JANICA Kostelić, najbolja hrvatska skijašica svih vremena, dala je jedan od rijetkih intervjua. Pojavila se u emisiji Arena Sport televizije (Ne)uspjeh prvaka, koju vodi Slaven Bilić. Janica danas ima 43 godine i iza nje je kratka, ali iznimno uspješna karijera.

Skijala je tek do 25. godine,kad je naprasno prekinula karijeru, a dotad je osvojila tri Velika kristalna globusa, šest medalja sa zimskih olimpijskih igara (četiri zlata i dva srebra) te pet zlatnih medalja sa Svjetskih prvenstava. U emisiji je progovorila o raznim temama.

O svojim skijaškim uspjesima

Ne mislim da sam bolja i kvalitetnija od bilo koga. Svi smo mi ljudi koji su odabrali raditi nešto u životu. Neki su u tome manje, a neki više uspješni. Meni uspjeh ne čini čovjeka, u bilo čemu.

Fora je biti uspješan, ali ništa više od toga. Ne vidim ništa ekstravagantno u tome što sam napravila, koliko god čudno zvuči. Uživala sam u tome što sam radila i u tome što sam veselila ljude. Ne volim preuveličavanja.

O treniranju rukometa

Nisam voljela skijanje kad sam bila mala, iako sam naučila skijati već s tri godine. Bilo mi je uvijek hladno i morali smo nositi puno opreme. Uvijek sam tražila razlog da ne skijam. Trenirala sam rukomet od trećeg razreda osnovne, roditelji su mi rekli da sam dobra u tom sportu.

Ali meni su neke stvari bile nelogične. Recimo, izvodimo neku akciju, a u jednom trenutku primijetim da mi se otvorio gol i prekidam akciju. Zabila sam gol, a trener se dere na mene jer nisam dovršila akciju. Ili bi golmanica rekla da ne pucam tako snažno... A tu su i suci. Jednostavno mi sve to nije pošteno. 

O shvaćanju sporta

Ovo će zvučati glupo, ali sport nikad nisam ozbiljno shvaćala. Sve je to meni bila igra, zabava i pustolovina. Pitali su me kada sam znala da želim skijati. O tome nikad nisam razmišljala... Samo se sve razvijalo svojim tokom. Meni je bilo zabavno provoditi vrijeme s drugom djecom u klubu.

Sve je bilo zbog društva. Gledam si sina, bitnije mu je društvo nego da je dobar u nečemu. U redu, imala sam sreće jer sam bila dobra u skijanju. Imala sam 12 godina i išla po Italiji, Francuskoj, upoznavala djecu iz cijelog svijeta, SAD-a., meni je sve to bilo nevjerojatno.

I onda je to odjednom postalo ozbiljno... Pitala sam se zašto bih i ja bila ozbiljna? Meni je to bila igra, zabavljala sam se, htjela sam se pobjeđivati na treninzima. 

O prekidu karijere

Ja sam na početku svoje zadnje sezone znala da više na kraju sezone neću skijati, ali smatrala sam da je to moja stvar i ničija druga. Ja sam osoba koja ne voli previše pričati, pogotovo o nekim svojim ciljevima jer smatram da ti ljudi tu puno energije uzimaju.

Nisam htjela da me prije svake utrke pitaju kako se osjećam jer mi je to jedna od zadnjih utrka. Htjela sam uživati u toj zadnjoj skijaškoj sezoni. Odluka se činila kao nagla, ali znala sam unaprijed što ću napraviti. Nitko nije znao osim mene, ni tata, ni brat, ni mama, ni trener.