Foto: Duje Klarić / Cropix

15 GODINA i osam mjeseci hrvatska reprezentacija nije pobijedila na Poljudu, a večeras je i to "prokletstvo" srušeno. Iako su mnogi očekivali laganu pobjedu Hrvatske, bio je to nesvakidašnje naporan i teško probavljiv dvoboj. Predugo je ipak trajao taj niz neuspjeha da bi sada samo tako olako pao.

> Bilić: Rodilo se! Da sam izgubio otišao bi doma

> Ketsbaia: Ponosan sam na svoje igrače, držali smo u šahu ponajbolju reprezentaciju svijeta

> Marković: Ne smetaju me zvižduci, znam da me Splićani vole

Morao je Bilić u glavi triput spakirat kofere, provariti stativu Modrića, prečku Eduarda i spojnicu Darija Srne, da bi napokon petnaest minuta prije kraja Dujmović odigrao dupli pas sa Klasnićem, zavrnuo u sredinu gdje je Mandžukić donio golemo olakšanje okupljenima i doživio po prvi put u životu skandiranje cijelog splitskog stadiona.

Impuls samopouzdanja koji se razlijegao terenom srušio je sve barijere i samo nekoliko minuta kasnije nakon ubačaja Eduarda da Silve Nikola Kalinić pokazao je put ka toliko očekivanoj pobjedi. Ipak, treba priznati kako će ova pobjeda s lakoćom zamaskirati probleme koje je u izvedbi pokazala naša reprezentacija.

Bilić u mislima pakirao kofere

Neinventivnost u igri protiv bunkera i tromost igrača koji očekuju od Modrića da solo ordinira veznim redom upečatljivi su i ne valja ih ignorirati. Centaršutevi su bili isforsirani i krivo plasirani, a umjesto da su u peterac stizale oštre i prizemne lopte gruzijski vratar se rugao "svijećama" Pranjića, Perišića i Srne.

Finalno, igra jedan na jedan s drugorazrednim gruzijskim braničima nije postojala, a grč i strah paralizirali su nedvojbenu tehničku nadmoć Hrvata pa je dvoboj u trenucima poprimao amaterske konture. Da rezimiramo, nema sumnje da je teško igrati protiv ovakvog bunkera, no izvedba je zaista morala biti bolja, smislenija i konkretnija.

Pobjeda ne smije zamaskirati evidentne propuste

I dok se taktička postavka na terenu može dovoditi u pitanje, jedno ne može - Bilić je nešto naučio od Europskog prvenstva u Austriji i Švicarskoj. Naime, kada je Kalinić zabio za 2:1, slavio je Nane tek nekoliko sekundi, a onda je počeo igrače žestokim povicima vraćati na svoja mjesta u obranu. Semih Senturk se izgleda pobrinuo na Ernst Happelu da Bilić više nikada ne napravi istu grešku i krene slaviti prije no što je utakmica gotova.

Na kraju pohvale i navijačima, koji usprkos bojazni nisu zviždali nijednom reprezentativcu te do samog kraja nisu gubili strpljenje. Upečatljiva je bila i 14-minutna šutnja koja je označavala zaglušujući bunt i revolt što je toliko dugo trebalo da reprezentacija odigra službenu utakmicu u gradu podno Marjana. Kažu, slika govori tisuću riječi. Ovaj put, slika više od trideset tisuća "kockastih" majica natiskanih na tribinama Poljuda govorila je samo jedno - Hrvatska se napokon vratila u Split.