UNATOČ svim pokušajima da se promijeni, unatoč idejama o Superligi, unatoč kritikama da postaje dosadna, Liga prvaka još je jednom dokazala da je najbolje što klupski nogomet pruža.

U posljednjih nekoliko godina pružila je spektakularne priče. Realov preokret protiv Cityja 2022. kad je Rodrygo odveo utakmicu u produžetke, u kojima je Karim Benzema zabio za pobjedu. Uzvrat Liverpoola i Barcelone 2019. kad su domaći legendarnim brzim kornerom Trenta Alexandera-Arnolda zabili za 4:0 nakon što su u Barceloni izgubili 3:0.

Tri gola Lucasa Moure u gostima kod Ajaxa iste te 2019. kad je Tottenham gubio ukupno 3:0, da bi s konačnih 3:3 uz prednost golova u gostima izborio finale. Remontada Barcelone 2017., koja je nakon poraza 4:0 u Parizu razbila PSG s nevjerojatnih 6:1.

Pa čak smo i prošle godine gledali spektakl između Borussije Dortmund i Atletico Madrida, u kojem smo vidjeli ukupno devet golova, kao i još jedno čudo Reala kad je Joselu u 88. i 91. minuti zabio Bayernu za prolazak u finale.

Međutim, u većini ovih susreta vidimo priču preokreta u drugoj utakmici nakon što je neka ekipa izdominirala u onoj prvoj. Ili vidimo da je prvi susret bio manje zanimljiv pa smo u drugom gledali spektakl. Ono što su nam Inter i Barcelona pružili u dvomeču ove sezone je priča za sebe. Obje su utakmice bile fantastične, te smo mogli uživati u kontinuiranom spektaklu. Radi se o najboljem okršaju u modernoj povijesti Lige prvaka.

Savršeni okršaj različitih stilova

Nakon što je prva utakmica u Barceloni završila 3:3, malo je tko mislio da se slično može ponoviti u Milanu. Kladionice su, doduše, pogriješile već i prije početka prvog susreta kad su predvidjele utakmicu s nešto manje golova, vjerujući da ćemo gledati kompaktni Inter koji se neće usuditi previše napadati te da će 90 minuta proći u gledanju valova napada Barcelone.

U jednu ruku nisu bili u krivu jer je Barcelona u tom susretu imala posjed od 72 posto te skoro trostruko više udaraca. No ono što je cijeli ovaj dvomeč učinilo toliko zanimljivim jest to što su ove dvije ekipe bile savršeno različite i što su jedna drugoj poništavale prednosti i mane.

Koliko god je Inter u prvom dijelu sezone pokazivao da je defenzivno stabilan, nakon nedavnih izvedbi u ligi bilo je vidljivo da su mu igrači izuzetno potrošeni. Radi se o najstarijoj ekipi Europe kad govorimo o top razini nogometa, te se potrošnja zbog borbe na sva tri fronta itekako osjetila. Svježina i poletnost Laminea Yamala i društva morala je biti pogubna.

S druge strane, stil Barcelonine igre otvarao je šanse Interu. Talijani su najbolja momčad Europe u zračnim duelima i prekidima, što su dokazali u prvoj utakmici, kao što su i među najboljima u osvajanju duela na drugoj lopti te dijagonalama i loptama u prostor na bočne pozicije.

Svaka je momčad imala neki oblik kriptonita za onu drugu, no u drugoj utakmici Interu nisu bile dovoljne samo taktičke finese Simonea Inzaghija da izvuče pozitivan rezultat već su im bili potrebni i heroji, a imali su ih nekoliko.

Dumfries je bio poguban za Barcelonu u obje utakmice

Ako ćemo gledati iz perspektive obje utakmice, Denzel Dumfries bio je prvo ime Intera. U dvije utakmice postigao je dva gola i asistirao tri puta te je bio primarni problem visokoj liniji Hansija Flicka. Jedan je od najboljih igrača na svijetu kad pričamo o utrčavanjima u prostor i napadu iz dubine, a na San Siru lijevi bek Barcelone Gerard Martin to nije mogao pratiti niti im je obrana bila postavljena da uopće može to spriječiti.

Kod prvog gola Intera, čim je Federico Dimarco oduzeo loptu Daniju Olmu na sredini terena, Dumfries je krenuo u trk. Dobio je loptu i asistirao za Lautara Martineza i vodstvo 1:0. I kod drugog gola je Dumfriesov presing natjerao Martina na krivo dodavanje, koje Inter pretvara u tranziciju iz koje dobiva jedanaesterac, nakon čega i vodi 2:0. Inzaghi je znao koji mu igrač za ovu Barcelonu može biti idealno oružje, a Dumfries je sa zadovoljstvom prihvatio zadatak.

Međutim, i Flick je znao kako na najbolji način može naštetiti Interu u nastavku. Povukao je Pedrija nešto dublje te je dao njemu i Frenkieju de Jongu dozvolu da kruže s loptom oko zbijene obrane Intera. Talijanska momčad sve je teže pratila to prebrojavanje, a pri takvom napadu sve više su se uključivali i bekovi.

