TEŠKO je sagledati netom završenu sezonu i reći bilo što osim da je za Hajduk bila neuspješna u svakom pogledu. Na domaćem planu podbačaj se ocrtava kao treće mjesto u SuperSport HNL-u, uz poražavajući prosjek osvojenih bodova te ispadanje u četvrtfinalu Kupa od Rijeke na domaćem terenu. Ne treba zaboraviti ni ispadanje u kvalifikacijama za Konferencijsku ligu od Ružomberoka, kluba koji se preokretom u zadnjem kolu slovačkoga prvenstva spasio od toga da mora igrati doigravanje za ostanak u ligi.

Osim što je klub podbacio u rezultatskom (najbitnijem) smislu, cijelu sezonu je igrao, najblaže rečeno, teško gledljiv nogomet. Uz to je znatno snizio prodajni potencijal Rokasa Pukštasa i Nike Sigura, koji su trebali biti sljedeći veliki transferi iz kluba. Posljedično, ostvario je značajan minus u blagajni jer nikoga nije prodao, osim Emira Sahitija za smiješan iznos.

Hajduk je potrošio godinu uzalud

Hajduk je lutao na svim poljima pa je tako imenovao, a nakon toga brzinski smijenio Nikolu Kalinića s mjesta sportskog direktora. Još uvijek nije imenovao člana uprave za sport kojeg je Aljoša Pavelin kao predsjednik Nadzornog odbora najavio još prije godinu dana.

Isto tako, naprasno je ostao bez člana uprave Ivana Matane. Kao finale organizacijskog i strukturnog kaosa, godinu dana prije predviđenog roka, članovi Hajduka birat će novo vodstvo Našeg Hajduka i novi Nadzorni odbor kluba.

Uz sve navedeno, nije se dogodio gotovo nikakav pomak u rješavanju problema infrastrukture (za što je većinom kriv Grad Split). Prema van je, u rijetkim medijskim istupima vodstva kluba, komuniciran većinom defetizam, a njemu se jedini dugo opirao Gennaro Gattuso, kao točka pozitivne energije kluba.

Na kraju se i on prerano predao, a svojim izjavama o tome da ga je bilo strah mijenjati nešto što očito ne funkcionira samo je potvrdio da su njegovi kritičari bili u pravu, a on je ispao potpuni promašaj, iako je na klupi uspio preživjeti cijelu sezonu.

Nije Hajduk igrao ni dobar ni rezultatski uspješan nogomet, a iako je davao puno minuta mladim igračima, rijetko je tko zapravo napredovao u smislu kvalitete i cijene koju može postići na tržištu. Hajduk je s Gattusom potrošio godinu uzalud.

Hajduku je potreban mir, a ne revolucije

Sve gore navedeno nisu mišljenja nego činjenice. I one su poražavajuće za Bijele, od toga se ne može ni ne smije pobjeći. Naravno da su postojali i neki pozitivni događaji poput rekordne gledanosti na Poljudu, novih sponzora u klubu ili ozbiljne aktivacije u tijelima županijskog nogometnog saveza.

Tragikomično je koliko dugo u službenim tijelima HNS-a do sada Hajduk nije bio faktor. Ipak, to je sve debelo premalo u odnosu na ambicije i sve što bi Hajduk trebao predstavljati, posebno u očima njegovih navijača. Sezona je bila neuspješna po svakom kriteriju.

U svakom normalnom nogometnom klubu bi se nakon završene sezone trebalo hladne glave analizirati koji su potezi doveli do takvih rezultata, a koji su ipak bili pozitivni. Iz takvog iskustva trebalo bi se nešto naučiti i, koristeći to iskustvo, trebalo bi učiniti sve da se pogreške u budućnosti izbjegnu, kako bi klub stvorio kontekst u kojem može uspjeti ostvariti svoje ciljeve.

U ovom razdoblju Hajduku je najviše potrebna mirnoća i trezvenost, a tu se ne misli samo na ljude koji rade u klubu nego i na one koji ga okružuju. Međutim, još jednom se pokazuje da je okruženje u kojem Hajduk egzistira strašno kontraproduktivno za dugoročni uspjeh kluba. Klub se bori protiv suparnika, samog sebe i svog okruženja iz sezone u sezonu.

