CRISTIANO RONALDO stigao je u Juventus kako bi torinski klub osvojio prvi naslov u Ligi prvaka nakon 1996. godine, ali na kraju nije bio ni blizu uspjeha. Već samo spominjanje Ronalda izaziva podjele. Čak i u polariziranom nogometnom svijetu, oko portugalskog golgetera lome se koplja više nego oko bilo koga drugog. Njegovi su sljedbenici strastveni koliko i brojni. Njegovi pristaše spremno skaču na svako eventualno omalovažavanje. Neki su čak spremni otići toliko daleko da traže privatne račune na društvenim mrežama kako bi osobno uvrijedili navodnog počinitelja i njegovog partnera. Važno je, dakle, započeti analizu Ronaldova naslijeđa u Juventusu sljedećom izjavom - Cristiano Ronaldo jedan je od najvećih igrača svih vremena, piše goal.com.

To je neosporno. Kako sam Ronaldo često kaže, brojke ne lažu - postigao je 783 gola u seniorskom nogometu. No, iako je njegov status legende već odavno zapečaćen, potpuno je ispravno dovoditi u pitanje uspjeh njegova transfera u Torino. Prisjetite se, predsjednik Juventusa Andrea Agnelli priznao je da je prvi put u povijesti kluba doveden igrač ne samo iz sportskih razloga. Komercijalna razmišljanja također su igrala značajnu ulogu.

Ronaldo nije magično ostvario sve Juventusove snove

Ronaldo je učinio ono za što je plaćen - postigao je golove. U tri sezone u Italiji zabio je 101 put u samo 134 nastupa. A isplatio se i izvan terena. Prije nego što je platio 100 milijuna eura odštete za Ronalda, Juventus je imao nešto više od 49 milijuna sljedbenika na svojim društvenim mrežama (Twitter, Facebook, YouTube, Instagram). Ta se brojka sada više nego udvostručila (112.7 milijuna), a nastali bum je, što ne iznenađuje, klub učinio daleko privlačnijim za ulagače. U siječnju 2019. Bianconeri su potpisali novi, poboljšani, sedmogodišnji sponzorski ugovor sa svojim dobavljačem sportske opreme Adidasom, vrijedan 357 milijuna eura, odnosno dvostruko više od prethodnog ugovora. I to je partnerstvo nakon toga produženo do sezone 2026./2027. Osim toga, Juventus je profitirao od povećanja godišnje vrijednosti ugovora od 28 milijuna eura sa sponzorom na dresu Jeepom, sa 17 milijuna eura na 45 milijuna eura. 

To je djelovanje "Ronaldova efekta". Juventusov profil iznimno se povećao zbog povezanosti s brendom CR7. Međutim, Juventus još uvijek nije ni blizu toga da postane najbogatiji ili najpopularniji klub na svijetu. Ronaldo nije magično ostvario sve njegove snove, no to se od njega nije ni očekivalo. Uvijek su ga smatrali izuzetno značajnom odskočnom daskom. Plan je uvijek bio iskoristiti njegovu ogromnu globalnu popularnost za podizanje kluba na višu razinu. Kako je Agnelli objasnio u vrijeme njegova dolaska iz Real Madrida, ideja je bila da Juventus završi na poziciji da sljedećeg Ronalda može angažirati s 23, a ne s 33 godine. Akvizicija toliko željenog središnjeg braniča Matthijsa de Ligta iz Ajaxa prije dvije godine bila je dobra, ali bilo je jasno i prije pandemije covida-19 da Juventus živi iznad svojih mogućnosti.

Juventus je sam kriv za to što je završio u ovako strašnoj situaciji

Klub je na kraju Ronaldove prve sezone u Serie A prijavio gubitak od 40 milijuna eura. Već je tada bilo jasno da on sam neće premostiti jaz između Juventusa i europske elite. U listopadu 2019. godine, nakon što je zatražio od dioničara kluba da odobre povećanje kapitala u iznosu od 300 milijuna eura, Agnelli je izjavio: "Ove brojke izgledaju ogromno u usporedbi s talijanskom stvarnošću, ali naša su referentna točka veliki europski klubovi. Naša trenutačna razina prometa, ne računajući transfere igrača, otprilike je razina prometa koju je Real Madrid imao kada sam preuzeo Predsjedništvo Juventusa 2010. godine. Jasno je da su naše stope rasta veće od stopa Real Madrida, ali još uvijek postoji praznina koju očito moramo popuniti."

No, njihov napor za zatvaranjem tog jaza, zajedno s pristupom nagađanja i gomilanja, nemilosrdno je kažnjen pandemijom. Svaka nada koju je Juventus imao u "CR7 projektu" za ostvarivanje svojih dvostrukih ciljeva - komercijalnog rasta i slave u Ligi prvaka - izbrisana je zbog financijske krize uzrokovane covidom-19, koja je rezultirala gubicima od 113.7 milijuna eura samo tijekom prve polovice prošle sezone. 

