U INDEXOVOJ rubrici Retrosportiva vraćamo se u prošlost i prisjećamo sportaša, klubova i događaja koji su fascinirali svijet prije 20, 30 ili 50 godina. Mihail Talj bivši je svjetski prvak u šahu koji je ostao upamćen po neponovljivom stilu igre zasnovanom na čestim i ludim žrtvama figura, no istovremeno je vodio borbu protiv teške bolesti i brojnih ovisnosti.

U RASPRAVAMA o tome tko je najbolji ili najveći svih vremena u nekom sportu često se nađu i pojedinci kojima po njihovim postignućima, trofejima i roku trajanja realno ondje nije mjesto. Ima li boljeg primjera od Ronaldinha u nogometu? Nije osvajao trofeje i imao statistiku na razini Messija ili Ronalda, ali u jednom trenutku je ipak bio najbolji te je svojim jedinstvenim stilom igre zauvijek osvojio ljubitelje nogometa.

Isti slučaj postoji i u šahu. Kada se razgovara o tome tko je najbolji šahist svih vremena, uglavnom se sve svede na dilemu Magnus Carlsen ili Gari Kasparov, dok neki zagovaraju i Bobbyja Fischera. Ali posebno mjesto u takvim razgovorima rezervirano je za Mihaila Talja, čovjeka koji je svjetski prvak bio tek godinu dana i nipošto nije najbolji ili najveći svih vremena, ali zato jest najposebniji.

Čarobnjak iz Rige, kako su ga prozvali, vidio je poteze koje nitko drugi nije te je, još važnije, imao hrabrost da ih odigra. Njegove na prvi pogled potpuno luđačke žrtve i dandanas se analiziraju te služe kao predmet najvišeg divljenja, a iako nekad nisu bile dobro iskalkulirane, protivnike su vrlo često potpuno izbacivale iz takta i tjerale ih da pokušaju pronaći teško uočljive odgovore.

"Morate odvesti svojeg protivnika u duboku mračnu šumu gdje je 2+2=5, a put koji vodi van je dovoljno širok samo za jednog", govorio je. Zbog toga je Taljeva igra uzor svima ili većini šahista - od onih najboljih na svijetu pa do djevojčica i dječaka koji tek otkrivaju svijet na crno-bijeloj ploči od 64 kvadrata.

No Taljev život bio je još turbulentniji i razuzdaniji nego njegov šah. Bio je markantan ženskaroš s jedinstvenim smislom za humor, ali istovremeno i krhak te boležljiv čovjek. Već u mladenačkoj dobi zdravlje mu je bilo ozbiljno narušeno, a spas je potražio u još većem zlu i tako upao u pakao ovisnosti o alkoholu, cigaretama, pa čak i drogama.

Šahom se zbog rata počeo baviti kasnije od mnogih

Mihail Nehemjevič Talj rođen je 9. studenog 1936. u Rigi, glavnom gradu Latvije. Premda je Miša, što je nadimak koji je Talj nosio cijeli svoj život, rođen s defektom desne ruke te je na njoj imao samo tri prsta, nije dozvolio da mu to predstavlja prepreku pa je postao i vješt pijanist. Odrastao je u dobrostojećoj židovskoj obitelj, a njegov otac Nehemija bio je ugledni liječnik.

"U mojoj obitelji su svi muškarci bili u medicini. Moj djed je bio farmaceut, moj otac je bio liječnik, moj stariji brat je bio liječnik, moj sin je također liječnik. Jedini muškarac koji se je s medicinom igrao s crnim figurama sam bio ja, a medicina mi se vjerojatno zbog toga osvetila. Mog oca je cijeli grad zvao dr. Talj. Bezbrojni pozivi, bezbrojne posjete pacijenata", pričao je kasnije Talj.

