PRILIKOM objave šireg popisa hrvatske reprezentacije za utakmice protiv Engleske i Češke, Slaven Bilić je istaknuo da Hrvatska na poziciji lijevog beka već dugo ima deficit. Iako je neupitno da je Joško Gvardiol prva opcija na toj poziciji, njegova slabija forma, ali i fizički intenzitet koji zahtijeva engleska Premier liga, razlog je zašto Hrvatska mora imati dobru rotacijsku opciju.

Bilić je pozvao Šimuna Hrgovića iz Hajduka, jedinog lijevog beka u HNL-u koji je pokazao solidne igre i koji je zalog za budućnost. Međutim, Hrvatska ima još jednu opciju koja je trenutno u boljoj formi od svih ostalih, a to je Borna Sosa.

Povratak u Njemačku ga je preporodio

Sosa je u rujnu stigao u Köln na posudbu iz Crystal Palacea. Povratak u njemački nogomet donio mu je priliku da ponovno pokaže zbog čega je zanimljiv reprezentaciji. Njegov učinak usporedili smo s 22 druga bundesligaška igrača koji su ove sezone zaigrali na poziciji lijevog beka ili wingbacka, uz najmanje 180 odigranih minuta.

Usporedba obuhvaća najbitnije metrike kreacije, progresije i obrane te dovoljno jasno pokazuje u kojim je elementima Sosa iznad konkurencije i kakvu bi opciju mogao ponuditi Biliću.

Počnimo od centaršuta. Sosa ih upućuje 3,81 na 90 minuta, dok prosjek uzorka iznosi 2,48. To je otprilike 53 posto više. Treći je među 23 igrača po broju centaršuteva po utakmici i pritom točno upućuje njih 36,36 posto, malo iznad prosječnih 34,73 posto. Visoku učestalost, dakle, prati uspješnost koja nije ispod razine skupine.

Još je zanimljiviji njegov doprinos napredovanju lopte. Bilježi 10,90 progresivnih dodavanja na 90 minuta, prema prosječnih 8,10. U protivničku trećinu šalje 7,44 dodavanja, dok usporedivi igrači prosječno imaju 4,93. Navedeni učinak sugerira da ga ima smisla koristiti i ranije u napadu, kada momčad treba prenijeti loptu prema suparničkoj trećini, ali i kao široko rješenje koje će slati centaršut u kazneni prostor.

Aktivan na obje strane terena

Prema pokazateljima vidljivima na grafu, Sosin napadački doprinos puno se više oslanja na dodavanje nego dribling. Od njega ima smisla tražiti da prepozna slobodnog suigrača, ubrza cirkulaciju i isporuči loptu iz široke pozicije. 

Što je zeleniji profil ispunjeniji, tj. bliži maksimalnim vrijednostima, to je igrač uspješniji od prosjeka (iscrtana žuta crta).

Dodavanja nakon kojih suigrač puca ima 1,56 na 90 minuta, prema prosječnih 0,94. To je još jedan argument da sudjeluje u stvaranju završnica. Međutim, očekivane asistencije iznose mu 0,11, ispod prosječnih 0,13. Često priprema suigraču udarac, ali kvaliteta tih prilika zasad ne prati njegovu učestalost dodavanja za završnicu. Tu ostaje prostor za napredak.

U obrambenim duelima također je aktivniji od prosjeka. Ulazi u njih 7,44 na 90 minuta, u odnosu na 6,03 u usporednoj skupini. Osvaja ih 55,81 posto, uz prosjek od 54,38 posto. To ga po uspješnosti smješta točno na sredinu poretka. Statistika, prema tome, pokazuje velik volumen uz približno prosječnu efikasnost.

Presijecanja prilagođena posjedu malo su mu iznad prosjeka. U zraku je slabiji: osvaja 40 posto duela, prema prosječnih 51,36 posto. Te nedostatke treba uzeti ozbiljno, kao i činjenicu da duelne brojke ne opisuju potpuno čuvanje druge stative, postavljanje ili obranu prostora iza leđa s čime je Hrvatska imala problem.

Ono najvažnije što se može vidjeti iz prikazanog je da se samo dva lijeva beka u čitavoj Bundesligi nalaze u gornjem desnom kvadrantu (što je igrač više gore i desno na koordinatama, to je bolji) i po pitanju defenzivnih duela i po pitanju centaršuta, te da je jedan od njih Sosa.

Profil koji se idealno uklapa uz ostatak momčadi

Bilić je pri objavi popisa naglasio važnost klupskih igara, a govorio je i o Gvardiolovu korištenju na lijevom beku. Sosin povratak u konkurenciju otvorio bi dodatnu mogućnost: ostaviti Gvardiola u sredini obrane i imati igrača koji s lijeve strane može donositi širinu, progresivno dodavanje i velik broj centaršuta. Izbornik bi dobio još jednu kombinaciju za različite suparnike.

Takva bi opcija mogla biti korisna protiv suparnika koji zatvara sredinu i dopušta prostor uz aut-liniju. Hrvatska na popisu ima Antu Budimira, Igora Matanovića i Diona Drenu Belju.

Ako plan uključuje češće traženje napadača iz širokih pozicija, Sosin profil ima logično mjesto u toj ideji. Uostalom, ima ga i u kombinaciji s Martinom Baturinom, koji u Comu kao lijevo krilo većinom ulazi u sredinu, dok prostor uz aut-liniju ostavlja beku.

Hrgovićev poziv može imati smisla iz perspektive gledanja u budućnost, no poziv Josipu Mišiću, koji je reprezentativni nogomet počeo igrati s 32 godine, govori nam da Bilić ipak razmišlja i o kratkoročnim planovima.

Ako je cilj ostati u Ligi nacija u ovoj skupini, onda je sada vrijeme za one najbolje, a Sosa u jakoj ligi pokazuje nekoliko jasno izraženih kvaliteta na poziciji koju sam izbornik smatra osjetljivom.

Reprezentativna konkurencija trebala bi reagirati na ono što igrači trenutačno nude. Njegove brojke pokazuju konkretan doprinos u centriranju, napredovanju lopte i pripremi udaraca.

Bilićevo rezoniranje s Hrgovićem nije pogrešno, ali Sosa zaslužuje novu procjenu i ozbiljno mjesto u razgovoru o popisu. Hrvatska nema baš toliko puno igrača da može one u najboljoj formi ostaviti potpuno van konkurencije.