HRVATSKA košarkaška reprezentacija u osmini finala je izgubila od Finske 94:86 i tako je ispala s Eurobasketa. Briljirao je Lauri Markkanen s 43 koša i 9 skokova, a Sasu Salin je tricama pomagao najboljem finskom igraču da izbaci lošu i blijedu Hrvatsku s natjecanja.

Poraz Hrvatske za Index analizira naš stalni stručni komentator Roko Ukić.

Idemo od najave iz našeg stručnog stožera prije utakmice. Plan je bio jasan, ne želimo jurnjavu protiv Finaca, a i prvo poluvrijeme pokazalo je da to nije dobra ideja jer smo sve akcije iz dotrčavanja, sve pokušaje realizacije između četvrte i osme sekunde napada promašili.

U prvom poluvremenu imali smo takva četiri pokušaja, četiri smo i propustili. Jasno je bilo da nam danas više leže postavljenije akcije, u kojima tražimo iz pick and rolla kreaciju Krunoslava Simona i realizaciju iz short-rolla Darija Šarića, koji je odigrao odlično prvo poluvrijeme. 

Već prije početka smo mogli vidjeti nešto novo. Prvi put smo startali bez Ivice Zupca i Karla Matkovića, Šarić je preuzeo ulogu startnog centra, s idejom da Bojan Bogdanović krene na Lauriju Markkanenu, pa sve preuzimamo. U svakom pick and rollu, u svakom veer screenu (kad centar nakon bloka na lopti ne rolla prema košu, nego odmah postavlja blok za šutera na strani), baš kod svakog bloka. 

Salin je stalno ostajao sam

Ušli smo agresivno, činilo mi se da ćemo ući baš na pravi način, ali brzo nam se razigrao Sasu Salin. I to baš zbog naše ideje da sve preuzimamo. Kad igrate takvu obranu, komunikacija je najvažnija, a on je triput ostao sam. Prvi put zbog loše komunikacije te dvaput preko Marija Hezonje.

Ako smo Marija hvalili za obranu protiv Italije, danas to ne možemo napraviti, ni na Salinu, a poslije ni na Markkanenu. U prvom poluvremenu jednostavno nije bio na nivou kao protiv Italije.

Finci su rano preuzeli dominaciju. Markkanen se razigrao, otvorili su 18:10, ali nakon toga ušli su u svoje klasične rotacije. Nemaju široku ekipu, nemaju previše onih preko kojih mogu vrtjeti napade, pa je bilo logično da će se mučiti kad izađu Salin i Markkanen zajedno.

Poveli smo individualnom kvalitetom Hezonje i Bogdanovića

Mi smo ih četiri posjeda zaredom natjerali da izgledaju bezidejno, zabili dvije trice ni iz čega, individualnom kvalitetom Hezonje i Bogdanovića došli smo do vodstva nakon prve četvrtine. 

Markkanen otvara drugu četvrtinu s pet poena preko Hezonje te se dodatno”zagrijava”. Obje ekipe su obrambeno počele preuzimati - mi jer nismo htjeli riskirati sa šutom visokih igrača, posebice Markkanena, oni jer nemaju velika tijela pod košem i jer su procijenili da njihovi visoki igrači mogu parirati našim bekovima.

I ni jedna ni druga ekipa nije uspješna u switchu. I primali smo i davali u igri jedan na jedan, najuspješniji je tu bio Matković, čak i leđima košu, što dosad nije bio njegov forte, ali protiv Shawna Huffa je dva puta zaredom pokazao da se tu odlično snalazi.

Zanimljiv je i ulazak Ivice Zupca tek tri minute prije kraja prvog poluvremena. U najavi smo čuli da ima problema s ozljedom pa je vjerojatno to razlog tako kasnog ulaska i male minutaže. Ivica je imao tu nesreću da je - bez obzira na to što je odigrao korektnu obranu i bio prisutan u svakom posjedu - osam poena zaredom po njegovom ulasku palo preko njega.

Nije kriv, bio je na ruci Markkanenu i Mikaelu Jantunenu. Nezgodno je kad te protivnik označi kao onog kojeg se napada. Onda napadač zna da ima zeleno svjetlo s klupe za bilo kakav šut preko tebe, uzima ga opušteno i samim time veća je mogućnost da će ti zabiti. To se, nažalost, danas dogodilo Zupcu. 

