Iz Beča Vedran Buble
Foto: Nenad Dugi, Damir Krajac (Cropix)

PRIMIJETIO je Slavko Goluža neku večer kako u jednoj utakmici ili prvenstvu može postojati više pobjednika. Možda se toj tezi nikada nitko nije više približio no večeras, odnosno posljednjih dva tjedna, hrvatska reprezentacija.

> Opet su bolji - Pokraj Francuske srcem se može samo do srebra

> Trećim porazom od Francuza u završnicama Hrvatska osvojila četvrto srebro

> Pijetlovi u transu: Ovo je besmrtna generacija francuskog rukometa

> Štrlek najbolje lijevo krilo, Vori pivo, Gojun najbolji obrambeni igrač Eura!

> Duvnjak: Dali smo sve od sebe, ali Francuzi su bili bolji

> Červar: Francuska nije momčad koja se stiže

> Vori: U Švedskoj će se svirati hrvatska himna

Poraz od Francuza ne može se uzeti tragično ako se imalo racionalno pristupi cijeloj situaciji. Puleni Line Červara na ovo prvenstvo došli su desetkovani u odnosu na godine prije, a rezultat koji su postigli ravan je čudu. Vanjska linija na ovom prvenstvu teoretski nije ni postojala, a i vrhunskim improvizatorima kad-tad ponestane inspiracije. Simptomatično je kako smo danas u cijeloj utakmici dali samo pet golova izvan devet metara, od toga tri Ivano Balić! Tako se protiv Francuske ne može igrati, barem ne cijelu utakmicu, a pritom očekivati pobjedu. Radi se vrlo vjerojatno o najboljoj rukometnoj momčadi koja je ikad hodala zemaljskom kuglom.

Da ponekad u životu sav jednomjesečni trud nestane u samo deset minuta najbolje su na koži osjetili naši reprezentativci. Naime, igrala se 28. minuta prvog poluvremena kada je Duvnjak ukrao loptu Fernandezu, odjurio u kontru i odveo Hrvatsku u vodstvo od sjajnih 12:9. Euforija je bila nadomak dosezanju golemih razmjera, a onda su u narednih deset minuta Francuzi zabili osam golova, a Hrvatska samo jedan i tu je utakmica bila gotova. Obrana, najveća snaga ove reprezentacije, bila je u tim trenucima potučena do nogu, a genijalni improvizatori kojima obilujemo u napadu izgubili su oslonac, a kola su sama krenula nizbrdo.

Doktorat Line i stručnog stožera

Ne treba biti vrhunski poznavatelj rukometa da se vidi kako je stručni stožer hrvatske reprezentacije na čelu s Linom sve karte prije prvenstva bacio na obranu. Shvatio je Červar kako nema napadačku snagu kojom može uništavati protivnike kao nekad. Shvatio je da se ne može parirati brzinom prijenosa lopte Poljacima ili Dancima. Što mu je preostalo? Utvrditi obranu kao bedem (makar se Gojuna, najboljeg obrambenog igrača prvenstva, trebalo na pripremama dva tjedna gađati loptom u tijelo s nekoliko metara da izgubi strah od lopte), a napade stravično usporiti po onom istom receptu kojim je naša nogometna reprezentacija u prošlosti ubijala svoje protivnike.

Treba priznati kako su Lino i pomoćnici briljantno odradili posao uoči ovog prvenstva. Ako smo do sada mogli pričati o diplomskim radovima pa i magisterijima na tu temu, onda je ovo svakako bio doktorat. Nikada u povijesti hrvatskog sporta niti jedna reprezentacija nije uspješno provela smjenu generacija, a rukometaši su to napravili već triput. Ako ništa, onda je barem to hvale vrijedan podatak.

Je li na prvenstvu bilo pogrešnih odluka našeg stožera? Naravno da jest, ma koliko se Goluža ili Červar opravdavali, nabrajajući na prste dokaze kojim oni potrijepljuju svoje teze. Iako oni to ne žele priznati, zbog goleme taštine koje su razvili godinama gledajući u olimpijske i ine kovine na zidovima svojih dnevnih boravaka, i oni su ljudi, i oni griješe. Ali koga uostalom i briga za to kad je nova blještava ovalna legura čvrsto među dlanovima.