DINAMO je u ljetnom prijelaznom roku napravio preko 30 transfera. Prodao je igrače za 38 milijuna eura, a potrošio je oko 17 što znači da je po tom pitanju u debelom plusu. Jedno od najvećih i najzvučnijih prvih Bobanovih ulaganja svakako je bio Gabriel Vidović.

Dvadesetogodišnjak je stigao iz Bayerna za odštetu od 1.2 milijuna eura. Uz to je bavarskom klubu pripao i određeni postotak od idućeg transfera, a za Vidovića je dolazak na Maksimir zapravo bio povratak. Tu je proveo već jednu trofejnu i po osobnom učinku veliku sezonu. Samo par mjeseci kasnije situacija izgleda dosta drukčije.

Dobra prva epizoda u Dinamu

Naime, Vidović je u pretprošloj sezoni bio igrač Dinama, tada na posudbi iz njemačkog velikana. U određenom dijelu sezone bio je vrlo važan Sergeju Jakiroviću pa je u 27 utakmica skupio sedam golova i tri asistencije.

Između ostalog, tri gola dao je u minimalnim pobjedama - jednom protiv Osijeka i dvaput protiv Varaždina koje su Dinamu donijeli ključne bodove u utrci za naslov. Vidović se vratio u Njemačku gdje je imao neuspješnu epizodu na posudbi u Mainzu u prvom dijelu sezone.

Zbog teške ozljede propustio je skoro tri mjeseca nogometa pa se vratio u Bayern gdje je odigrao svega 22 minute do kraja sezone. Bilo je jasno da za njega na Allianz Areni nema mjesta, a novom sportskom sektoru Dinama se Vidović jako svidio i njegov potpis ovog puta bio je trajne naravi.

Krenuo kao prvotimac s desetkom na leđima

Na leđa mu je stavljena desetka. Broj je to koji ima poseban značaj svugdje u nogometu, a posebno u klubu u kojem je to sveti broj i koji su nosili Marko Mlinarić, Luka Modrić, Štef Lamza ili Zvonimir Boban. Velika čast, ali još veća odgovornost. 

Start sezone je djelovao obećavajuće u statističkom smislu. Vidović je bio starter u prvih pet prvenstvenih kola u kojima je Dinamo ubilježio stopostotni učinak. U tom razdoblju Vidović je zabio Vukovaru i izborio penal protiv Rijeke.

No, i tada su određeni problemi u njegovoj igri bili lako uočljivi. Nedovoljno obvezna igra u obrani na momente je graničila s nonšalancijom. I dok se to donekle može istrpjeti za igrača koji je primarno ofenzivac i kreator, puno veći problem je bio taj što na drugoj strani terena nije davao dovoljno.

Nedefinirana pozicija kao veliki problem

U 4-3-3 formaciji, posebno s obzirom na trenutačni kadar Dinama, za Vidovića nema previše mjesta na sredini terena. Stoga je krenuo kao lijevo krilo, a ideja je bila jasna - da ulascima u sredinu terena postane dodatni vezni i ulazi u zone iz kojih može biti opasan po gol i u kojima njegova kreacija može doći do izražaja.

Istovremeno, prostor koji otvara uz liniju treba i može koristiti Matteo Perez Vinlof. No, Vidović se taktički jako teško prilagođavao tim zahtjevima i prečesto je ostajao vezan uz liniju gdje moraju ordinirati puno brži igrači, kao i oni koji traže loptu u prostor. S njim na krilu, Dinamo je na lijevoj strani više igrao futsal, nego nogomet u kojem osvaja prostor i ulazi u završnicu.

Arber Hoxha je dobio šansu i ostalo je povijest. Zablistao je i postao sigurni prvotimac jer je Dinamu donio okomitost i konkretnost koju s Vidovićem nije imao. Izgubljen u čudnim ili nepostojećim Kovačevićevim rotacijama, Vidović je pao u drugi plan iz kojeg se nije vratio. Dobio je neke šanse, poput one u Vinkovcima protiv Vukovara, ali ih nije dobro iskoristio.

Pad nije neočekivan

Uz sve probleme koje ima, i dalje je riječ o igraču s 22 godine koji uči i razvija se, a ne treba zaboraviti ni da je propustio praktički čitavu prošlu sezonu kada se očekivao značajniji iskorak.

Na temelju par mjeseci lošeg nogometa Dinamo ne smije odustati od njegovog razvoja. A s obzirom na uložen novac i činjenicu da mora razvijati igrače, upitno je ima li uopće taj luksuz. Mario Kovačević, za razliku od skoro svih prijašnjih Dinamovih trenera puno manje živi od danas do sutra.

Već smo pisali o mrtvom kapitalu Dinama i koliko je ključno da ga trener oživi u nastavku sezone, a Vidović spada među najveće zalihe unutarnjih rezervi.

Je li Dabac rekao ključnu stvar?

Sportski direktor Dabac rekao je vrlo važnu stvar u intervjuu za Index. Govoreći o Vidoviću, poručio je: "Što se tiče Vidovića, vjerujemo da dugoročno može postati sjajna "osmica" i na tome radimo. Znamo da je njemu idealno igrati u sustavu 4-2-3-1, iza špice, ali kao dijete je igrao i "osmicu", a njegovi su aerobni kapaciteti sjajni."

U tome leži ključ njegovog povratka. Vidović mora naučiti biti koristan ekipi i kad lopta nije kod njega i izvan završnih 25 metara. Mora poboljšati anticipaciju i češće se dovoditi u situacije u kojima može utjecati na utakmicu.

Ukratko, mora se redefinirati. Dinamu fali igrača koji mogu stvoriti "nešto" u zadnjoj trećini terena, a Vidović je jedan od rijetkih veznjaka koji profilno odgovaraju takvom nogometu. Može li Dinamova desetka postati dobra osmica?