OSTALO je malo više od tri mjeseca do početka Svjetskog nogometnog prvenstva. Hrvatska je upala u prilično tešku skupinu s Engleskom, Panamom i Ganom. Dobra vijest za momčad Zlatka Dalića jest da se na nikad većem Svjetskom prvenstvu, koje će brojati 48 reprezentacija, u nokaut fazu može proći i kao treća iz grupe.

Hrvatski izbornik ima velikih problema uoči turnira. Mateo Kovačić i Joško Gvardiol kao ključni igrači možda neće ni ići na Mundijal, a ako i odu, bit će daleko od optimalne forme. Neki drugi igrači muku muče s minutažom i sastavljanje popisa, a onda i uže rotacije igrača koja će iznijeti najveći broj minuta bit će ozbiljan izazov za Dalića.

Pitanje koje se vječno poteže jest ono oko toga koje napadače treba voditi u SAD, Kanadu i Meksiko. Jedno od najkontroverznijih imena kojima se licitira u javnosti jest ono Dinamova napadača Diona Drene Belje. Pravo pitanje nije treba li ga Dalić zvati ako nastavi s ovakvom formom. Pravo pitanje je zašto je to uopće pitanje.

Daleko najbolji napadač lige

Beljo je ove sezone najbolji strijelac SuperSport HNL-a. Ove sezone je zasad na 14 golova, a po četiri manje imaju Michele Šego, Jakov Puljić i Smail Prevljak. Svi spomenuti igrači imaju otprilike isti broj minuta, osim Puljića koji ima oko sto minuta više.

Beljo je pritom i vrlo učinkovit. Po gotovo svim metrikama koje se odnose na konverziju nalazi se na vrhu lige ili blizu toga. Jedina prava kriza ove sezone bila mu je krajem prve polusezone kada se Dinamo jako mučio u igri, a on bio u golgeterskom postu sedam utakmica zaredom.

Kada se gleda koliko često ima gol ili asistenciju, Beljo to čini svakih 99 minuta. Uzmemo li u obzir igrače koji imaju više od tri kontribucije za gol (gol+asistencija), ispred njega su samo Kulenović koji više nije u ligi (gol ili asistencija svakih 84 minute) i Miha Zajc (svakih 97).

Uz ovaj tempo, Beljo će prebaciti učinak od 20 golova u jednoj sezoni. Dinamo je zadnji put najboljeg strijelca lige imao u sezoni 2017./18. kad je El Arabi Hilal Soudani zabio 17 golova. Nijedan igrač Dinama u zadnjih osam godina nije ponovio taj učinak, a najbliži je bio Mislav Oršić koji je zabio 16 golova u prvenstvu.

Posljednji igrač Plavih koji je u prvenstvu dao 20 golova bio je Angelo Henriquez prije 11 godina. U međuvremenu je Dinamo odigrao deset europskih utakmica, a u njima je Beljo zabio dvogodak protiv FCSB-a i Fenerbahčea, jedan gol je uvalio Genku, a protiv Maccabija je sjajno asistirao Dejanu Ljubičiću vanjskom.

Tko je konkurencija?

Da bi se evaluirao nečiji status u reprezentaciji, mora se znati i tko je konkurencija. Jedina dva napadača koja su sigurna na Dalićevu popisu su Ante Budimir i Andrej Kramarić. To su ujedno i jedini hrvatski igrači koji u kontinuitetu zabijaju u najjačim svjetskim ligama već nekoliko sezona.

S obzirom na to da Kramarić ni u klubu, a nekad ni kod Dalića, ne igra na poziciji centralnog napadača, moguće je da se tu otvara još jedno mjesto. To znači da bi Dalić na svjetsku smotru mogao povesti još jednu ili dvije devetke. Igor Matanović trenutačno je u sjajnoj formi i postaje sve standardniji u Freiburgu.

Sandro Kulenović tek je stigao u Torino i tek treba vidjeti kako će se snaći, ali nije bio na Dalićevu radaru ni kad je zabijao za Dinamo u Ligi prvaka. Franjo Ivanović nikako ne može do minute u Benfici.

Petar Musa odigrao je sjajnu sezonu u MLS-u, ali je u reprezentaciji bio u trećem planu u posljednje tri sezone. Bruno Petković i dalje prolazi značajne cikluse ozljeda pa oporavka od istih. U takvim uvjetima, najbolji strijelac SHNL-a trebao bi imati sasvim realne šanse završiti na pozivu.

Pritom, Beljo je već bio u reprezentaciji. Za nju je odigrao dva susreta kao igrač Augsburga, a prošle sezone je na posudbi Rapidu zabio 19 golova u svim natjecanjima. U zadnje dvije sezone Beljo je dao 39 golova, a do kraja ove sezone može odigrati još četiri utakmice u Kupu i 12 u prvenstvu.

Hejt za Plavog devet

Priča oko Belje i onoga kako ga se doživljava postaje bizarna. Teško je sjetiti se kada je u SHNL-u vladao takav nesrazmjer između nečijeg učinka i igre s jedne strane i javnog imidža s druge strane. Postojali su i postoje SHNL igrači, poput Marka Livaje ili Mišića, koje dio javnosti, a posebno navijači rivala ne vole, ali im nitko osim potpunih nogometnih nepismenjaka ne spori kvalitetu.

S Beljom je stvar drugačija. Teško je objasniti kako igrač koji zabije gol Osijeku nakon duplog primanja petom može biti proglašen drvom ili kako igrač koji u padu špicom gura loptu protiv lažne Steaue nije kvalitetan golgeter.

Dolaskom u Dinamo i stavljanjem broja devet na leđa, Beljo je na sebe navukao najteži dres hrvatskog sporta. Nogometna javnost u pravilu najviše kritizira napadače jer od njih očekuje da rješavaju utakmice, ali diskurs koji se navlači na Plavi devet graniči s mržnjom.

To najbolje zna Bruno Petković, koji je sve do gola Brazilu bio "pozivan u reprezentaciju samo zato što igra u Dinamu". Iako je Beljo bio pozvan u reprezentaciju prije tri godine kada je bio lošiji napadač nego što je danas i kada je malo tko znao gdje točno igra.

Dinamova devetka nije svjetska klasa napadača niti itko očekuje da će igrati super važnu ulogu na turniru s obzirom na to da nije bio na Dalićevu popisu već nekoliko godina, ali neobično je jedino to da se uopće raspravlja o tome smije li se Beljo uopće naći na Dalićevu popisu.

Naravno da smije, a ako bude u ovakvoj formi – i mora. Baš kao što se s punim pravom u reprezentaciju zvalo Livaju i Tonija Fruka kad su bili najbolji igrači lige. Sve van toga iracionalna je doza hejta, koliko god teško to bilo priznati.