MOŽETE ga mrziti, možete ga voljeti, no jedno mu morate priznati – jedan je od najvećih trenera u povijesti nogometa. Kad se pojavio, bio je avangarda. Mlad, tašt, arogantan, ali i prokleto dobar. Početkom milenija bio je nogometna avangarda i sam si je, ne bez razloga, zalijepio nadimak ''The Special One''.

Nedavno je dobio otkaz u Unitedu. Očigledno je da je tijekom godina izgubio dobar dio karizme koja mu je cijelu karijeru bila forte, no trofeje, uspjehe i nogometno znanje nitko mu ne može oduzeti.

U karijeri je osvojio puno toga. Nacionalna prvenstva u Portugalu, Engleskoj, Italiji, a s Portom i Interom bio je prvak Europe. Čak ni nesretna epizoda na Old Traffordu nije mogla proći bez trofeja. Prije dvije sezone odveo je United do titule u Europa ligi. S dva različita kluba je osvojio Ligu prvaka, a to je uspjelo samo njemu, Ottmaru Hitzfeldu i Ernstu Happelu.

Embed from Getty Images

Ipak, kao najtežu, najvažniju i najdražu utakmicu karijere Mourinho je, pomalo iznenađujuće, odabrao finale Kupa Uefe iz 2003. u kojoj je njegov Porto s 3:2 pobijedio Celtic.

''Ta utakmica protiv Celtica nije mi najveća pobjeda ili utakmica nakon koje sam se najviše radovao, ali je najteža koju sam imao. Kada je završilo, mislio sam da sam mrtav koliko je napeto bilo'', rekao je Mourinho pa je istaknuo:

''Nakon te utakmice igrao sam još tri europska finala, osvojio mnogo trofeja, ali prema tenzijama, napetosti, nijedna utakmica se ne može usporediti s tom. Ta utakmica je bila nešto posebno.''