Premda je Genadi Sosonko, Taljev prijatelj i cijenjeni šahovski pisac, tvrdio da Nehemija zapravo nije bio Mihailov biološki otac, nego da je to bila njegovoj obitelji bliska osoba koju su zvali "ujak Robert", tu teoriju su mnogi ljudi iz Taljevog života poricali.

Drugi svjetski rat nije zaobišao malog Mišu i obitelj Talj, koja je imala sreću da je izbjegla iz Rige uoči njemačkog osvajanja Latvije. Tu sreću nije imalo oko 60 tisuća Židova iz Rige, koliko su nacisti ubili samo tijekom druge polovice 1941. godine. Talj i njegova obitelj su živjeli kao izbjeglice u jednom selu na Uralskom gorju do 1944. godine, kada su se vratili u Rigu, iz koje su sovjetske snage istjerale naciste.

Talj se šahom počeo baviti nakon završetka rata, kada je imao već 10 godina. Iako najbolji svjetski šahisti uglavnom kreću i u ranijoj dobi, Talju to nije predstavljalo prepreku. Njegov talent vrlo je brzo prepoznat pa je počeo raditi s cijenjenim šahistima. Rapidno je napredovao te je s nepunih 17 godina osvojio svoj prvi naslov prvaka Latvije, da bi nakon toga započeo i proboj na sovjetsku scenu.

Postao je najmlađi sovjetski prvak. FIDE je zbog njega porušio svoja pravila

Miša je već 1951. kao 15-godišnjak izborio nastup na prvenstvu Latvije, da bi ga dvije godine kasnije osvojio. S nepunih 18 godina postao je sovjetski majstor i prvi put pobijedio velemajstora, kojih je tada na svijetu bilo tek 50-ak.

Već tada je počeo razvijati svoj kasnije prepoznatljivi šahovski stil, a prva naširoko poznata žrtva Taljevih nevjerojatnih poteza bio je Isaak Birbrager na juniorskom prvenstvu Sovjetskog saveza 1953. godine. U poziciji koja je izgledala kao da ide prema remiju, Talj je na 28. potezu potpuno ignorirao Birbragerov napad na njegovu kraljicu.

Birbrageru nije bilo jasno što Talj pokušava pa je jednostavno uzeo kraljicu, ali Talj je zauzvrat dobio ogromnu napadačku inicijativu. Njegov protivnik je pokleknuo, izgubio prednost koju je imao u materijalu i zatim predao partiju jer je ušao u završnicu u gubitničkoj poziciji.

Talj je na sovjetskom prvenstvu debitirao 1956. kao 20-godišnjak te je podijelio peto mjesto s još dva šahista. Mada mu sami rezultat nije bio toliko zapažen, svojim načinom igre postao je glavna tema cijelog turnira. Velemajstor Grigorij Levenfiš nazvao ga je "najšarenijom figurom turnira i velikim talentom koji teži oštroj i kompliciranoj igri".

Ipak, nisu svi bili zadivljeni. Šah toga doba, pogotovo u SSSR-u, zasnivao se na strategiji te dugim, opreznim i taktičkim partijama. Talj je stoga bio izložen kritikama medija koji su pratili sovjetsku šahovsku mašineriju. Novinari su ga okarakterizirali kao igrača koji preuzima previše nepotrebnih rizika.

No Talja to nije zanimalo. On je nastavio po svome i već iduće godine je postao sovjetski prvak u iznimno jakoj konkurenciji koju su činili Tigran Petrosjan i Boris Spaski (obojica budući prvaci svijeta), kao i Viktor Korčnoj te Paul Keres, po mnogima dva najbolja šahista u povijesti koja se nisu okitila svjetskom titulom. 

Miša je tada bio 20-godišnjak i još nije imao titulu velemajstora jer nije nastupio na dovoljno međunarodnih turnira, ali Svjetska šahovska federacija (FIDE) pogazila je svoja pravila i proglasila ga velemajstorom na račun toga što je prvak SSSR-a. Titulu sovjetskog šampiona obranio je i iduće godine (1958.), nakon čega je oduševljeni narod dočekao u Rigi.