Stara dama prošla je bolje od drugih, ponajprije zbog stalne podrške EXOR-a, holdinga koji drži 63.8 posto udjela u klubu i koji je upravo uložio dodatnih 75 milijuna eura "za jačanje financijske strukture kluba" uoči još jednog povećanja kapitala, ovaj put vrijednog 400 milijuna eura. No, kao i svaki drugi veliki europski klub pogođen pandemijom, Juventus je sam kriv za to što je završio u ovako strašnoj situaciji oslanjajući se na krhki financijski okvir. Možda su imali očajnu nesreću s izbijanjem pandemije, ali Bianconeri su se u suštini kockali s 340 milijuna eura uloženih u Ronalda, kroz odštetu i plaću, a to im se nije isplatilo. Zapravo, u smislu Lige prvaka, Juventusov dobitak bio je jadan. Od njegova dolaska u klub Juventus nijednom nije uspio proći četvrtfinale, a gubio je od Ajaxa, Lyona i Porta, dakle ne baš od europskih velikana. Tada su se počela postavljati pitanja vrijedi li Ronaldo 87 milijuna eura godišnje. Argument je bio da se takvom kolosalnom količinom novca mogla bolje osnažiti momčad. Juventus je očito zapao u začarani krug - plaćao je Ronalda za osvajanje Lige prvaka, ali njegove plaće spriječile su klub da ga okruži razinom talenta koji mu je bio potreban da bi ga poveo do slave.

Nigdje to nije bilo očiglednije nego u veznom redu. Iako je Juventus želio Paula Pogbu ili Sergeja Milinkovića-Savića, nije si mogao priuštiti ni jednog od njih. Slična je priča bila i s vratarom Gigijem Donnarummom, koji je ovog ljeta bio dostupan bez odštete i voljan preseliti se iz Milana u Torino. Juventus se, međutim, jednostavno nije mogao mjeriti s ponuđenim plaćama u Paris Saint-Germainu. Opet, važno je reći da Juventusovi ekonomski problemi nisu Ronaldova krivica. Nitko ih nije prisilio da mu isplate bruto godišnju plaću od 60 milijuna eura. Nadalje, nije on prosipao milijune za transfere i plaće igrača poput Aarona Ramseyja, Danila i Arthura niti je dopustio prodaju Joaa Cancela, Leonarda Spinazzole ili Moisea Keana, koji bi se sada mogao vratiti u Torino zamijeniti Ronalda.

Uzalud potrošene godine

Krivnja za sve te katastrofalne dogovore pada na bivšeg sportskog direktora Fabija Paraticija, koji se na tržištu transfera nije pokazao ni izbliza kompetentnim poput mentora Beppea Marotte i svojim je poslom platio loše odluke. Zamijenio ga je Federico Cherubini, dok se Massimiliano Allegri vratio na mjesto trenera, ističući kako je ovo vrijeme tranzicije u Juventusu, ali i velike promjene. Pokušavaju provesti remont koji je Allegri tražio prije nego što je potjeran 2019. godine.

Brutalni zaključak je da su uzalud potrošili posljednje dvije godine. Pogriješili su otpuštanjem Allegrija, a osim toga, nisu dali ni Mauriziju Sarriju ni, u nešto manjoj mjeri, Andrei Pirlu dovoljno vremena za provedbu ambicioznih ideja. Ronaldu bi se, dakle, moglo oprostiti što s 36 godina nije želio sudjelovati u još jednoj rekonstrukciji. Iako je u izvrsnoj fizičkoj kondiciji, njegovo vrijeme na vrhuncu forme i snage polako istječe, a govorimo o klubu koji je nesumnjivo dalje od osvajanja Lige prvaka nego što je bio kada je stigao 2018. godine. U sportskom smislu, dakle, Juventusov "CR7 projekt" ne može se smatrati ničim osim jadnim neuspjehom. On je prerano prekinut, godinu dana prije isteka ugovora, a ni nogometaš, ni njegovi poslodavci nemaju trofej Lige prvaka kojim se mogu pohvaliti za svoj trud. Što je još gore, njihova serija od devet uzastopnih naslova u Serie A brutalno je okončana Interovim uspjehom, a Juventus je prošle sezone završio na četvrtom mjestu. Nije stoga nimalo iznenađujuće što je Ronaldo smatrao da bi za njegove izglede za osvajanje šeste Lige prvaka bilo bolje vratiti se u Manchester United.

Juventus je bio spreman pustiti ga pod uvjetom da ishodi odštetu koja omogućava izbjegavanje kapitalnog gubitka jer to znači da se sada može potpuno usredotočiti na budućnost. Ovo je nedvojbeno nezadovoljavajuć kraj ljubavne veze Ronaldo-Juventus, koja je započela golom u Torinu u proljeće 2018. godine. Nijedna strana nije dobila ono što je htjela od ove veze, pa sada ima smisla da krenu različitim putevima. Kad su samog Ronalda u lipnju pitali o njegovoj budućnosti, odgovorio je: "Ostanem li u Juventusu ili odem, što god se dogodi, bit će najbolje."

Njegov odlazak sada odgovara svima. Sigurno čak ni njegovi gorljivi pristaše nemaju ništa protiv.