Kao nekada na Wembleyu...
Foto: AFP
HRVATSKA je posramila Guusa Hiddinka i tursku reprezentaciju u paklu Istanbula, odigravši jednu od najboljih utakmica u posljednje četiri godine. Gotovo nevjerojatnih 0:3 dovoljna je zaliha da Bilićevi izabranici mogu već sada reći kako je plasman na EP osiguran, a briljante partije Olića, Mandžukića i Ćorluke nedvojbeno su Biliću dale odgovore na mnoga važna taktička pitanja uoči kontinentalne smotre.
> Hrvatska osvojila Istanbul: Olić, Mandžukić i Ćorluka osramotili Hiddinkovu Tursku
> Kranjčar: Odlično odigrano, na tragu naših najboljih utakmica
> Bilić: Ovo nije kraj, sjetimo se što su nam Turci napravili na Euru
> Sablazan i nevjerica u Istanbulu: "Snovi o Euru završili noćnom morom"
Prije četiri godine hrvatski nogometaši zadivili su svijet pobijedivši Englesku na Wembleyu, a dvoboj na Turk Telekom Areni može mu stati uz bok, jer konačni ishod bio je u najmanju ruku jednako neočekivan. U nogometu mjesta osveti nema, ali je zato ima u glavama milijuna Hrvata koji su na Prateru 2008. godine gledali turski marš na "sprovodu" Bilićeve reprezentacije. Ovo u Istanbulu bilo je zato "uskrsnuće" i Slavena Bilića i davno "pokopane" kvalitete hrvatskih nogometaša.
Bilićeva briljantna taktička rješenja
Iako su one bile daleko od bajnih, Slaven Bilić upravo je izvrsno odigrao s kartama koje su mu podijeljene uoči Turske. Gotovo sva taktička rješenja na koja se odlučio bila su pun pogodak i jedan su od glavnih razloga što Hrvati ozarenih lica napuštaju Istanbul. Iako su mnogi vidjeli Srnu na mjestu desnog beka, Bilić ga je gurnuo ispred Domagoja Vide, svjestan da mu najveća opasnost prijeti od Arde Turana. Dobio je time dupli blok na toj strani i praktički sasvim zatvorio najboljeg turskog nogometaša. Srna je pak dobio slobodu prema naprijed, odgovorivši s dvije prekrasne asistencije. Nakon dugo vremena kapetan je bio onaj pravi, kakvog smo ga nekada i navikli gledati.
Iako očekivan, riskiranje s nedovoljnom spremnim Ćorlukom na lijevoj strani, još je jedan potez koji bio ključan. Čarli je asistirao za prvi i zabio treći pogodak, odigravši vjerojatno jednu od najboljih susreta u svojoj reprezentativnoj karijeri. No, možda najveće iznenađenje bilo je pretpostavljanje Ivice Olića, koji je godinu dana izbivao zbog ozljede, Eduardu. Pokretljivi Olić unio je nevjerojatnu živost u obrambeni blok Hrvatske i gotovo da smo svi zaboravili koliko dobroga Ivica Olić svojom trkom donosi igri reprezentacije. Istina, ima Ola svojim mana, ali od neprocjenjive su važnosti bile njegove ukradene lopte u trenucima kada Turci pletu mrežu oko kaznenog prostora Hrvatske.
Borbenost, presing i defenzivna igra nešto su najljepše što smo vidjeli od Bilićeve reprezentacije
Borbenost, presing i defenzivna igra Hrvata u Istanbulu nešto su najljepše što smo vidjeli od reprezentacije otkako je Bilić izbornik. Reprezentativci su bili pravovremeni u svakom startu, iskoristivši sve one rupe u igri turske reprezentacije koje Hiddink nije uspio pokrpati. Prepustio je Bilić svjesno posjed lopte Turcima, kao da je znao, očekivao perfektnu napadačku izvedbu svojih napadača. Turci su igrali, a Hrvatska je zabijala i samo je sreća Guusa Hiddinka spasila od najtežeg poraza u karijeri. Ipak, sretna je okolnost što je glavnu uzdanicu nizozemskog stratega, fanatizam i "divlju tursku krv", Ivica Olić ohladio već u drugoj minuti susreta, jer sam Bog zna kako bi se utakmica odvijala da su kojim slučajem spomenuti aduti Turčina dobili poticaj u vidu ranog gola.
Reprezentacija Turske nije pokazala apsolutno ništa vrijedno spomena, a bijes tamošnjih navijača opravdan je kada se zna da Guus Hiddink godišnje prima sedam i pol milijuna eura. Nikada, ali baš nikada turski navijači ne okreću leđa svojoj svetoj reprezentaciji, a u Istanbulu već u 70. minuti počeli su napuštati Turk Telekom Arenu uz salve zvižduka i povika: "Hiddink odlazi". To možda više no išta pokazuje kakav su udarac hrvatski nogometaši zadali ovoj 70-milijunskoj naciji i tamošnjem nogometu. Nitko u posljednjih pet godina nije ovako nadigrao Tursku na njihovom terenu i to je injekcija samopouzdanja koja je Hrvatima bila nužna nakon posljednjih događanja u reprezentaciji. Bilićeva momčad pokazala je nakon više od tri godine da i dalje može igrati vrhunski nogomet i sada više nitko neće Europsko prvenstvo očekivati s bojazni.

bi Vas mogao zanimati
Izdvojeno
Pročitajte još
bi Vas mogao zanimati