DINAMO nije uspio. Zadnji trzaj bivšeg prvaka da pokaže ostatku SHNL-a da kralj ostaje kralj zapeo je na predzadnjoj stanici kada je Silvio Goričan proparao Nevistićevu mrežu i u jednoj akciji savršeno sažeo ovu, nikad težu i nikad naporniju sezonu Plavih.

Dinamo se nalazi na svojevrsnom raskršću. Jedan put vodi u bolje sutra, ono u kojem će dva Zvonimira u upravi s ostatkom ekipe otkloniti najveće probleme kluba, greške u koracima i zagušenost u komunikaciji. Put koji će dati drugačije značenje ovoj sezoni i sjećat ćemo je se kao možda nužnog koraka u učenju jednog sasvim novog sustava.

Drugi put vodi u sasvim drugom smjeru, u financijsku opterećenost mrtvim kapitalom koji klub vuče u rezultatski podbačaj i, za maksimirske standarde, prosječnost. Dobra vijest za Dinamo jest da je nekoliko dobrih odluka udaljen od lijepe budućnosti. Loša vijest jest da tih par koraka nije nimalo lako napraviti.

Dinamo je imao nesreće, ali njegovi navijači ne smiju sami sebe zavaravati

Postoji niz pokazatelja koji govore da Dinamo nije imao sreće. U drugom dijelu sezone osvojio je 36 bodova u odnosu na Rijekinih 29 i Hajdukovih 27, što znači da je titulu izgubio u jesenskom dijelu prvenstva. Baš tada su ga pokosile ozljede pa je igrao ritmom srijeda-subota SHNL i Ligu prvaka bez tri ponajbolja igrača - Petra Sučića, Brune Petkovića i Josipa Mišića.

Na koncu je osvojio isti broj bodova kao i prvak, a u Ligi prvaka osvojio je isti broj bodova kao i klubovi koji su prošli u nokaut fazu. Protiv Rijeke mu je presudila gol-razlika u međusobnim omjerima, a u Europi nekoliko golova primljenih od Bayerna previše.

Bit će zanimljivo pratiti hoće li se u sljedećih deset godina dogoditi da netko s 11 bodova ne prođe ligašku fazu Lige prvaka. Štekalo je u ključnim trenucima i na terenu. Pogodio je 25 stativi, jedanaest više nego Rijeka i Hajduk zajedno.

S druge strane, Dinamo se ne smije zavaravati. Sretno i spretno prošao je Qarabag što mu je donijelo malo manje od 40 milijuna eura, nakon što mu se prošle sezone poklopilo da ode u playoff rundu i time počne europsku sezonu mjesec dana kasnije nego inače.

Imao je budžet kao ostatak lige zajedno i pole position koji na kraju nije kapitalizirao. Na koncu je imao sreće da se Hajduk tradicionalno epski raspao u travnju i svibnju i da je Rijeka prodala pola ekipe pa je do zadnjeg kola bio u utrci za naslov.

Ako prvak uzme i kup pa Dinamo direktno ode u Europsku ligu, bit će to najblaži mogući šamar Dinamu s obzirom na to koliko je gore sve moglo završiti. Dinamo se ne smije zavaravati da je ono najteže sigurno iza njega. To je mislio i prošle sezone kada je s 40 milijuna eura više u džepu od konkurencije prepustio stvari inerciji s popriličnom sigurnošću da se onako teška sezona ne može ponoviti.

Dinamu treba svježa krv

Prvi potezi Bobana kao čelnika kluba i sportske struke već se naziru. Mario Kovačević je u zadnje dvije sezone napravio vrhunski posao u SHNL-u. Posložio je momčad i na terenu i u svlačionici, a Dinamu treba oboje. Može li izdržati bitno veći pritisak i kako će reagirati kad dođe prva ozbiljnija kriza, pitanja su na koja nemamo odgovor kao što ih nismo imali za jednog novog Dinamovog trenera.

Imena koja se povezuju s Dinamom poput Matea Lisice, Dejana Ljubičića, Morisa Valinčića ili Jakova Medića sugeriraju da je i Boban ocijenio Dinamov nogomet presporim, a njegovu momčad nedovoljno gladnom. Inzistiranje na motoričkim kvalitetama mora postati važan faktor selekcije igrača u klubu koji mora mijenjati veliku, ali ostarjelu i sporu kičmu momčadi.