Rušenje bez plana i programa

Otkad je sezona za Bijele završila, krenulo je bombardiranje o tajnim sastancima i ljudima koji će preuzeti klub i odvesti ga na put uspjeha. Opet je narativ krenuo u šizofrenom smjeru gdje se sve iz kluba treba potjerati i osloboditi mjesto onima koji će donijeti "iskorak" i "evolucijski napredak" kao što je to tako briljantno napravljeno nakon smjene Lukše Jakobušića prije malo više od godine dana.

Ta potreba dijela hajdučkog puka da ruši sve bez ikakve analize i plana je neobjašnjiva. Traže se krivci, glave moraju padati, a neka mitska figura koja će izroniti iz mase i sve pokrenuti u pravom smjeru samo što nije došla u klub. To nije zdravo, Hajduk ne dolazi nitko "spasiti", to mora sam napraviti.

Hajduk i njegovi navijači moraju prestati sa stihijskim načinom funkcioniranja poslije svake sezone jer to ne vodi nikud osim u stalne promjene i gubljenje godina. Sada je prošlo 20 godina bez titule, 15 godina bez grupne faze u Europi i dvije bez ikakvog trofeja, ali nogomet se igra svake sezone ispočetka. Nema smisla plakati za propuštenim, a isto tako treba prepoznati da je klub ipak bitno napredovao u odnosu na to gdje je bio prije četiri godine, koliko god to bilo teško prepoznati nakon recentnog neuspjeha.

Ivan Bilić i François Vitali nisu dosad ničim pokazali da mogu uspješno voditi Hajduk i o njihovim pozicijama se treba ozbiljno razgovarati. Ipak, koliko god se nekad činilo kaotičnim, Hajduk ima jasan ustroj. Promjene se mogu dogoditi nakon izbora za Nadzorni odbor koji će se dogoditi u srpnju i to je to. Do tada, ljudi koji vode Hajduk sasvim legitimno i legalno donose odluke i pripremaju novu sezonu.

Bilić i Vitali nisu krivi za pasivnost vlasnika kluba

Jako je naporan narativ po kojem oni sada ne bi smjeli nikoga dovoditi ni prodavati niti raditi ikakve planove za novu sezonu jer je netko u svojoj glavi odlučio da su oni već bivši. Pa što bi trebali? Sjediti u klubu dva mjeseca dok se Naš Hajduk udostoji provesti izbore koje je najavio još u ožujku?

Razloga za njihovu smjenu ima dovoljno, ali o tome ne odlučuju ni rulja ni mediji nego Nadzorni odbor kojeg će odabrati članovi kluba. Bilić i Vitali su krivi za puno toga, ali nisu krivi za to kako se vlasnik i onaj koji ima upravljačka prava ponaša prema imovini.

Nisu krivi što klub nema strategiju i jasan smjer jer to ne mogu i ne trebaju određivati uprave koje su prolazne nego vlasnik i onaj koji ima upravljačka prava. Vrijeme u kojem Naš Hajduk "samo provodi izbore" mora završiti i mora se preuzeti direktnija uloga u upravljanju prvenstveno kroz donošenje strategije na razini vlasnika i suvlasnika kluba. Ili se mora razmišljati o micanju od sadašnjeg modela, opet voljom članova. 

Ono što se ne smije dogoditi je da se samo nastavi funkcionirati kao dosad. Ako zadnjih 15 godina nijedan predsjednik ni sportski direktor ni trener nisu valjali, možda je problem negdje drugdje? Model upravljanja klubom treba promjene, a oko toga se treba voditi konstruktivni dijalog svih dionika. Nažalost, ponekad se čini da su ego i kokošarski sitni interesi bitniji od prosperiteta kluba.

Dobra volja bez plana nije dovoljna

Već neko vrijeme kruži bombastična priča kako će Hajduk preuzeti ekipa okupljena oko Gorana Vučevića i Slavena Bilića. Uz njih su se spominjali Tomislav Mamić i Mijo Pašalić kao ljudi iz poduzetništva te Josip Skoko koji bi u klub ušao kao član Nadzornog odbora. Neovisno o kontekstu u kojem se spominju, takvi ljudi trebaju klubu na bilo koji način, a oni ionako odavno pomažu kroz neformalne uloga ili iz pozicije sponzora kluba.