Na najvažniji turnir karijere došao je deset dana nakon operacije slijepog crijeva

Taljev proboj na svjetsku scenu započeo je te iste 1958. godine, kada je u Jugoslaviji, točnije u Portorožu, osvojio Interzonal turnir, čime je postao jedan od osam igrača koji su izborili nastup na Turniru kandidata za izazivača za svjetsku titulu.

Turnir kandidata održavao se 1959. u Bledu, Zagrebu i Beogradu. Talj je na početak turnira u Bledu stigao svega desetak dana nakon hitne operacije kojom mu je uklonjeno slijepo crijevo. Iako je bio vidno oslabljen, iscrpljen i blijed, zadržao je mentalnu oštrinu. "Operacija nije puno utjecala na mene, osim u čisto mehaničkom smislu. Tijekom partija baš i nisam mogao šetati okolo", objasnio je.

Fizički izmučeni Talj je nakon gotovo dva mjeseca borbe osvojio Turnir kandidata i dobio status izazivača za svjetsku titulu. Do prvog mjesta stigao je zahvaljujući dominaciji nad šahistima koji su završili u donjem dijelu poretka.

Premda je od drugoplasiranog Keresa izgubio triput u četiri meča, tri najlošije plasirana šahista (Svetozara Gligorića, Fridrika Olafssona i Pala Benka) pobjeđivao je po tri puta te je sa svakim jednom remizirao.

Od svih Taljevih pobjeda na ovom turniru, najimpresivnija bila je ona u osmom kolu protiv bivšeg svjetskog prvaka Vasilija Smislova. U njoj je napravio niz žrtava koje je okarakterizirao kao "čistu improvizaciju".

Tako je na 19. potezu Talj žrtvovao kraljicu uzevši pješaka kojeg je branio top. Ipak, Smislov nije mogao uzeti tu kraljicu jer bi to dovelo do mata u tri poteza, a nije je mogao ni ignorirati jer bi također bio matiran.

Pronašao je Smislov jedini potez koji ga je održavao na životu i svojom kraljicom zadao šah, ali nakon što su odrađene sve razmjene Talj je imao topa prednosti za lovca i još jednog pijuna više pa je Smislov predao partiju.

Psihom se poigravao s protivnicima, a posebno s Fischerom

A osim nepredvidivim potezima, Talj je svoje protivnike uništavao i psihom. "Pogled njegovih plamtećih očiju prodirao je kroz ploču i kroz protivnika. Nevjerojatan pritisak njegovih ideja… Oni slabi nisu to emocionalno mogli podnijeti", tvrdio je ranije spomenuti Taljev prijatelj Genadi Sosonko.

Tako mu je u posljednjoj partiji na Turniru kandidata bio dovoljan i remi protiv Benka, koji je za stol došao noseći vrlo zatamnjene sunčane naočale. Napravio je to jer se "bojao ili se pretvarao da se boji hipnotičke moći Taljevih očiju", zapisao je šahovski autor Harry Golombek. Talj je na to odgovorio s osmijehom na licu te je posudio sunčane naočale od nekoga iz beogradske publike, nakon čega je i osigurao ključni remi.

No Taljeva psiha najviše je utjecala na tada 16-godišnjeg Bobbyja Fischera, koji je na turnir došao kao možda i najveći šahovski talent kojeg je svijet dotad vidio. Ni protiv jednog igrača na tom Turniru kandidata Fischer nije imao negativan omjer, ali je zato protiv Talja izgubio sve četiri partije.

Talj se s mlađahnim Fischerom poigravao na razne načine. Primjerice, Bobby je sredinom turnira sve sovjetske igrače nazvao kukavicama jer su protiv njega stalno igrali Caro-Kann obranu. "Kukavice su. Ne žele igrati protiv poteza Bf6 u Sicilijanskoj obrani", izjavio je Fischer.

