RIJEKA nakon četiri kola Europa lige nema nijedan bod, postigla je samo dva gola i primila devet. Takav učinak obično nije za pohvale, ali u Rijekinom slučaju potpuno je pogrešno gledati stvari samo kroz ove brojeve.

Nakon poraza od Napolija (2:0) u 4. kolu, momčad Simona Rožmana je ostala bez šansi za plasmanom u nokaut fazu natjecanja, ali nitko to nije ni očekivao od nje u ovakvoj skupini.

Rijekin učinak ne može se čitati samo s tablice

Rijeka je igrala protiv jedne od najjačih momčadi Italije (Napoli), lidera La Lige (Real Sociedad) i momčadi koja još nema poraz u nizozemskoj Eredivisie (AZ Alkmaar).

Prema Transfermarktu, igrači Rijeke vrijede 16,5 milijuna eura, dok igrači Alkmaara vrijede 110, Sociedada 319, a Napolija 603 milijuna.

Nekada je dovoljno naglasiti samo ovu razliku u cijenama i razlika u kvaliteti je jasna.

U tome se krije sve pozitivno što je Rijeka uradila u ovakvoj skupini. Izuzev teškog poraza od Alkmaara u gostima (4:1), Rijeka je u preostale tri utakmice namučila izuzetno snažne momčadi poput Sociedada i Napolija.

Rožmanovi igrači su pokazali da je izdanje u Nizozemskoj bio izuzetak, a da tijesni porazi od Sociedada (1:0) i Napolija (2:1) kod kuće nisu slučajnost.

Poraz u Napulju također je donio puno pozitivnog jer Rijeka je bila vrlo blizu vodstva, a kasnije i izjednačenja pri rezultatu 1:0 za domaćina, iako je na putovanje otišla bez Kulenovića, Pavičića, Escovala, Halilovića, Menala i Lepinjice, redom igrača koji su ili u udarnoj postavi ili vrlo blizu nje.

Još jedno hrabro izdanje iako je momčad bila desetkovana

Unatoč takvom hendikepu Rijeka nije izgubila svoj stil igre u Napulju. Ponovno je pružila izdanje slično ranijima u Europi. Prihvatila je ulogu autsajdera i postavila se defenzivno, ali je opet bila hrabra u posjedu lopte. 

Nije težila isključivo direktnim napadima sa što manje rizika, već je bila spremna u dužim periodima s velikom dozom samopouzdanja i strpljenja čuvati loptu na protivničkoj polovici. To se najbolje vidjelo već u sedmoj minuti kada je nakon dužeg napada veliku šansu imao Tomečak, ali je s oko 14 metara šutirao preko gola. 

Rijeka je i u Napulju bez panike gradila svoje napade i reagirala u situacijama nakon što bi u blizini svog gola osvojila loptu. Odlično je reagirala i nakon primljenih golova jer je nastavila igrati kao da je utakmica tek počela. Dovoljno se prisjetiti šansi u finišu prvog poluvremena kada je Meret spašavao Napoli.

Noć koju će pamtiti Rijekini tinejdžeri

Tko zna kako bi ovaj susret završio da je Rožman imao širu klupu i da je mogao uvesti barem one igrače koji ionako konkuriraju za prvu postavu, kao što je to mogao Gennaro Gattuso. Dok su kod domaćina ulazili Lozano, Insigne i Mertens, igrači koji mogu igrati u bilo kojem klubu na svijetu, na drugoj strani su ulazili Yateke te juniori i stipendisti Braut, Hodža i Frigan, koji će cijeli život pamtiti kako su noć nakon smrti Diega Maradone igrali protiv Napolija.

Pamtit će se kako je u trećoj minuti sudačke nadoknade Meret jedva obranio udarac 18-godišnjeg Hodže, nakon čega je 18-godišnji Braut zamalo stigao do lopte i smanjio na 2:1 te kako se Gattuso poslije toga okrenuo četvrtom sucu i upitao ga zašto ranije nisu svirali kraj.

Hrabrost ove Rijeke najbolje se može opisati kroz taj trenutak iz posljednjih minuta. S igračima iz svog pogona igrali su protiv najboljih na svijetu. Nisu bježali od igre, nisu odustajali od svog plana i još jednom su podsjetili zašto je Gattuso nakon pobjede u Rijeci bio onako bijesan. 

Zbog toga se Rijekin europski put nikako ne može gledati samo kroz suho čitanje brojki s tablice i zaradu od Uefe. Rijeka je napravila mnogo više od toga.