"VEČERAS mogu mirno spavati", rekla je Nicola Adams, prva Britanka koja je osvojila olimpijsko zlato u boksu, nekoliko sati nakon što su rezultati testiranja Imane Khelif procurili u javnost. Zaslužila je osjećati mir. Uostalom, bila je jedna od najistaknutijih kritičarki sudjelovanja Alžirke na Olimpijskim igrama u Parizu prošloga ljeta te je napisala: "Osobe koje nisu rođene kao biološke žene ne bi smjele imati pravo nastupa u ženskom sportu".

Zbog toga je bila javno osramoćena poput srednjovjekovnih prijestupnika, a mnogi njezini nekadašnji pristaše optužili su je za neznanje i dezinformiranje, komentira Oliver Brown za The Telegraph. Ispostavilo se, međutim, da je Adams cijelo vrijeme bila u pravu nakon objave analize kromosoma iz indijskog laboratorija koja je otkrila da Khelif ima "muški kariotip".

Afera s Khelif trebala bi biti svrstana među najgore u olimpijskoj povijesti - saga u kojoj su najmoćniji administratori sporta bili toliko opčinjeni rodnom ideologijom, toliko zaslijepljeni lažima da se pripadnost ženskom spolu svodi na detalj iz putovnice, da su bili spremni dovesti u opasnost same živote boksačica.

MOO je odbacio testove kao "nelegitimne"

Neka žena je mogla, kao izravan rezultat duboko pogrešne službene politike, umrijeti u pariškom ringu. To je surova istina. Međunarodni olimpijski odbor znao je za Khelif. Već 2023. bio je obaviješten o rezultatima testiranja u New Delhiju koji su pokazivali da je Khelif biološki muškarac, a glasnogovornik Mark Adams to je javno priznao.

Ipak nisu učinili ništa, odbacivši testove bez ikakvih dokaza kao "privremene" i "nelegitimne". Njihovo opravdanje bilo je da se radi o ruskoj zavjeri. Ova verzija događaja uostalom je odgovarala osobnim sukobima predsjednika Thomasa Bacha s Umarom Kremljevim, ruskim predsjednikom Međunarodne boksačke federacije (IBA).

Previše lakovjernih promatrača u Parizu progutalo je tu priču. Kada je IBA sazvala konferenciju za novinare nakon što je Khelif u 46 sekundi doslovno smrvila Angelu Carini, odvjetničke prijetnje blokirale su je u namjeri da otkrije nalaze testiranja boksačice.

Tako se taj slučaj pretvorio u žestoku svađu: u jednom trenutku bez povoda jedan je novinar tražio da se otkrije plaća Chrisa Robertsa, izvršnog direktora IBA-e. Tada, kao i sada, činilo se da se radi o velikom pokušaju skretanja pozornosti.

Khelif se nije žalila nakon što je izbačena s SP-a 2023.

Da, IBA je imala pitanja na koja je trebala odgovoriti o svojim etičkim i financijskim praksama. Ali temeljni dio njezina stava da bi ženski sport trebao biti isključivo za one s XX kromosomima te da je muška prednost nepromjenjiva bio je ispravan.

I sada vidimo kako je njihovo obrazloženje da su Khelif diskvalificirali sa Svjetskog prvenstva 2023. zbog XY kromosoma - presuda protiv koje se, važno je reći, sportašica nije žalila - potkrijepljeno u pisanom obliku u izvješću s memorandumom Dr. Lal Path Labs iz New Delhija koje genetsko testiranje sažima u dvije upečatljive riječi: "abnormalno" i "muško".

Velik dio ponedjeljka proveo sam pokušavajući dobiti očitovanje MOO-a, tražeći najprije odgovor na dokument, a zatim i znak hoće li se ispričati ženama koje su ostale bez olimpijskih medalja, nastavlja Brown u svom komentaru za The Telegraph.

