NA DANAŠNJI dan 1953. godine rođen je legendarni brazilski nogometaš Zico. Kultna desetka upamćena je po virtuoznosti, golovima, slobodnim udarcima, nastupima na svjetskim prvenstvima i fantastičnim izvedbama protiv najboljih europskih ekipa na klupskoj i reprezentativnoj razini.

Arthur Antunes Coimbra, poznatiji kao Zico, rođen je 3. ožujka 1953. godine u Rio de Janeiru. Odrastao je u obitelji portugalskog podrijetla u četvrti Quintino Bocaiuva. Kao i mnogi mladi Brazilci, Zico je od malih nogu sanjao o profesionalnoj nogometnoj karijeri, često izostajući iz škole kako bi igrao na ulicama.

Njegov nadimak Zico nastao je postupnim skraćivanjem imena Arthurzinho (Mali Arthur) u obitelji. S 14 godina Zico je trebao imati probu u klubu América, ali je umjesto toga otišao na probu u Flamengo nakon što je u jednoj utakmici postigao devet golova i impresionirao radijskog reportera.

Dominirao Brazilom i Serie A 

Zico je najveći dio karijere proveo u Flamengu, gdje je debitirao 1971. godine. Iako fizički nije bio snažan, uz naporan rad i poseban program treninga razvio se u vrhunskog atletičara. U Flamengu je odigrao ključnu ulogu u dominaciji kluba kasnih 1970-ih i ranih 1980-ih. Pomogao je klubu osvojiti brojne trofeje, uključujući Copu Libertadores 1981. godine. U finalu protiv čileanske Cobreloe postigao je oba gola.

Godine 1983. Zico je prešao u talijanski Udinese, gdje je u prvoj sezoni postigao 19 golova. Nakon dvije sezone vratio se u Flamengo, gdje je nastavio blistati do 1989. godine. Zico je karijeru završio u japanskom klubu Kashima Antlers, gdje je igrao od 1991. do 1994. godine. Svojim iskustvom i znanjem pomogao je klubu u tranziciji iz amaterskog u profesionalni rang.

Za brazilsku reprezentaciju je nastupao od 1976. do 1986. godine, postigavši 48 golova u 71 nastupu. Sudjelovao je na tri svjetska prvenstva (1978., 1982. i 1986.), ali unatoč sjajnim igrama nikada nije osvojio naslov svjetskog prvaka. Posebno se pamti njegovo sudjelovanje na Svjetskom prvenstvu 1982. godine, kada je Brazil igrao atraktivan nogomet, ali je ispao u drugom krugu od Italije.

Gaženje Liverpoola 

Zico se smatra jednim od najboljih igrača u povijesti nogometa. Često nazivan Bijelim Peleom, bio je kreativni vezni igrač s izvanrednim tehničkim vještinama, vizijom i osjećajem za gol. Posebno je bio poznat po izvođenju slobodnih udaraca, sa 101 postignutim golom iz izravnih slobodnih udaraca, po procjenama.

Jedna od utakmica po kojoj je Zico posebno upamćen odigrala se 12. svibnja 1981. godine na Wembleyju, kada je Brazil gostovao kod Engleske. Tad je pokazao sve svoje umijeće - nekoliko prekrasnih dugih dodavanja, briljantne driblinge i finte te je postigao jedini i pobjedonosni gol za Brazil.

Ova utakmica bila je dio europske turneje brazilske reprezentacije, tijekom koje je Europa prvi put vidjela čuveni jogo bonito Santanine momčadi. Krajem iste godine Zico je bio igrač utakmice u Interkontinentalnom kupu kada je njegov Flamengo kao predstavnik Južne Amerike s 3:0 pregazio Liverpool, prvaka Europe. Phil Thompson, koji ga je tu utakmicu pokušavao čuvati, izjavio je: "Ovaj Zico je nevjerojatan. On je igrač iz snova, čudovište." Legendarni trener Bob Paisley dodao je: "Izgledali smo kao ekipa iz paba."

Trenirao klubove od Rusije do Indije

Još jedna nezaboravna izvedba Zica bila je na Svjetskom prvenstvu 1982. godine u utakmici protiv Argentine. U toj utakmici, koja je završila pobjedom Brazila 3:1, postigao je prvi gol i bio ključan igrač u pobjedi svoje momčadi. Ova utakmica ostala je zapamćena kao jedna od najljepših na tom prvenstvu, a Zicova izvedba dodatno je učvrstila njegov status među najvećim igračima svoje generacije.

Nakon igračke karijere se posvetio trenerskom poslu. Vodio je japansku reprezentaciju na Svjetskom prvenstvu 2006. godine i osvojio Azijski kup 2004. Također je trenirao klubove poput Fenerbahçea, CSKA Moskve i Olympiacosa. Njegova posljednja trenerska pozicija bila je u indijskom klubu FC Goa, gdje je radio do 2016. godine.

Zicova karijera, kako igračka tako i trenerska, ostavila je neizbrisiv trag u svijetu nogometa. Njegova tehnička vještina, izuzetna vizija i utjecaj na terenu i izvan njega učvrstili su mu mjesto među najvećim nogometnim legendama svih vremena.