Talj je tako u prvom potezu idućeg meča s Fischerom uzeo pješaka u ruku i prvo ga gurnuo na polje c6, što je početak Caro-Kann obrane, da bi ga još par sekundi držao u rukama i zatim pomaknuo na c5 te započeo Sicilijansku obranu. Nakon poteza je razvukao širok osmijeh i digao pogled prema nervoznom Fischeru.

Fischer je po završetku turnira dao intervju za slovenske novine Delo, kojima je rekao: "Talj me razljutio na turniru. Tijekom partija se ponaša nepristojno prema meni. Takvim ponašanjem mi nije dozvolio da se propisno fokusiram pa sam izgubio od njega."

Fischerov sekundant Bent Larsen je, pak, bio nešto objektivniji. "Mihail Talj ga je na mnoge načine prizemljivao i dovodio u loše raspoloženje. Bobby je protiv njega svaki put psihološki nepripremljen, a Talj je tu daleko iznad", objasnio je Slovencima.

Talj se s Fischerom nastavio šaliti i nakon turnira, kada je u Beogradu dijelio autograme ljubiteljima šaha. Američki šahovski autor Larry Evans prepričao je kako je Talj uz svoje ime znao potpisati i Fischerovo. "Zašto ne? Bobbyja tako često pobjeđujem da imam pravo potpisivati se u njegovo ime", smijao se.

Talj i prekrasna glumica bili su najpopularniji par u Rigi

Talj je tako kao 23-godišnjak postao izazivač za svjetsku titulu i privukao ogromnu pozornost sebe, no to je činio i svojim privatnim životom. Iste godine oženio je 19-godišnju Sally Landau, tada popularnu kazališnu glumicu iz Rige. U latvijskoj prijestolnici Miša i Sally bili su ono što su za Hollywood tih godina bili Richard Burton i Elizabeth Taylor, tvrde neki.

Ipak, taj brak bio je daleko od idiličnog. Sally je u knjizi koja govori o njihovom suživotu o Mihailu napisala: "Nije odvajao život i šah. Ljudi oko njega su mu bile figure koje se mogu žrtvovati i koje su namijenjene da ga dovedu do pobjede jer ništa drugo nije moguće. Stoga bi svaka ljudska 'figura' koja bi pokazala svoju neovisnost istinski začudila Mišu."

Kada se Sally požalila Miši da ju je "izdao" i "žrtvovao", on joj je slatkorječivo odgovorio: "Saska! Ti si moj glavna i najdivnija figura. Pogrešno je razmjenjivati takve figure!"

Iako je brak dviju zvijezda na papiru potrajao 11 godina te je izrodio sina Geru, obilježile su ga obostrana nevjera i preljubi. Pogotovo kada je bila riječ o Mihailu, koji nije mogao odoljeti ženskom društvu. Kao neke od njegovih ljubavnica tijekom braka sa Sally spominju se glumica Larisa Kronberg, balerina Mira Kolcova i pijanistica Bella Davidovič. Ipak, brak Miše i Sally službeno se raspao tek kada je on doznao za jednu njezinu dugotrajnu aferu.

Prvo najmlađi sovjetski, a onda i najmlađi svjetski prvak

Nakon osvojenog Turnira kandidata, Talja je 1960. očekivao ogled za svjetsku titulu protiv Mihaila Botvinika. Iako sunarodnjaci, njih dvojica se dotad nisu susrela na suprotnim stranama šahovske ploče.

Na jednoj strani bio je 48-godišnji Botvinik, koji je još od 1948. bio prvak svijeta, s tim da je na godinu dana njegovu vladavinu prekinuo Smislov. Botvinik je bio ideal tadašnjih općeprihvaćenih šahovskih principa. Bio je izvrstan strateg i taktičar te su mu odgovarali dugi, iscrpljujući i napeti mečevi, a neprikosnoveno snalaženje u završnicama često mu je donosilo pobjede.

