"Neka oni samo jamraju, a mi ćemo delati!"
"NEMAM KOMENTARA" - rekao nam je Ratko Rudić kada smo ga zamolili da prokomentira izjave počasnog predsjednika HOO-a Antuna Vrdoljaka koji se drznuo kazati da izbornik, iako stvara trofeje, zapravo nije stvorio nijednog hrvatskog vaterpolista. Ispod zlatnog brka potkrao se smješak, ali opet je mudro odšutio. Ipak je on gospodin.
Vrdoljak nije jedini dežurni kritičar s kojim se stanovnik Kuće slavnih susretao tijekom godina. Godina, u kojima je osvojio sve što se u vaterpolu osvojiti moglo. Kada je Perica Bukić zasjeo na čelo HVS-a, znao je da samo Rudić može polučiti uspjeh koji je stalno bio nadomak ruke. No, predsjednik se otvorio, nakon što je u Melbourneu odsvirala Lijepa Naša. Odgovorio je skepticima, pogotovo onima lijeve orijentacije koji su mu spočitavali da kormilo reprezentacije prepušta čovjeku koji je živio u Beogradu, te je zato valjda i jugoslavenski orijentiran. Otvorene strelice letjele su i nakon Montreala, Rudiću su govorili da ga je pregazilo vrijeme. Pokušali su mu oduzeti dostojanstvo, ali mu nisu mogli oduzeti njegovo znanje.
"Naš sport, nažalost, nije jedan od najpopularnijih, no očito da smo mi svojim kvalitetama, igrama, a ponajprije ponašanjem, na neki način pridobili sve ove ljude koji su nas došli pozdraviti. Jako me veseli činjenica što će nakon ovog uspjeha vaterpolo ponovo biti praćen sport. Išli smo prema boljem iz utakmice u utakmicu, a u nekima smo u potpunosti dominirali. Ne zaboravimo da smo protiv sebe imali svjetske, europske i olimpijske prvake. Prije samog turnira pribojavao sam se da nismo dovoljno uigrani, jer iako imamo izuzetno kvalitetne igrače, ipak smo jedna nova ekipa. No, sve ih moram pohvaliti jer su se toliko trudili, prije i za vrijeme svake utakmice. Stalno su bili u nekim dogovorima i stvorili su povoljnu klimu za veliki rezultat. Ponekad je dobro i kad ti loše ide, znaš što moraš ispraviti."
"Naš je cilj medalja u Pekingu. No, sada smo svjetski prvaci, i svi ciljaju na nas. Da bi ostali na vrhu, moramo još više raditi, biti još bolji i još složniji." - naglo je Rudić promijenio temu. On je ipak čovjek koji živi za vaterpolo, a ne za politiku.
No, tako je to, politika i sport, ne mogu jedno bez drugog. Bila je prava milina gledati naše dečke kako s kolajnom oko vrata pozdravljaju masu u zagrebačkoj zračnoj luci. No, još je veća "milina" bila gledati tu silnu gardu političara i svih onih koji se takvima osjećaju, kako postrojeni pokušavaju ugrabiti dijelić njihove slave. Pljuštala je kiša obećanja, dijelile su se danice i trolisti, a o podebljanom nagradnom fondu za svjetske prvake upoznali su nas čim smo nogom kročili na aerodromsku pistu.
"Uspjeli smo kroz pravilnik povećati nagrade našim vaterpolistima i na današnji je dan milijun i pol kuna otišlo u njihove zlatne ruke. No, ono što me veseli možda i više od njihovog zlata je činjenica da su među 600 tisuća učenika vratili pojam uzora." - uvjerava nas Dragan Primorac.
Ali, gospodine ministre, hoće li naši zlatni sportaši konačno dobiti i pravo na doživotne mirovine, kao što je to slučaj u ostalim zemljama?
"Ta inicijativa treba biti pokrenuta iz HOO-a i, prijedlog naravno mora podržati Vlada. Moje ministarstvo u tom slučaju, svakako hoće." - dodaje ministar.
Inicijativu da primjerice, jedan Zdeslav Vrdoljak, koji je s plaćom od 12 tisuća kuna mjesečno najjeftiniji svjetski prvak hrvatskog sporta, bude doživotno zbrinut, trebao bi pokrenuti Zlatko Mateša i njegovi vjerni pobočnici. No, predsjednika više muči što je ´Hall of fame´ na Zagrebačkoj zračnoj luci postao premalen da primi sve sportaše."
Kao šlag na tortu stigle su i čestitike čovjeka koji je spreman ulupati 40 milijuna kuna u skijašku stazu za jedan dan. Dame i gospodo, pozdravite, zagrebačkog gradonačelnika Milana Bandića!
"Mi smo športska nacija, svake godine dočekamo po jedne svjetske prvake. Ove godine imamo šansu u stolnom tenisu, dogodine je na redu skijanje, a 2009. godine slavlje će priuštiti rukometaši. Hvala Bogu, samo neka tako nastave. Dok god bude nas Hrvata, dotle će trajati ova sportska bajka. Mi smo jednostavno sportski talentirani. Ratko Rudić tri godine strateški gradi ovaj uspjeh i ja sam strašno ponosan na sve što je napravio. Još jednom se pokazalo da se na dugu prugu, uz veliko hrvatsko srce i iznimno profesionalan odnos može napraviti najviše."
Ali, gospodine gradonačelniče, što će biti sa vaterpolskim domom za naše dečke?
"Nije danas vrijeme za tu temu. U petak imam radni ručak s Pericom Bukićem i Ratkom Rudićem. Pozvat ću i svoje suradnike, pa ćemo zasigurno razgovarati o budućnosti vaterpolskog doma u Zagrebu. No, ono što je bitnije, osposobit ćemo Mladost da svjetski prvaci mogu trenirati kako bi obranili zlato u Pekingu."
A, koliko ste njihovih utakmica pogledali, gospodine?
"Gledao sam utakmice sa Srbima i sa, sa... sa Mađarima. Ali nisam propustio jutarnji jogging, ja trčim u pola šest dok vi još spavate."
Hitro smo potrčali do predsjednika Perice Bukića. Bio je presretan kada smo ga obavijestili da u petak ima ručak s gradonačelnikom.
"To je najveća čestitika koju smo mogli dobiti, to će značiti da ćemo ubuduće imati još više ovakvih dočeka. Svi znamo što znače uvjeti, znamo s kim se borimo obzirom da naši konkurenti imaju duplo veće budžete i veća ulaganje. Takva Bandićeva inicijativa za svaku je pohvalu." - priča nam Bukić.
"Jednostavno sam presretan što je hrvatski vaterpolo dočekao ovaj dan. Hvala onima koji su nam pomogli i onima koji su nas pratili, ali kao predsjednik saveza najprije se moram sjetiti onih koji su sve ovo omogućili, od naših sponzora preko upravnog odbora koji je rodio ideju dovođenja Ratka Rudića, pa do onih najzaslužnijih; izbornika i njegovih igrača. To što su oni napravili, pobijedili aktualnog svjetskog i olimpijskog prvaka na tako dojmljiv način, to je rječju, podvig." - dodao je.
A mi ćemo potpisati.
Foto i tekst: Dea Redžić

bi Vas mogao zanimati
Izdvojeno
Pročitajte još
bi Vas mogao zanimati