HRVATSKA reprezentacija remizirala je s Italijom 1:1 u zadnjem kolu skupine B Europskog prvenstva. Tako završava na trećem mjestu u grupi s dva osvojena boda i samo u teoriji ima nadu za prolazak u osminu finala. Vodila je Hrvatska od 55. minute golom Luke Modrića sve do samog kraja.

No u osmoj minuti sudačke nadoknade, odnosno u zadnjem napadu na utakmici, krilni napadač Italije Mattia Zaccagni šokirao je momčad Zlatka Dalića i zabio za prolazak Italije. U ulozi stručnog sugovornika za Gazzettu dello Sport, utakmicu je komentirao jedan od najvećih trenera ikada, legendarni Arrigo Sacchi:

"Ne vjerujem u sreću, nikad nisam vjerovao u nju. Zaccagnijev gol, izvrsne egzekucije, nagrada je za zalaganje jer su Azzurri pokazali, unatoč tisuću poteškoća, da uvijek vjeruju, ne odustaju unatoč brojnim pogreškama. Kako bi ovaj veličanstveni pogodak koji nas šalje u osminu finala protiv Švicarske predstavljao pozitivnu prekretnicu, Spallettijevi momci se moraju probuditi. Da, dobro ste čuli: Probuditi! Zato što su mi se ponekad činili plašljivi i zgrčeni. Sada moramo ostaviti te strahove po strani, moramo se ohrabriti, moramo napasti protivnika, tko god on bio."

Od tvornice do trenerske legende

Sacchi je jedan od najutjecajnijih ljudi u modernom nogometu, a njegov Milan smatra se jednom od najboljih nogometnih ekipa svih vremena. "Prorok iz Fusignana" je potpuno promijenio talijanski nogomet, filozofiju, metode treninga, intenzitet i taktiku. Promijenio je način na koji razmišljamo o nogometu. S Milanom je dva puta bio europski prvak (1989. i 1990.), dok je s talijanskom vrstom osvojio srebro na SP-u 1994. u SAD-u.

Zanimljivo, Sacchi nikada nije bio profesionalni nogometaš, ali kao trener je jedan od najvećih. Vodio je razne talijanske momčadi, uključujući i reprezentaciju, a izvan domovine radio je jednu sezonu u Atletico Madridu.

Većinu svoje igračke karijere proveo je amaterskom klubu Fusignano i radio je kao prodavač cipela u očevoj tvornici. S 26 se okrenuo trenerskom poslu preuzevši drugi lokalni klub, Baracca Lugo. Uslijedili su Bellaria, Cesena, Rimini, mlada momčad Fiorentine te Parma. Potom je uslijedio Berlusconijev poziv u Milan.

Promijenio stil Milanovog nogometa

Predsjednik Milana bio je impresioniran Sacchijevom Parmom, koja je dva puta porazila Rossonere u talijanskom kupu. Odmah ga je doveo na San Siro premda su ga novinari dočekali naslovima "Signor Nessuno" (gospodin Nitko). U početku je bilo teško. Igrači su samo gledali u njega. No ubrzo su shvatili koliko su ideje tog čovjeka dobre.

Talijanski nogomet poznat je po svom obrambenom stilu, ali Sacchi je imao vrlo funkcionalan, agresivan stil, a ne obrambeni. Uspio je spojiti čvrstu talijansku obranu s napadačkim stilom i rezultati su bili nevjerojatni. Organizirani presing je tada bio inovacija.

Milan je preuzeo 1987. godine i u prvoj sezoni osvojio Scudetto. Iduće sezone je Milan slavio u Kupu prvaka, a godinu dana kasnije i obranio europsku titulu. "Moj milanski tim bio je briljantan jer je bio pun sjajnih profesionalaca koji su htjeli biti zajedno i zabaviti se", kazao je jednom.

Vodio Italiju do penala u finalu SP-a

San Siro je napustio 1991. preuzevši reprezentaciju Italije, koju je vodio do 1996. S "Azzurrima" je osvojio svjetsko srebro u SAD-u 1994. izgubivši u finalu od Brazila nakon izvođenja jedanaesteraca. Nakon neuspjeha na Euru 1996., gdje su Talijani ispali u skupini, dobio je otkaz.

Nakratko se vratio u Milano, ali nije mogao ponoviti prethodni uspjeh. Zatim su uslijedili neuspješan boravak u Španjolskoj s Atletico Madridom i još jedna sezona u Parmi nakon koje je završio trenersku karijeru.