SLAVEN BILIĆ je pobjednik ankete Indexa o idućem hrvatskom izborniku. Iza njega su se kao najpoželjnija rješenja nametnuli Sergej Jakirović i Luka Modrić, dok dio čitatelja i dalje zaziva stranca na klupi Hrvatske.

Odlazak Zlatka Dalića službeno je potvrdio Hrvatski nogometni savez nakon ispadanja sa Svjetskog prvenstva u osmini finala protiv Portugala 2:1 u Americi. Time je završio mandat započet 2017. godine, u kojem je Hrvatsku odveo do srebra u Rusiji, bronce u Kataru i drugog mjesta u Ligi nacija 2023., čime je zacementirao status najuspješnijeg izbornika u povijesti. Njegov oproštaj otvorio je najveće pitanje domaćeg nogometa: tko će naslijediti čovjeka koji je Vatrene doveo do povijesnih medalja?

Tko je sve bio u konkurenciji?

Ponuđena su bila imena iz domaće scene, od bivših izbornika do aktualnih klupskih trenera, ali i opcija da na klupu sjedne stranac ili neko potpuno novo rješenje. Među spominjanim kandidatima su Slaven Bilić, Sergej Jakirović, Luka Modrić, Nenad Bjelica, Niko Kovač, Igor Tudor, Ivan Jurić, Ivica Olić, Igor Bišćan, Vedran Ćorluka, Mario Kovačević i Igor Štimac, uz dvije otvorene opcije: „stranac“ i „neko drugo rješenje“.

Rezultati ankete jasno pokazuju da je Slaven Bilić prvi izbor čitatelja Indexa. Bivši izbornik, koji je vodio Hrvatsku od 2006. do 2012. i trenutačno je bez angažmana, dobio je najveći broj glasova i uvjerljivo prednjači ispred svih ostalih kandidata. Čitatelji očito najviše vjeruju provjerenom rješenju koje dobro poznaje reprezentaciju, navijače i pritisak velikih natjecanja.

Odmah iza Bilića smjestio se Sergej Jakirović, aktualni trener Hull Cityja, kao predstavnik nove generacije hrvatskih trenera. Jakirovićev plasman pokazuje da dio navijača želi modernog, energičnog trenera koji je kroz domaće klubove i inozemstvo izgradio reputaciju napadački nastrojenog stručnjaka.

Treći je Luka Modrić, koji još čeka odluku o nastavku igračke karijere, ali prema glasovima čitatelja ima snagu autoriteta i povjerenje da bi mogao iz svlačionice uskočiti na klupu. Cijeli popis pogledajte ispod.

Tko je Slaven Bilić?

Rođen je 11. rujna 1968. u Splitu, a kao igrač bio je branič koji je ostavio trag u Hajduku, Karlsruheru, West Hamu i Evertonu. Za hrvatsku reprezentaciju odigrao je 44 utakmice i postigao tri gola te je bio važan dio momčadi koja je osvojila broncu na Svjetskom prvenstvu 1998. u Francuskoj.

Trenersku karijeru započeo je u Hajduku 2001. godine, gdje je već u prvoj ozbiljnoj sezoni uspio podići igru i doći do drugog mjesta u HNL-u. Uspon mu kreće 2004., kad preuzima mladu hrvatsku reprezentaciju U-21, a dvije godine kasnije postaje izbornik seniorske reprezentacije.

Na klupi Hrvatske Bilić je bio od 2006. do 2012. i vodio je reprezentaciju na dva velika natjecanja, uključujući Euro 2008. gdje je momčad stigla do četvrtfinala. U kvalifikacijama za taj Euro Hrvatska je ostvarila dvije velike pobjede protiv Engleske, a Bilić je u tom razdoblju uveo u reprezentaciju generaciju igrača koja je kasnije osvojila svjetsko srebro u Rusiji.

Klupska karijera u Europi

Nakon reprezentacije vodio je Lokomotiv iz Moskve i Bešiktaš, gdje je imao zapažen rezultatski i igrački učinak, ali nije došao do trofeja, iako su njegovi nasljednici kasnije osvajali naslove. U Engleskoj je vodio West Ham od 2015. do 2017., u prvoj sezoni klub je doveo do plasmana u kvalifikacije za Europsku ligu, a kasnije i West Bromwich Albion, s kojim je 2020. izborio ulazak u Premiership.

Radio je i na Bliskom istoku i u Kini, u klubovima Al-Ittihad i Beijing Guoan, gdje rezultati nisu bili na razini očekivanja pa su angažmani kratko trajali. Kasnije je vodio Watford u Championshipu te saudijski Al-Fateh, a statistički prosjek kroz karijeru mu je oko 1.6 bodova po utakmici, što potvrđuje da mu momčadi uglavnom funkcioniraju konkurentno u ligama u kojima radi.

Paradoks bez trofeja

Unatoč tome što radi kao trener više od dvadeset godina, Bilić u klupskoj karijeri nema osvojen trofej, osim promocije s WBA-om. Opravdanje se često traži u činjenici da gotovo nikad nije vodio dominantne klubove u svojim ligama, nego momčadi koje su se borile za europske pozicije ili opstanak, ali su uz njega dobivale prepoznatljiv stil i respekt navijača.