NA DANAŠNJI dan 1984. u Splitu je rođen Mario Ančić, jedan od najtalentiranijih hrvatskih tenisača u povijesti i čovjek za kojeg su mnogi vjerovali da će jednoga dana osvojiti Wimbledon. Iako ga je mononukleoza prerano izbacila s velikih teniskih pozornica, iza njega je karijera koju je teško zaboraviti.

Ančić je u teniski svijet ušao s puno pompe. Još kao tinejdžer privlačio je pažnju svojim stilom igre, sličnim Goranovom – jakim servisom, silovitim volejima i agresivnim izlascima na mrežu. Nije čudo da je nadimak brzo postao – "Baby Goran".

Svijet ga je upoznao 2002. kada je kao 18-godišnjak debitirao u glavnom ždrijebu Wimbledona i odmah u prvom kolu izbacio tada sedmog nositelja i bivšeg finalista, Rogera Federera – bila je to prvi i jedini Federerov poraz u prvom kolu Wimbledona u cijeloj karijeri. Ta pobjeda lansirala je Ančića u centar teniske pozornosti.

Donio je Hrvatskoj Davis Cup naslov

Njegov najveći Grand Slam rezultat dogodio se 2004. godine, kada je stigao do polufinala Wimbledona, gdje ga je zaustavio Andy Roddick. Iste godine bio je i član olimpijske reprezentacije koja je u Ateni osvojila broncu u parovima, zajedno s Ivanom Ljubičićem.

Godinu kasnije postao je i član slavne momčadi koja je Hrvatskoj donijela prvi i dosad jedini Davis Cup naslov, uz ključne pobjede protiv Slovačke i SAD-a. Ančić je u finalu protiv Slovačke upisao dvije pobjede u singlu i jednu u parovima, odnosno bio je zaslužan za sve trijumfe Hrvatske.

Zaustavila ga je bolest

Na vrhuncu karijere, početkom 2006., bio je 7. igrač svijeta, a iza sebe je imao pobjede protiv gotovo svih velikana tog vremena – Nadala, Federera, Hewitta i Ferrera. Bio je poznat po mentalnoj čvrstoći, taktičkoj zrelosti i sportskoj korektnosti.

No onda se dogodilo ono što ni najčvršći karakter ne može lako prebroditi – mononukleoza. Ta podmukla bolest počela mu je ozbiljno remetiti ritam 2007. godine. Vraćao se više puta, pokušavao graditi kontinuitet, ali tijelo jednostavno nije surađivalo. Posljednji meč na ATP Touru odigrao je 2010. godine.

Unatoč ranom kraju karijere, Ančić je svoj život uspješno usmjerio dalje. Diplomirao je pravo u Splitu, a kasnije magistrirao i radio u odvjetničkom uredu u New Yorku. Bio je i savjetnik u Ujedinjenim narodima. Danas živi između SAD-a i Hrvatske, a povremeno surađuje i s teniskim timovima – neko vrijeme bio je dio stožera Novaka Đokovića.

Njegova karijera bila je kratka, ali impresivna – tri ATP titule u singlu, još nekoliko finala, olimpijska medalja, Davis Cup naslov, pobjede nad velikanima i mjesto u sjećanju navijača kao jednog od “što je moglo biti” sportskih slučajeva.

Jer svi koji su ga gledali znaju – da nije bilo bolesti, Mario Ančić bi bio top 5 igrač i ozbiljan kandidat za Grand Slam titulu. A to se ne može reći za puno njih.