Na kraju je u utorak ujutro iz Lausannea stigla sljedeća besmislena izjava: "MOO je uvijek jasno isticao da su kriteriji za nastup odgovornost odgovarajuće međunarodne federacije. Čimbenici koji utječu na izvedbu jedinstveni su za svaki sport, disciplinu i/ili događaj. Čekamo potpune pojedinosti o tome kako će se testiranje spola provoditi na siguran, pošten i pravno provediv način."

Zar muškarci u određenim okolnostima mogu biti žene?

Ova izjava, koja na neki način uspijeva izbjeći oba postavljena pitanja, smiješna je na bezbroj načina. Za početak, pokušaj prebacivanja odgovornosti na federacije izravno je opovrgnut postupcima MOO-a na Igrama u Parizu.

MOO je preuzeo vođenje olimpijskog boksa od IBA-e, osnovao takozvanu "Parišku boksačku jedinicu" (Paris Boxing Unit) i primijenio vlastitu besmislenu logiku da Khelif i Tajvanka Lin Yu-Ting, koja je također pala na testovima, mogu nastupati zbog slova "Ž" u njihovim putovnicama.

Što se tiče njihova komentara da se pravila razlikuju ovisno o sportu... Očito još uvijek vjeruju da muškarci u određenim okolnostima mogu biti žene. Ali u boksu je postojalo samo jedno pravilo koje su morali poštovati: osigurati da biološki muškarci ne udaraju žene u glavu.

I nisu uspjeli ispuniti čak ni tu najosnovniju dužnost. To je monumentalno zanemarivanje na koje jedina prirodna reakcija može biti bijes. MOO je izazvao kaos svojom smiješnom objavom iz 2021. o "pravednosti, uključivanju i nediskriminaciji" u kojoj se navodi da "sportaši trebaju imati pravo natjecati se u kategoriji koja najbolje odgovara njihovom samoodređenom rodnom identitetu".

Može li postojati veća izdaja?

Godine 2024. odlučio je tu zabludu ispitati u boksu, najopasnijem olimpijskom sportu. No boksači ne nastupaju sa svojim osjećajima, već sa svojim šakama. U svojoj očajničkoj želji da reklamira navodne progresivne vrijednosti doveo je žene u smrtnu opasnost. Može li postojati veća izdaja?

Oni koji su to bodrili u Parizu, koji su svakoga tko je sumnjao u tvrdnje Khelif da je žena proglašavali mrziteljem, trebali bi razmisliti.

A to uključuje i mnoge novinare. Na Sky Sports Newsu u petak jedan je olimpijski reporter, reagirajući na vijest da će World Boxing prisiliti Khelif da prođe dodatno testiranje spola kako bi se ponovno natjecala u ženskoj kategoriji, izjavio odlučno: "Nije bilo testova. Nije bilo rezultata testiranja."

A ipak, bilo ih je. Za njih smo znali u Parizu prije devet mjeseci, a sada smo ih vidjeli vlastitim očima. Na neki neobičan način u tome se može pronaći i neka utjeha. Kad ljudi optužuju svakoga tko se s njima ne slaže na ovu temu za "mržnju", to je siguran znak da su izgubili kompas.

"Nije pravedno"

A oni koji inzistiraju da je mentalno zdravlje Khelif važnije od fizičkog zdravlja žena odlučno su izgubili svaki moralni argument. Zamislite to ovako: u muškom sportu ljudi posvećuju beskrajne sate tome da se žale na najmanju nepravdu, da osude cijeli VAR sustav ako je prst Erlinga Haalanda u zaleđu.

Kako ti isti suci mogu mirno prihvatiti da ženama bude uskraćeno pravo na sigurnost, najosnovniju pravednost od svih? "Non è giusto", Carini je stalno govorila svom kutu u Parizu nakon borbe s Khelif, plačući da je nikada u životu nisu tako jako udarili. "Nije pravedno."

Neka taj tužni krik ostane kao spomenik vječnoj sramoti MOO-a.