Točno je da su se sastanci ove skupine održali više puta i točno je da je postojala ideja da zajedno kao tim preuzmu upravljanje klubom. To nije došlo dalje od ideje i nekoliko sastanaka. Nikakav dogovor nije postignut, a puklo je odmah na tome što Bilić jednostavno ne želi biti predsjednik kluba. 

Hoće li se uspjeti okupiti na drugi način, ostaje za vidjeti, ali jako teško da će od te priče išta biti na kraju. I oni sami su ljutiti što se ta priča u javnosti prezentirala kao nešto što je jako ozbiljno, a zapravo je bilo na razini "mogli bi nešto napraviti". Nema dogovora, nema plana i nema programa. Samo dobra volja, a to nije ni blizu dosta za prostiranje crvenog tepiha ispred kluba, o kome god se radilo. Niti ga oni traže.

Dolaze promjene u izborima za Nadzorni odbor

Način na koji su oni zamislili da bi preuzeli upravljanje bio je potpuno legitiman. Prijavili bi se na izbore za Nadzorni odbor uz jasno navođenje koji ljudi bi ušli u klub i koje bi pozicije zauzeli. Iako o tome nema potvrde, navodno će na nadolazećim izborima umjesto biranja pojedinačnih kandidata birati liste kandidata.

Tako u Nadzorni odbor neće ući heterogena skupina na temelju broja glasova za pojedince nego tim istomišljenika s jasnom idejom tko će biti predsjednik, sportski direktor i ostali članovi strukture kluba. Napokon bi članovima bilo jasno za što točno glasaju.

To je definitivno bolje nego ono što se dosad radilo jer bi nestala disperzija odgovornosti gdje su svi krivi i nitko nije kriv. Jasno bi se unaprijed znala linija upravljanja, plan i program te tko je odgovoran za uspjeh ili neuspjeh. Ako do ovakve promjene dođe, to je korak u dobrom smjeru.

Novi smjer kluba

Prema svemu što se može čuti od relevantnih faktora u klubu i oko njega, ovog ljeta Hajduk neće tražiti nikakvog "mesiju" u vidu Džeke ili nekog novog Rakitića niti će maštati da će vratiti nekog svog starog igrača u naponu snage poput Marija Pašalića. Na Poljudu neće biti nikakvih bombi osim ako se ukaže iznimno dobra prilika, ali klub ne razmišlja u tom smjeru.

Hajduk se okreće drugačijem načinu funkcioniranja. Proračun za plaće sigurno će se smanjiti u odnosu na sadašnjih preko 15 milijuna eura koje su se trošile na igrače i trenera. Odlasci Lovre Kalinića, Aleksandra Trajkovskog, trenera i par igrača koji su imali sporedne uloge rasteretit će klub za blizu tri milijuna eura godišnje.

Hajduk ne pliva u novcu, ali nije ni sirotinja. Hajduk ovo ljeto neće ponuditi igraču poput Lindona Selahija milijun eura za sezonu nego će to potrošiti na tri druga igrača. U klubu smatraju da takav način funkcioniranja ima daleko više smisla od onoga što su dosad radili. Klub koji nema tri normalna pomoćna terena svakog ozbiljnog igrača mora preplatiti da bi ga uvjerio da dođe i to je neodrživo.

Želi se zadržati kostur momčadi na čelu s Markom Livajom (koji će 99% ostati u klubu), riješiti se viškova u smislu igrača kojima istječu ugovori te igrača koji imaju veće plaće nego što im je stvarni status u ekipi, prodati mlade koji postignu najbolju cijenu, a svi igrači koji dođu trebali bi biti u prosjeku mlađi, dinamičniji i agilniji od onih koji su otišli.

Ideja je jednostavna - Hajduk treba biti na terenu sve suprotno od onoga što je bio ove sezone, a to je spor, teretan i bezidejan. Zvuči racionalno i lijepo, ali naslušali smo se dobrih ideja i planova u Hajduku. Ostaje vidjeti može li vodstvo kluba tu ideju provesti u djelo. Hoće li uopće dobiti priliku da ju provedu, znat ćemo nakon izbora za Nadzorni odbor. Hajduk je klub svojih članova, sa svim dobrim i lošim što to nosi, i članovi će odlučiti o smjeru, a ne rulja ili mediji.