HAJDUK se porazom od Osijeka na Poljudu (0:1) gotovo oprostio od borbe za drugo mjesto i Lige prvaka. Osim činjenice da je doživio četvrti poraz u pet susreta, Hajduk može biti zabrinut i što ga je porazila momčad koja ni po čemu nije odigrala iznadprosječnu utakmicu.

Hajduku je postalo normalno gubiti, u gostima i na Poljudu. A to ne bi trebalo biti normalno.

Bezidejnost ili samo loša ideja? Kod Hajduka je nemoguće procijeniti

Tudor je ponovno odlučio izvesti momčad u 3-5-2 formaciji. U toj formaciji započeo je sve utakmice na Hajdukovoj klupi, osim gostovanja u Gorici u prošlom kolu, kada je odlučio igrati s četvoricom u zadnjoj liniji. Bila je to čudna odluka s obzirom na kadar koji ima jer je bilo jasno kako će u veznoj liniji zaigrati Caktaš, Jradi i Čuić. Sva trojica više vole igrati bliže suparničkom golu i bilo je pitanje kako će se rasporediti na terenu i hoće li Hajduk defenzivno patiti.

Već je uvodnih deset minuta nagovijestilo da će ovo biti teška utakmica za domaćina. Osijek je čekao u srednjem bloku, bez visokog izlaska na njegove stopere, zbog čega je Hajduk mogao mirno organizirati prvu fazu napada. Hajduk je već tu imao velikih problema. Umjesto da napade u takvim okolnostima započinju stoperi koji imaju višak u odnosu na suparničke napadače (3 vs 2), a ostatak ekipe se rasporedi kako bi dao potrebnu širinu i opcije igraču s loptom, Hajduk je igrao sasvim drugu igru.

Caktaš i Jradi su se, kao dva defenzivnija vezna igrača, spuštala u liniju sa stoperima kako bi od njih uzeli loptu. Time je Hajduk imao u ravnini lopte ili iza nje čak pet igrača koji su obavljali posao za koju su tri igrača više nego dovoljna. To je Osijeku olakšavalo da se zgusne i zauzme potpunu brojčanu nadmoć nad preostalih Hajdukovih pet igrača u terenu. Spuštanje Caktaša i Jradija omogućilo je bekovima Juranoviću i Tahiraju da se dignu visoko, ali Hajduk nije s loptom mogao stići do njih jer je konstantno imao manjak igrača u drugoj i trećoj fazi napada. 

Kolega s kojim sam komentirao utakmicu sugerirao mi je kako je moja ocjena takve ideje promašena jer to nije ni bila ideja. Caktaševo i Jradijevo pozicioniranje, a onda i geometrija cijelog napada nisu plod plana. Frustracija zbog nemoći i nejasne podjele uloga na terenu tjerale su ih da se okrenu instinktu, a njihov instinkt je takav da ih uvijek vodi prema lopti. 

Teško je reći što je gore - imati sasvim promašenu ideju u postavljanju utakmice ili dovesti ekipu u stanje u kojem svatko igra svoju utakmicu i ispunjava vlastite želje bez obzira na to kako utječe na momčad. Porazno je što već šestu utakmicu zaredom ne možemo reći radi li se o nedostatku ideje ili sasvim krivoj ideji. Niz od nekoliko minuta sredinom prvog dijela, u kojima Hajdukovi igrači gube posjed neprisiljenim tehničkim greškama nedopustivim na seniorskoj razini, najbolje svjedoče o tome u kakvom se stanju nalazi momčad.

Osijek može biti zadovoljan samo rezultatom, ali ima klasu koja radi razliku

Osijek je u svim segmentima odigrao utakmicu koju ćemo pamtiti samo po rezultatu. Defenzivna kompaktnost po dužini terena bila je slaba, pa je čak i nepovezani Hajduk u nekoliko navrata stvarao probleme kada bi Eduok i Jairo došli iza leđa gostujućoj veznoj liniji. U napadu su imali jednostavan plan dugih lopti na Marića i napadanja, ali nisu kontinuirano stvarali prednost. Osijek nije nadigrao Hajduk i bila je to klackalica koja je mogla otići i na jednu i na drugu stranu.

Za goste posebno zabrinjavajuće mogu biti njihove reakcije u kontranapadima. Hajduk se u posljednjih pola sata u potpunosti otvorio, a Osijek je imao šest ili sedam kontri u kojima je imao višak igrača i morao je zaključiti utakmicu. Loše i nekoordinirane kretnje, tehničke greške i krive odluke mogle su ih koštati možda i najbitnije pobjede u sezoni. Osijek se uz Lokomotivu profilirao kao glavni kandidat za drugu poziciju i odmah bi pristao na neuvjerljive pobjede do kraja prvenstva, ali njegova igra se mora poboljšati u više segmenata ako u Europi ne želi biti samo kratko.

Jedan igrač Osijeka radi razliku i najbolji je napadač sezone

S druge strane, Osijek je još jednom pokazao da ima talentiranu momčad i igrače koji mogu i na višem nivou igrati ozbiljnu ulogu. Bočkaj, Talys, Žaper, Pilj i Silva su vrhunski HNL igrači, ali Mirko Marić je čovjek koji radi razliku. Kada uzmemo u obzir formu u cijeloj sezoni i to koliko svoju momčad čini boljom, Marić je napadač sezone u HNL-u.

Mogućnost zadržavanja teških lopti s igračem na leđima, odlične kretnje bez lopte i lucidnost u kombinacijama i proigravanjima su set Marićevih vještina oko kojih Osijek gradi svoj uspjeh. To je jedini igrač kojeg ne mogu zamijeniti i kojeg ne smiju prodati ako žele ostati na ovoj razini ili biti bolji. 

Osijek u zadnja tri kola ulazi s bodom manje od Lokomotive, ali je u zadnjem kolu dočekuje u Gradskom vrtu, što mu daje malu prednost. Hajduk, s druge strane, puno više ovisi o drugima nego o sebi i teško će doći do drugog mjesta. No sigurno će izboriti poziciju za Europu, a idućih mjeseci mora odlučiti tko nije na razini koja mu treba za veći rezultat. To se ne odnosi samo na one na terenu, ni na one na klupi. No to je stara priča i Hajdukov beskrajni dan.