DATUM je 21. svibnja 2008. godine, na hladnom i vlažnom stadionu Lužnjiki u Moskvi uskoro će biti dva sata ujutro. Nakon dva sata iscrpljujućeg nogometa visokog intenziteta u prvom engleskom finalu Lige prvaka, Chelsea je samo jedan udarac udaljen od europske slave. Sve je vodilo tom trenutku, Roman Abramovič upumpao je milijune u Bluese zbog jednog sna, jednoga gola, jednog trenutka. Ovo je bio taj trenutak i bio je posao za samo jednog čovjeka, piše web stranica 90min.com.

Vjerojatno je bilo još ljudi koji su mogli obaviti taj posao, ali taj čovjek nije mario. Taj čovjek radio je za ovaj trenutak cijelu svoju karijeru, ma cijeli svoj život. Taj čovjek je nitko drugi nego kapetan Chelseaja, njegov lider i njegova legenda. Gospodin John Terry.

Omiljeni sin Chelseaja svom je klubu trebao donijeti ono za čim je najviše žudio, ali taj san uskoro će se pretvoriti u mračnu, ako ne i pomalo smiješnu noćnu moru.

Ali kako smo došli do toga?

Uoči drugog premierligaškog finala Lige prvaka između Liverpoola i Tottenhama 1. lipnja u Madridu, osvrnut ćemo se na jednu od najvećih utakmica u povijesti engleskog nogometa, koja je odigrana prije 11 godina. Dva kluba ne samo da su bili dominantna snaga engleskog nogometa, nego su osvojili sve engleske naslove od 2005. do 2011. godine. U crvenom kutu bio je Manchester United sir Alexa Fergusona, koji je upravo osvojio drugu titulu zaredom u Premier ligi.

United je te sezone već pobijedio Chelsea na penale

Svoga su konkurenta iz zapadnog Londona već pobijediti na jedanaesterce na otvaranju sezone u Community Shieldu, a sad imaju priliku na isti način zatvoriti krug i sezonu. U uzvratnoj polufinalnoj utakmici Paul Scholes je svojim golom protiv Barcelone donio Red Devilsima prolaz u finale, u kojem će tražiti put do trećeg naslova europskog prvaka, a prvog nakon 1999. i izvanredne pobjede protiv Bayerna 2:1.

U plavom kutu je Chelsea, koji je imao bitno kompliciraniji put do Moskve. Nakon pobjede nad Unitedom u finalu FA Cupa 2007. godine, Bluesi su znali da mogu pobijediti, ali nakon otkaza Joseu Mourinhu u rujnu, zbog njegovih nategnutih odnosa s vlasnikom, za trenera je doveden Avram Grant.

Nitko nije zaista znao tko je taj čovjek ozbiljne pojave, ali uspio je dovući igrače do finala nakon dramatične pobjede u produžetku protiv Liverpoola u polufinalu, a imao je i jednu od najboljih obrana u Europi, sposobnu nositi se s brutalnim Unitedovim napadom - Wayneom Rooneyem, Carlosom Tevezom i Cristianom Ronaldom.

Chelsea je bio autsajder, ali autsajder s iskustvom pobjeđivanja suparnika koji je potrošio mnogo novca na zaista dobre igrače, a samopouzdanje je bilo visoko, pa su vjerovali u pobjedu u svom prvom europskom finalu.

Lampard je vratio Chelsea u život

Osim činjenice da od ovih klubova na svijetu teško postoje bolji, napetosti i iskre koje su sijevale između njih tijekom cijele sezone bile su vidljive i u predstavi u ruskoj prijestolnici. Paul Scholes je krvario nakon sudara glavama s Makeleleom, Nemanja Vidić oštro je uklizavao Didieru Drogbi, a Wayne Rooney je bez pravog razloga gurao Ashleyja Colea. Ali nemojte da vas to zavara, nogomet koji se nudio bio je vrlo zabavan i izvrsne kvalitete.

United je poveo u 26. minuti, nakon što je dodavanje Wesa Browna pronašlo Cristiana Ronalda, koji je glavom postigao svoj 42. gol u nevjerojatnoj sezoni. Fergusonova momčad bila je blizu još jednog gola, posebice zbog kontranapada, a kad je Petr Čech briljantno spasio ne samo udarac glavom Carlosa Teveza iz blizine, nego i odbijanac na koji je natrčao Michael Carrick, Bluesi su bili na konopcima. Tako je bilo sve do trenutka uoči poluvremena, u kojem je udarac Michaela Essienea završio kod Franka Lamparda, koji je izjednačio.

