HAJDUK je okončao nastup u kvalifikacijama za Konferencijsku ligu. Iako je iz Splita u Albaniju stigao s prednošću 2:1, Dinamo City je slavio 3:1 i s ukupnih 4:3 izborio mjesto u doigravanju Konferencijske lige. Nakon Dinama i Rijeke postojala je mogućnost da Hrvatska dobije trećeg predstavnika u skupinama, no do toga neće doći.

Bijeli su tako 15. godinu zaredom ispali u pretkolima europskih natjecanja. To je katastrofalan niz za klub koji je ostvario respektabilne europske rezultate te u kontinentalnim natjecanjima pobjeđivao klubove iz najjačih liga. Hajduk je igrao polufinale Kupa kupova i Kupa UEFA te četvrtfinale Lige prvaka. Ali to je daleka povijest. Ona bliža, ali i aktualnost Hajduka u Europi je takva da već 15 godina ne može proći pretkola. 

Zadnji klub kojeg je izbacio u borbi za glavnu fazu europskog natjecanja je rumunjska Unirea 2010. Nju je Hajduk eliminirao u play-offu Europa lige i tako izborio skupinu. Nakon toga je počeo niz neuspjeha koji traje sve do danas.

Te teme za Index je komentirao bivši golman Hajduka Vladimir Balić. Balića je Torcida 2004. godine zbog borbenosti i zalaganja na terenu proglasila Hajdučkim srcem, nakon što je te sezone, kao i iduće, osvojio naslov prvaka. Posljednji angažman imao je kao trener golmana u ciparskom prvoligašu AEL-u iz Limassola.

Kako ste kao navijač Hajduka doživjeli novo ispadanje iz Europe? 

Navijanje za Hajduk je kao odlazak zubaru, znaš da će boljeti, ali daju ti injekciju pa s vremenom otupiš. Od samoga početka. Dinamo City je od samog početka pokazao da im je jasno da je jedini pristup uz koji mogu proći dalje fanatizam.

Od samog početka, sve do jednog igrača Dinama, bili su fanatično rastrčani, agresivni i borbeni. Jako brzo su se rješavali lopte što je kroz neku analizu njihov trener očito vidio kao ključ pobjede u ovoj utakmici. Igrači su dosljedno slijedili njegove ideje i na kraju su došli do prolaska. Bili su veoma dojmljivo okomiti i rastrčani. 

Garciji se zamjera priprema i vođenje utakmice, to što nije ranije iz igre izvadio Bambu koji je dobio crveni karton. Kako Vi to vidite? 

Sigurno je u analizi i pripremi same utakmice zaključio da se može osloniti na svoj uobičajeni stil igre što nije bio dobar odabir. Sigurno snosi odgovornost, on je kapetan koji navigira brodom, jesu li ga igrači slijedili ili ne to je druga stvar. 

Marko Livaja u europskim utakmicama ima značajno slabiji statistički učinak nego u prvenstvenim. Je li problem u njemu ili u cijeloj ekipi kada se igra Europa? 

Livaja nije problem jer on sam nije Hajduk. Postoji još deset igrača na terenu. To kako će se postaviti obrana ima direktan učinak na to koliko će vezni igrači i polušpice stajati blizu ili daleko od Livaje. Svi igrači jednako participiraju u utakmici. 

Ne možemo reći da mu je ekipa stvorila deset šansi i da je on deset puta promašio, dapače, u prethodnim utakmicama u Europi je on sam namjestio veći broj šansi koje drugi igrači nisu iskoristili. Fokus protivnika je na njemu i tu se ukazuje prostor i prilika koje su trebali pronaći drugi igrači, a oni to nisu napravili.  

Garcia je u svojoj koncepciji igre sigurno napravio veliku grešku. Najveći trenerski problem je tvrdoglavost i neprilagodljivost. Utakmica se mogla postaviti drugačije. 

Ističe se Livajino ležanje kod trećeg gola Dinama, kako gledate na tu situaciju? 

Livaja nije ključan igrač u fazi obrane da bi on bio razlog primanja gola. On tu uopće nije neki faktor, ako su se drugi igrači koncentrirali na to što on leži, a Dinamo ne izbacuje loptu, to je njihova greška. 

Kako kao bivši golman vidite početak karijere Ivice Ivušića u Hajduku?

Prošle sezone pratio sam svaku njegovu utakmicu u Pafosu na Cipru gdje je s ekipom osvojio titulu, ali njegova razina branjenja bila je dosta promjenjiva. Ivušić je dobar golman koji iza sebe ima promjenjivu sezonu i očigledno još nije ušao u pravi ritam koji je potreban Hajduku da bi ga svojim obranama držao u utakmicama na visokoj razini.

Je li dio odgovornosti na sportskoj struci kluba? Garcia je na priprema kao stopere imao Prpića i Uremovića, a sada ima Šarliju i veoma mladog Mlačića? Je li se pogriješilo u tajmingu slaganja ekipe?

Grešku tako mladih igrača nikada ne treba zamjerati. To mu je uvijek dozvoljeno i takve greške trebamo trpjeti mi kao navijači i struka u klubu. Problem je kada oni koji su nositelji igre ne daju svoj doprinos i tu treba tražiti probleme. 

Mlačićeva greška je zanemariva, da su ostali igrači zatvorili prvi šut, da je golman reagirao kako je trebao, mi sada uopće ne bismo spominjali Mlačića.

Što se tiče slaganja ekipe, poznato je da je Goran Vučević dosta kasno stigao na funkciju sportskog direktora i da je zatekao tešku situaciju u klupskim financijama. Njegovu odgovornost ćemo moći procijeniti tek iduće godine u šestom mjesecu.

Hajduk je ispao iz Europe, Rijeka je jedva prošla Shelbourne. Zašto se hrvatski klubovi u Europi redovito muče s nekoliko puta jeftinijim ekipama?

Najgora misao koja postoji je 'Snađe me ono čega se bojah'. Od malih se prave veliki, a sebe podcjenjujemo. Ulazimo u začarani krug mentalne nesigurnosti gdje od Zire i Dinamo Cityja pravimo Real Madrid. Hajduk je prolaz trebao osigurati u Splitu kada je poveo 2:1. 

Nije se imalo hrabrosti da se kaže 'Mi smo Hajduk', da se napadne zadnjih 20-30 minuta i zabije još nekoliko golova koji bi riješili pitanje ukupnog pobjednika. Sve je trebalo završiti u Splitu. Taj citat iz Knjige o Jobu, 'Snađe me ono čega se bojah' je najbolji opis hrvatskih klubova u Europi.