Tekst: Zvonko Alač
Foto: Nenad Dugi (Cropix)

"SAMO pitate hoće li dogodine biti Balića, ali ako ode Gobac, neće biti ni Balića ni nikoga", uvrijeđeno je prije nekoliko dana uzvratio glavni menadžer Zagreba i najmoćniji čovjek hrvatskog rukometa na novinarska pitanja o mogućnostima da i sljedeće godine u jedinom "pravom" hrvatskom rukometnom klubu gledamo najboljeg i najskupljeg igrača.

Te riječi bile su zlokobna najava onog što je uslijedilo danas: Zoran Gobac povlači se na pričuvne položaje, barem kada je u pitanju RK Croatia osiguranje Zagreb.

"Odlučio sam da od 15. lipnja više ne obnašam ulogu glavnog menadžera u RK Croatia osiguranju. Nemam više ni vremena ni želje boriti se s vjetrenjačama. Dugo već sam sa sobom lomim oko te odluke", izjavio je za Večernji list Don Quijote koji je već dulje vrijeme izražavao ogorčenost zbog toga što njegovi ultimatumi i upozorenja o potrebi gradnje rukometnog doma i dvorane ne nailaze na razumijevanje Grada i države, a u zadnje vrijeme pritišću ga i poslovne obveze izvan rukometa.

Odlazi da bi ostao

"Ne želim više imati u rukometu toliko funkcija, moram se više posvetiti svojim poslovnim obvezama i obitelji. U jednoj tvrtki u kojoj sam suvlasnik zaposleno je 370 ljudi, u drugoj 50. Obveza je to, a tvrtke traže sve veći angažman. Sport oduzima mnogo vremena, čovjek se mora dokazivati svaki dan, a svi lupaju po tebi. Izvan svake je pameti u kako lošim uvjetima radi naš klub koji je generator trofeja", objašnjava Gobac, ali dodaje kako Zagreb ipak neće potpuno napustiti:

"Ne želim više biti operativac, ostat ću u klubu, bit ću aktivan u Izvršnom odboru. Reorganizirat ćemo klupski ustroj i nastaviti."

Još četiri godine Gopca

Ipak, Gobac zna da je Zagreb i hrvatski rukomet ostavio u takvom stanju da bez njega ne mogu i ne znaju, pa je razborito odlučio izlaznu strategiju nakon koje će se potpuno povući razvući na "olmpijski ciklus":

"Za četiri godine povući ću se sa svih dužnosti u rukometu."

Do tada ćemo ga gledati kao dopresjednika HRS-a. Kao što je poznato, već nazivi ovih funkcija, kao i ostalih koje Gobac obnaša, pokazuju da on nikad pravno i po nazivu položaja nije bio prvi čovjek rukometa iako se zna da vedri i oblači u klubu, savezu i reprezentaciji.

U njegovu slučaju, kao u Mamićevu ili Sinovčićevu, "titule" vanjskog suradnika, izvršnog dopredsjednika ili koordinatora za muški rukomet samo su smiješne šifre koje si gazde nadjenu kako bi skromno prikrili vlastitu svemoć čije posljedice osjećamo još dugo nakon što se povuku zbog "borbe protiv vjetrenjača".