Na drugoj je, pak, strani bio 25 godina mlađi Talj, koji je bio potpuna suprotnost svojem protivniku. I dok je Talj cijeli svoj život igrao protiv šahista koji su svoj stil gradili ugledajući se na Botvinika, Botviniku je agresivni, inventivni i nešablonski igrač poput Talja bio novitet na koji nije bio spreman.

Talj je tako zapanjio Botvinika i stigao u prednost već nakon prve partije, da bi je podebljao nakon legendarne pobjede u šestoj. Talj je na 21. potezu žrtvovao skakača i odveo partiju u totalni kaos s bezbrojnim mogućnostima i varijacijama. Publiku u Moskvi to je dovelo u delirij pa su igrači zbog buke premješteni s pozornice u posebnu sobu.

Botvinik se nije snašao u tako neurednoj poziciji te je na koncu predao partiju, a Talj je zatim dobio i iduću. Premda je Botvinik bio bolji u osmoj i devetoj partiji, Talj do kraja više nije izgubio, a pobijedio je triput pa je nakon 21 partije osvojio naslov svjetskog prvaka s rezultatom 12.5:8.5. Slavljem nad Botvinikom 23-godišnji Talj je postao najmlađi svjetski prvak u povijesti šaha, da bi taj rekord kasnije oborio Gari Kasparov.

Botvinik se godinu dana neumorno pripremao za revanš

Tadašnja pravila u svijetu šaha omogućavala su Botviniku da već iduće godine zatraži revanš i pokuša vratiti titulu prvaka, što je i učinio. Prekaljeni Botvinik bio je iznimno motiviran te je u tih godinu dana u detalje proučavao Taljev stil igre i razrađivao taktiku kako mu se suprotstaviti.

Na koncu se njegova taktika svodila na to da igra jednostavne i pozicijske linije koje su ograničavale Taljeve mogućnosti za lude žrtve i kreativne kombinacije. Fokusirao se na to da partije vodi u dublje, mirnije vode, izbjegavajući komplikacije i nered koji su odgovarali Talju. Tako je Botvinik izborio uvjerljivu pobjedu od 13:8 i vratio se na svjetski tron.

"Sve razloge iza mojeg nepovoljnog rezultata meča iz 1961. treba potražiti u Mihailu Mojsejeviču Botviniku", izjavio je Talj u jednom kasnijem intervjuu i obrazložio: "Njegova priprema je bila briljantna, potpuno je transformirao svoj stil igre, a ja sam bio apsolutno nepripremljen za tog transformiranog, novog Botvinika koji mi se suprotstavio 1961., mada je i 1960. igrao sjajno."

Dok se Botvinik pripremao, Talj se razbolio i propio

No iako sam Talj to nikad nije priznao, nisu se baš svi razlozi mogli pronaći u Botviniku. Ruski velemajstor Juri Averbah je 40 godina poslije otkrio javnosti da je Taljevu pripremu za meč poremetila ozbiljna bolest. Talju je, naime, u periodu između dva meča s Botvinikom dijagnosticiran kronični nefritis, odnosno oštećenje bubrega.

Liječnici iz Rige savjetovali su mu da zbog toga zatraži odgodu revanša, ali Botvinik je odgovorio da će pristati na odgodu samo ako Talja pregledaju doktori u Moskvi. Talja je to navodno uvrijedilo pa je odustao od odgode i odlučio da će igrati u predviđenom terminu, smatrajući da može pobijediti i s narušenim zdravljem. No prevario se.

Problemi s bubrezima Talju su prouzrokovali ogromne bolove, a za njih nije pronalazio lijeka. Podsjetimo, njegov otac bio je ugledni liječnik, ali ni on svojim znanjem i poznanstvima nije uspio pomoći svojem sinu. A kako lijeka nije bilo, Talj je tražio način da ublaži bol, a pronašao ga je, nažalost, u ogromnoj konzumaciji alkohola.