Neočekivani junak ispao je krivac iz prvog poluvremena - Martin. S dvije perfektne asistencije na drugu stativu, na kojoj su igrači Intera konstantno kasnili, pronašao je prvo Erica Garciju, a kasnije i Olma za poravnanje rezultata.

Yamal će unatoč porazu biti kandidat za Zlatnu loptu

Iako na kraju nije zabio i asistirao, prvo ime Barcelone bio je Lamine Yamal. I dok je u prvom poluvremenu pomalo i kočio samoga sebe zbog izostanka samopouzdanja i donošenja krivih odluka, u drugom ga je bilo gotovo nemoguće zaustaviti.

Pokrenuo je kontranapad koji je Garcia morao završiti golom, a kasnije je natjerao i Henrikha Mkhitaryana na prekršaj koji je dosuđen prvo kao jedanaesterac, da bi ga kasnije VAR poništio jer je učinjen van kaznenog prostora.

Yamal je ušao u čak 36 duela na ovom susretu, od čega je 23 puta izašao kao pobjednik, dok je pri 20 pokušaja driblinga 14 puta prošao svoje čuvare. Ulaskom u igru Carlosa Augusta umjesto Dimarca posao mu je bio još lakši jer je Interov igrač često prerano ulazio u start na njega, što mu je omogućilo da ga lako zaobilazi.

Barcelona je u potpunosti prebacila odgovornost na njega, te se činilo da će zabiti svakog trenutka, no na kraju je Raphinha bio taj koji je prvi put u ovom dvomeču Barcelonu doveo u vodstvo.

Bio je odustao od života. Sada je heroj Intera

Činilo se da je susret gotov. Inzaghi je, doduše, izvadio premorenog Calhanoglua i Mkhitaryana, paničnog Yanna Bissecka, poluozlijeđenog Martineza, no Interov govor tijela nije sugerirao da ima snage vratiti se. Uostalom, ni u jednom trenutku se u ovom dvomeču nije ni morao vraćati.

No u jednoj dugoj lopti u posljednjim minutama regularnog dijela igre opet su se ukazale sve snage Intera. Marcus Thuram, koji je čitavu utakmicu bio poput tenka u duelima, uspio je po tko zna koji put primiti dugu loptu i proslijediti je prema Dumfriesu. Martin ju je zaustavio, no Dumfries nije odustajao, preoteo ju je i poslao u sredinu za čovjeka koji nikad nije zabio gol u Ligi prvaka.

37-godišnji Francesco Acerbi otišao je u napad, držao je na svojim leđima Ronalda Arauja, koji je ušao svjež prije 17 minuta, te zabio povijesni gol za Inter. Nogometaš koji se prije 13 godina borio s karcinomom, gubitkom oca, depresijom, alkoholizmom i suicidalnim mislima postao je jedan od heroja Intera.

Inzaghijeve zamjene donijele su Interu prednosti

I dok Flickove zamjene Barceloni nisu donijele gotovo ništa, Inzaghi je pogodio s mnogima. Navijači Intera opjevat će Davidea Frattesija nakon gola za 4:3, koji je označio i pobjedu Intera, no jednako bitan bio je ulazak Mehdija Taremija.

Osim što je asistirao za pogodak, radio je nevjerojatan posao u obrani. Konstantno je pomagao na strani po kojoj je prodirao Yamal te je s obzirom na broj odigranih minuta okončao utakmicu s prilično impresivnim brojem oduzetih lopti i osvojenih duela.

Na listi svih tih junaka Intera kao posljednjeg, ali možda i najbitnijeg, mora se spomenuti Yanna Sommera, golmana kojeg je Inter doveo za samo šest milijuna eura nakon što je Andreu Onanu prodao u United za više od 50 milijuna.

Sommer nas već godinama navikava na bravure, kako u klupskom tako i reprezentativnom dresu, a u ovoj je utakmici unatoč primljenim golovima svoj posao izvrsno odradio. Spasio je sve što je mogao, čak i više od toga, te je u trenucima kad se činilo da će Barcelona poravnati rezultat ili prijeći u vodstvo, obranama dizao energiju i moral istrošenim suigračima.

Inter se mogao raspasti, no šansa za najveći trofej i dalje postoji

Nakon krize rezultata u ligi Inter se na svom stadionu suočavao s potpunim kolapsom sezone. Prije samo nekoliko tjedana borili su se za tri trofeja, a nakon gola Raphinhe činilo se da neće osvojiti nijedan. No kombinacija taktičkih odluka, sjajnih individualnih predstava, junaštva i doze sreće učinila ga je pobjednikom najvećeg spektakla u modernoj klupskoj nogometnoj povijesti.

Barcelona je dokazala da je pod vodstvom Flicka ovdje kako bi ostala na najvišoj razini. Ovaj kadar prepun talenata u godinama koje dolaze bit će ekipa koju se mora pobijediti kako bi se okitilo titulom najboljeg kluba Europe, dok će Yamal unatoč ispadanju ostati jedan od glavnih kandidata za osvajanje Zlatne lopte na kraju godine.

Inter možda neće imati kandidata za Zlatnu loptu čak i ako osvoji Ligu prvaka, no u tom slučaju će barem jedna individualna nagrada biti sigurna. Ona najboljeg trenera.