Chelsea je bio bliži pobjedničkom golu u drugom poluvremenu, ali Drogbin pokušaj iz daljine odbio se od stative. Došlo je vrijeme za produžetke, Lampard je umalo postigao još jedan gol, ali je njegov udarac zaustavila prečka. Na kraju je John Terry sjajno glavom odbio loptu Ryana Giggsa koja je išla prema golu. Pred kraj su se tenzije pomalo smirile, jer kako se utakmica bližila izvođenju jedanaesteraca, nijedna strana nije željela ostati bez ključnih izvođača.

No upravo se to dogodilo. Drogba je u 118. minuti odlučio ošamariti Vidića, što se činilo vrlo glupim potezom iz više razloga. Napadač iz Obale Bjelokosti morao je napustiti teren taman prije najvažnijih udaraca u povijesti Chelseaja.

United je bio prvi na udarcu i to ispred tribine sa svojim navijačima. Tevez je pogodio, a Michael Ballack odmah uzvratio s Chelseajeve strane. Michael Carrick i Juliano Belletti su također pogodili, a potom je došao red na portugalsku superzvijezdu.

Terry je trebao "samo" dovršiti posao

Ronaldo je zastajkivao. Čech se nije micao. Ronaldo je pucao, ali Čech je pogodio stranu. Chelsea je imao prednost tri udarca prije kraja. Koliko bi povijest bila drukčija da je Ronaldo svoju momčad koštao europskog naslova, umjesto Terryja.

Lampard, Owen Hargreaves, Ashley Cole i Nani redom su pogađali, što znači da je Terry trebao završiti posao. A onda, u trenutku koji ga vjerojatno i danas progoni, te je postao metafora za mnoge druge vrhunske engleske nogometaše, Terry se poskliznuo i zapucao jedanaesterac. Propala je prilika, kakva se pruža jednom u životu, da svom voljenom Chelseaju donese najveći trofej.

Anderson i Salomon Kalou zabijali su nakon toga, ali svi smo znali što se sprema i u kojem smjeru ide plima. Ryan Giggs, koji je te večeri srušio rekord Bobbyja Charltona u broju nastupa za Manchester United, zabio je gol, a potom je blijedi pokušaj Nicolasa Anelke zaustavio igrač utakmice Edwin van der Sar. United je slavio pod dotad najdramatičnijim okolnostima.

United je i sljedeće sezone osvojio Premier ligu, ali u finalu Lige prvaka u Rimu izgubio je od Barcelone. Taj finale 2009. godine bila je posljednja Ronaldova utakmica za United prije rekordnog transfera u Real Madrid. Manchester United ponovno je igrao finale s Barcelonom 2011. godine, ali fantastična predstava Lionela Messija zaslužna je za to što je Ferguson svoju karijeru u Unitedu završio sa samo dva europska naslova.

Chelsea je ipak dočekao titulu četiri godine kasnije

Nakon svoje 13. titule u Premier ligi, Ferguson se 2013. godine povukao, shvativši vjerojatno da će njegovi susjedi iz Cityja uskoro postati nova velesila engleskog nogometa. Chelsea je, s druge strane, u roku od tjedan dana nakon finala otpustio Avrama Granta, te ga zamijenio Luizom Felipeom Scolarijem, koji je 2002. godine osvojio Svjetsko prvenstvo s Brazilom. A to se pokazalo katastrofalnim. 

I Big Phil je također dobio otkaz, a potom je došao Guus Hiddink koji je Bluese iste godine doveo do osvajanja FA kupa. Chelsea će na kraju ipak postati europski prvak i to 2012. godine s Robertom Di Matteom kao trenerom. Bluesi su u finalu u Münchenu pobijedili Bayern i to nakon jedanaesteraca.

Terry nije izvodio jedanaesterce, zato što u finalu nije mogao igrati, ali ipak se odjenuo u Chelseajev dres nakon što je Drogba zabio pobjednički penal. Isto je učinio i godinu kasnije, nakon što su Bluesi pobijedili Benficu i osvojili Europa ligu.

Što se tiče Moskve, FIFA je bila tako impresionirana domaćinstvom tog finala Lige prvaka da je Rusiji dvije godine kasnije dodijelila organizaciju Svjetskog prvenstva. I svi su bili sretni i zadovoljni.