Iluzorno je očekivati da će Dinamo u jednom roku dovesti zamjene za Petkovića, Sučića, a možda i Baturinu ili Mišića. Takvi igrači, koji mogu odmah i bez prilagodbe biti najbolji u ekipi, u pravilu su izvan Dinamovog cjenovnog razreda pa ih Plavi u pravilu moraju razvijati, a ne kupovati.

Prošla sezona već je dala Stojkovića, a pomalo je bizarno da više šanse nije dobio Lukas Kačavenda ili da se nikako nije računalo na Maura Perkovića. Igrači poput Jakirovića i Mikića trebali bi, ako HNS uistinu gurne B momčadi u drugu ligu, dobiti pristojnu platformu za razvijanje pod Dinamovom kontrolom. Ako neće, klub će morati naći rješenje za svoje najveće nade.

Bobanu se vjeruje i to je sjajno, ali ni on neće moći sam

Dinamovi navijači, vječno u mesijanskom iščekivanju čovjeka koji će otkupiti sve klupske grijehe i riješiti sve probleme, oduševljeno su dočekali Bobana kao mitsku maksimirsku ličnost i slijepo mu vjeruju.

Lijepo je i nužno da postoji tako snažna linija povjerenja, ali činjenica je da smo svi i dalje zaljubljeni u Bobana kao ime, a konkretne poteze moći ćemo valorizirati tek ovog ljeta. Jedno je sigurno, Boban neće moći sam. I zato je Dinamu, puno više nego vjera u jednog čovjeka, važna vjera u proces.

Boban kao novi čelnik mora u svim strukturama kluba uspostaviti standarde izvrsnosti koji će klubu povećati šansu da stvori nove igrače, da zna razviti postojeće i da se može bezbolnije pokrpati kad lova zaškripi.

Početkom sezone pisali smo o katastrofalnom stanju maksimirskog travnjaka u prijateljskim utakmicama, a puno bolje nije bilo ni na pojedinim terenima za trening. Dinamo je prebogat i preozbiljan klub da bi imao toliko kroničnih problema s ozljedama, a da nije poduzeo sve što je u njegovoj moći da ih spriječi.

Već se i na tako banalnom primjeru vidi koliko je posla pred Dinamom. Na isti način na koji je u sektorima kluba koji se bave članstvom, sponzorstvima i marketingom Dinamo danas bitno bolji klub nego što je to bio prije izbora, mora stremiti da takav bude i u sportskom smislu.

Tko je odgovoran za ovu sezonu?

Ova sezona je, svim uspjesima u Ligi prvaka i dolasku Bobana unatoč, bila apsolutni sportski neuspjeh. Domaće prvenstvo Dinamu je otac i majka, a činjenica je da Plavi na terenu stagniraju već nekoliko sezona i da nisu pokazali ništa što bi sugeriralo da će se to promijeniti bez radikalnih poteza.

Odgovornost za to snose i igrači, ali i svi oni koji su preko Dinamovog proljeća pobijedili na izborima. I Velimir Zajec koji je sam rekao da sukreira sportsku politiku i uprava koja neke poteze nije ranije povukla. Ali Dinamu sada najmanje treba katastrofiziranje i sječa glava. U nogometu stvari skoro nikad nisu tako loše kakvim se čine i nikad nisu tako dobre kakvim se čine.

Pred Dinamom su, valja ponoviti, dva puta. Jedan vodi u 2018. godinu, kada je nakon desetogodišnje dominacije SHNL-om tresnuo o zemlju Rijekinom titulom, doveo gladne nove igrače i trenera koji je od anonimusa stvorio jednu od najvećih generacija u povijesti kluba.

Drugi put vodi u sumanuto krpanje iz dana u dan bez ikakvog plana i nastavak lutanja. Ljudi koji su sada na vlasti imaju i legitimitet i obvezu da odvedu Dinamo na bolji od dva spomenuta puta. Onaj koji su obećali prije izbora.