Stalno smo igrali samo protiv dva igrača, a za mladog finskog playa sreća je da nije Hrvat

Općenito, cijelo vrijeme igrali smo protiv dvojice igrača, Salina i Markkanena. Njihovi treći i četvrti igrači po karijeri i vrijednosti, Jantunen i Elias Valtonen, nisu napravili ništa napadački. Nešto malo na početku odradio je Edon Maxhuni, a na kraju poluvremena i Miro Little o kojem moram podijeliti još koju rečenicu.

Miro Little je 2004. godište. Dosad je igrao za HBA-Marsky, čak ni najzagriženiji među nama ne znaju za taj klub jer se radi o finskom drugoligašu. I sad je Little, ravno iz druge finske lige, s 18 godina, u najvažnijoj utakmici na Eurobasketu odigrao vrhunske minute.

Bez ikakvih problema bio je desetak minuta na terenu protiv Hrvatske u osmini finala Europskog prvenstva. Toliko o davanju minutaže mladim playmakerima. Srećom pa nije Hrvat.

Na početku drugog poluvremena digli smo agresivnost u obrani. Zabijali smo koševe na neuobičajene načine za sebe, dva puta smo na flex-screen iz auta došli do Bojanovih koševa, Bojan je iznuđivao i slobodna bacanja na individualnu kvalitetu, no Markkanen je radio isto i na drugoj strani. 

Njegova "odlična" utakmica iz prvog poluvremena postala je "neviđeno dobra" u trećoj četvrtini, zabijao je na sve načine: na middle postu, na nekih pet metara od koša bi primio loptu, pa bi se, ako ga čuva niži igrač, samo okrenuo i šutirao preko njega jer to ljudi njegovog talenta s 213 cm mogu raditi. Zabijao je iz kontranapada, zabio je iz istog onog flex-screena kao i mi, toliko se razigrao da je sam držao Finsku u igri. 

Nitko nije imao veliku priliku prelomiti utakmicu, najveći bijeg bio je na četiri razlike i jednima i drugima, a onda se opet u zadnjoj četvrtini dogodio Markkanen.

Mislim da ne postoji ni jedan način napadanja u košarci koji on danas nije pokazao, leđima, licem, srednji post, niski post, protiv preuzimanja, iz pick and rolla kao kreator, iz pick and rolla kao roller, pa i onaj užasan koš 0.1 sekundu prije kraja treće četvrtine.

Onaj koš je bio simbol kraja, a neshvatljivo mi je da ni jednom na Markkanenu nismo odigrali čak ni neko seljačko udvajanje

A taj je bio baš simptomatičan i simboličan, najava početka kraja u smislu da nam psihološki nije sjeo. Neshvatljivo je da u onoj situaciji primimo koš. I u cijeloj utakmici mi ga nismo udvojili ni jednom. Ni jednom nismo odigrali ni neko "seljačko" udvajanje, s prvog dodavanja, samo da ga natjeramo da se riješi lopte. Pustili smo ga da igra u komotnoj zoni i čovjek nam je natrpao 43 koša. 

Ok, postoji i taktička logika - neka nam Markkanen da koliko treba, a mi ćemo zatvoriti sve druge - i to je do negdje 74:74 bilo dobro odrađeno. I onda šest minuta prije kraja Markkanen izlazi iz igre, ja sam, moram biti iskren, očekivao da je to trenutak kad mi prelamamo utakmicu. 

Umjesto toga, oni zabiju, nama iscuri. Huff zabije, mi u periodu bez Markkanena odlazimo na -5... Znamo da imamo lošu povijest takvih izjednačenih utakmica u zadnje tri minute, pogotovo u eliminacijskim utakmicama. Ušli smo u paniku, promašili par poluotvorenih trica, a Maxhuni je za njih dovršio utakmicu. 

Zaključak? Individualna kvaliteta je bila na našoj strani. Znali smo da imaju jednog NBA igrača, a mi tri. Jednog danas uopće nismo koristili, valjda zbog ozljede, nemam drugog objašnjenja. Oni imaju još jednog BCL igrača, mi ih imamo više i euroligaških i eurokupaških, tako da je kvaliteta definitivno na našoj strani. 

Međutim, danas je Markkanen njima donio toliko individualne kvalitete da je apsolutno sve zasjenio, čak i Bojana Bogdanovića.