BIVŠI golman Dinama Georg Koch preminuo je u dobi od 54 godine. Njemački golman je u svibnju 2024. godine otkrio da ima rak gušterače u terminalnoj fazi i da su mu liječnici rekli da će uskoro umrijeti. Procjene su bile takve da će preminuti nakon šest mjeseci, no Koch se borio više od godinu i pol.

Osvojio je navijače Dinama

Koch je u Dinamo došao u ljeto 2007. kao slobodan igrač nakon što je raskinuo ugovor s Duisburgom. Za Dinamo je odigrao 39 utakmica i osvojio naslov prvaka i Kup, a na kraju sezone napustio je Maksimir nakon što se vratio Tomislav Butina. Bio je u onoj legendarnoj momčadi koja je u listopadu 2007. pobijedila Ajax u Amsterdamu 3:2.

Iako je u Maksimiru bio samo jednu sezonu, Nijemac se jako brzo uvukao pod kožu Dinamovim navijačima. Imao je i atipičan stil branjenja, a osvojio ih je i svojim izjavama.

"Imam posebnu vezu s klubom, navijačima i Zagrebom"

Najpoznatija Kochova izjava svakako je sljedeća. "Volim ovaj Maksimir. Kada uđete na stadion, ovdje miriše na nogomet. U WC-u je miris znoja, dima i urina bezbroj generacija koje su gradile klub", rekao je dok je bio član Dinama, a par godina kasnije dao je intervju Sportskim novostima kad je posjetio Maksimir. Iznenadile su ga nove svlačionice i hotel za igrače.

"Gledam sve novo. Hotel i svlačionice kao da sam na Allianz Areni. Gdje je moj Maksimir? Kada sam otišao 2008. bio sam slomljen. Znam da će neki reći da sam bio ovdje tek godinu dana, ali imam tu neku posebnu vezu s klubom, navijačima i Zagrebom. Neke spone koje su neraskidive. Valjda zbog mog karaktera."

"Meni je oružar prva zvijezda kluba"

O svojem odnosu prema nogometu govorio je: "Uvijek sam bio direktan i pun poštovanja prema nogometu od kojeg živim i kod mene nema 'talasanja'. Što mislim, to i kažem, bez obzira na posljedice. I ne mijenjam mišljenje. Valjda su to navijači prepoznali. Nemam drugo objašnjenje. Znate, danas su na sceni nove generacije. Oni mladići, prepoznat ćete ih po tome što izlaze iz svlačionica sa smiješnim torbicama pod pazuhom."

Njima je sve servirano i nemaju grama poštovanja prema ljudima koji desetljećima rade u klubovima. Onda odigraju jednu utakmicu i misle da su svu pamet svijeta popili. Ja ne pripadam tom svijetu. Meni je oružar prva zvijezda kluba jer on je konstanta, svi su prolazni. Tako sam odgajan, tako mislim."