SINIŠA MIHAJLOVIĆ, bivši jugoslavenski reprezentativac i europski prvak s Crvenom zvezdom umro je u petak od teške bolesti u 53. godini, objavila je njegova obitelj. Mihajlović se zadnje dvije i pol godine liječio od leukemije, stanje mu se mijenjalo i čak se vratio na klupu talijanskog prvoligaša Bologne. No stanje mu se posljednjih dana pogoršalo.

Rođen u Vukovaru, karijeru je započeo u Borovu, a na najvišoj razini igrao je za Crvenu zvezdu, Romu, Sampdoriju, Lazio i Inter. Kao trener vodio je Bolognu, Cataniju, Fiorentinu, Sampdoriju, Milan, Torino i ponovno Bolognu.

Mihajlović je 1987. sve bio dogovorio s Dinamom, s Modrima je bio na jednom juniorskom turniru, gdje je bio najbolji igrač, ali nikad nije potpisao za zagrebački klub. Umjesto toga je 1988. otišao u Vojvodinu, a tada je dao i intervju u kojem je objasnio zbog čega nije došlo do suradnje s hrvatskim klubom. U suradnji s Yugopapirom donosimo Mihajlovićev intervju za Sprint iz 1988. 

U ovom sastavu Vojvodine, koji tako dobro gura u prvenstvu, od svih je najugodnije iznenadio 19-godišnji Siniša Mihajlović. Stigao je iz Borova, kako se to kaže "iz treće lige", pa usprkos tome što je bio omladinski reprezentativac Jugoslavije i na meti zagrebačkog Dinama - malo tko je očekivao da će odmah postati standardni prvotimac. No, najprije ćemo o Dinamu...

''Lani sam se trebao preseliti u Zagreb, za to je bio zadužen Josip Kuže... Putovao sam s juniorima Dinama u Zapadnu Njemačku i na jednom turniru proglašen za najboljeg igrača...''

Ipak, ugovor niste potpisali?

Četiri mjeseca sam proveo u Zagrebu. Govorili su mi da ću biti zamjena za Mlinarića, Ćiro Blažević mi je obećavao mjesto među 16 igrača...

Zašto ste se onda vratili u Borovo?

Želio sam igrati. Razgovarao sam i s Miljanićem. Rekao mi je da bi, umjesto sjedenja na klupi, bilo bolje da igram.

Poziv iz Maksimira ponovljen je i ljetos?

Da, ali već je bilo kasno. Bili su u Borovu trener Kuže i sekretar Dražić, rekao sam im da sam dao riječ Vojvodini i da je neću prekršiti.

Dotad ste stalno bili u kontaktu s Novosađanima?

Ljudi iz stručnog štaba Vojvodine gledali su me na sedam-osam utakmicama, svakog ponedjeljka čuo sam se telefonom s direktorom Kosanovićem. On je i najzaslužniji što sam se preselio u Novi Sad.

Bili ste standardni član "čileanske" reprezentacije, ali niste putovali na SP u Čile?

Ne znam ni sam zašto. Najvjerojatnije zato što sam iz malog Borova, mene je bilo najlakše otpisati.

Dobro ste počeli u Vojvodini. Međutim, forma kao da vam pada?

Malo me muče prepone, a stigao je i umor. U Borovu sam trenirao dva puta tjedno, u Vojvodini dva puta dnevno.

Vojvodina je neočekivano zasjela na prvo mjesto?

Prezadovoljan sam, na Dinamo više i ne mislim. Vojvodina ima odličan sastav, koji će, siguran sam, na kraju prvenstva biti u samom vrhu.