INDEX SPORT ima razgranatu mrežu novinara u Europi i svijetu koji kao gostujući komentatori najavljuju sportske događaje i utakmice te analiziraju transfere i globalne promjene u nogometu. "Na gostovanju" kod Index Sporta danas je Kilian Gaffrey, novinar Bilda, koji komentira beznadnu situaciju u jednom od najslavnijih njemačkih klubova.

240 milijuna eura duga, 29 utakmica bez pobjede u nizu, 18. mjesto Bundeslige s gol razlikom 8:36 - to je danas Schalke 04, klub pred potpunim sportskim i financijskim raspadom. Nekada slavni i ponosni klub, sedmerostruki prvak Njemačke, peterostruki osvajač Kupa, pobjednik Kupa UEFA i peterostruki viceprvak Bundeslige u posljednja dva desetljeća, posljednji put još prije dvije godine, već neko vrijeme nalazi se na kursu Titanika. Smrtonosna ledena santa u Gelsenkirchenu naziva se druga liga. Nju, baš kao i Titanik, zasigurno neće preživjeti.

Gdje je i kada krenulo po zlu? Iako je do sunovrata došlo u prilično kratkom vremenu, trenutačna kriza nije rezultat nekakvih pogrešnih kratkoročnih odluka već desetljeća suludog sanjarenja o Schalkeu kao elitnom europskom klubu uz bok Realu, Barceloni, Bayernu, Liverpoolu, Juventusu i drugima, o projektu koji jednostavno nije mogao uspjeti, a koji je tijekom trideset godina boljeg ili lošijeg lutanja, od pada berlinskog zida pa sve do danas, proždro desetke različitih uprava i više od trideset trenera.

Iz sezone u sezonu, vođen više ili manje veličanstvenim vizijama i mahnitim ambicijama, Schalke je dozvolio da ga generalni menadžeri, likovi poput Horsta Heldta i Christiana Heidela uvuku u cijeli niz promašenih multimilijunskih investicija od kojih je svaka bila još jedan čavao u lijesu. Dobar je primjer transfer Sebastiana Rudyja. U ljeto 2018. godine plaćen je Bayernu 16 milijuna eura u četiri rate pa tako do 2022. Schalke mora slati u Munchen četiri milijuna eura godišnje za igrača koji je već dvije sezone zaredom na posudbi u Hoffenheimu.

Trenutni sportski direktor Jochen Schneider preuzeo je klub prije godinu i pol dana u katastrofalnom stanju i do danas nije uspio napraviti nikakav značajniji pomak. Selekcija momčadi bila je katastrofalna, a za bilo kakva pojačanja više se nema novca. Voda je došla do grla. Rezultat toga dvije su trenerske smjene u prvih dvanaest prvenstvenih kola. Prvo David Wagner, a onda Manuel Baum. Trenutno je na klupi kao privremeno rješenje legendarni Huub Stevens, ali četvrti trener u tri mjeseca bit će predstavljen oko Božića. Što kazati? Kao da je u njima problem.

Odgađanje smrti jednog kluba 

Iako bi Schalke trebao biti samoživ, TV prava u Bundesligi donose goleme količine novce, a klub ima preko 155 tisuća članova, što ga čini četvrtim najvećim na svijetu, prava je istina da je on uvelike bio ovisan o predsjedniku Clemensu Tonniesu, milijarderu koji bi ispunjavao sve hirove vizionarskih sportskih direktora, a potom i krpao financijske rupe koje bi ostale iza njih. Tonniesa više nema. Zbog velikog skandala s njegovim klaonicama, prije šest mjeseci napustio je Schalke nakon 26 godina.

Da stvar bude gora nalazimo se usred svjetske pandemije koronavirusa. Novca nema niotkud i zaista ne vidim način na koji bi Schalke pronašao luku spasa. Prije pet mjeseci savezna pokrajina Sjeverna Rajna-Vestfalija dala je klubu 35 milijuna eura kako bi uopće mogao sudjelovati u ovoj sezoni Bundeslige. Pitanje je što se time postiglo i je li smrt Schalkea kao kluba samo privremeno odgođena. Jedino što ih može spasiti jest ostanak u prvoj ligi, ali kako s ovakvom momčadi i ovakvim moralom na svakoj stepenici kluba.

Posljednji put Schalke je ispao u drugu ligu 1988. godine, prije više od trideset godina. Vratili su se tri godine kasnije, međutim ako ove sezone ispadnu, najgora noćna mora svih navijača mogla bi se ostvariti, a klub bi mogao prestati postojati. Sedam bodova Rudari su trenutno udaljeni od zone spasa. Svaka utakmica je ključna, no čak i ako uspiju u tome, postavlja se pitanje što dalje. Ipak, ostanak je prvi preduvjet opstanka.