Mrtav pijan bi zaspao za stolom

Talju ni prije pokoja čašica nije bila strana, ali kada je od alkohola počeo dobivati i kratkoročnu korist, krenuo ga je piti u nezamislivim količinama, ne mareći za dugoročne posljedice.

"Tijekom večere bismo, a često i nakon nje, pili. Miša nije volio i nije pio vino, preferirao je nešto jače - votku, konjak ili rum-kolu, primjerice. Da me ne biste krivo shvatili, odmah moram reći da to nije bilo nikakvo pijuckanje kroz slamku. I dalje se sjećam lica barmena u Wijk aan Zeeu u siječnju 1973., kada je morao nasuti pet doza konjaka u jednu čašu", zapisao je Sosonko.

Sosonko je istaknuo i da se Talju sve češće počelo događati da jednostavno "mrtav pijan" zaspi sa stolom. Upravo to mu se dogodilo i na jednoj gozbi prilikom turnira u Reykjaviku, gdje su ga Spaski i Korčnoj, premda nisu bili u najboljim odnosima, zajedno odnijeli do sobe.

Uz alkohol je Talj krenuo i s cigaretama. Njegova treća i posljednja supruga Engelina u jednom intervjuu je otkrila da bi potrošio dvije kutije Kent cigareta na dan, s tim da je imao naviku da svaku cigaretu baci nakon što bi ispušio četvrtinu pa je tako zapravo konzumirao "samo" pola kutije dnevno.

Kada bi bol bila prejaka, koristio je morfij

Miša je vezu s osam godina mlađom Engelinom započeo kada je imao 34 godine, odnosno iste godine (1970.) kada se prvi put rastao. U međuvremenu je imao još jednu suprugu, Gruzijku Iru, no taj je brak završio i prije nego što je počeo. Engelina, a i mnogi drugi, posvjedočili su da je Talj u jednom periodu svojeg života bio ovisan i na morfij, ali se zahvaljujući njoj uspio odviknuti.

Naime, Talju je 1969. uklonjen bubreg, nakon čega su mu bolovi postali podnošljiviji, a život normalniji. Ipak, to nije dugo potrajalo. "Nakon jedne operacije liječnik mu je loše zašio ranu te je imao rektalni prolaps. Ublažavala sam mu bol toplim kupkama i masažom. No na jednom turniru u Bakuu me nije bilo, a Miša je odjednom osjetio snažnu bol", prisjetila se Engelina i nastavila:

"Hitna nije mogla doći pa je Miša uzeo nešto protiv bolova na bazi morfija te se postupno navukao na njega. Vodila sam dugu borbu s njim oko toga dok mu nisam rekla: 'Miša, ako želiš da imamo zdravo dijete, prestani se drogirati!' Nije više koristio droge i naša Žana se rodila 1975. godine."

Unatoč katastrofalnom zdravlju ostao je jak igrač

Zdravstveni problemi nisu spriječili Talja da se nastavi baviti šahom, ali su mu izazivali nevolje. Tako je na turnir u Curacau 1962. otišao nedugo nakon još jedne operacije bubrega, a na turniru je došlo do komplikacija pa se morao povući i otići na bolničko liječenje. Dok se nalazio u bolnici, jedini šahist s turnira koji ga je došao posjetiti bio je Fischer, čime je pokazao da, unatoč svemu, između njih nije bilo zle kobi.

Najbliže novom napadu na svjetsku titulu Talj je došao 1965., kada je u finalu Turnira kandidata izgubio od Spaskog. Nakon toga je pao u formi zbog pojačanih problema sa zdravljem, što je samim tim pojačalo i njegov alkoholizam. "Kada Miša nije igrao dobro, izjedao bi se. Onda bi stavio bocu na stol", govorila je Engelina.

"Alkoholom bi ublažavao bol. Spuštao mu je tjelesnu temperaturu i omogućavao mu da spava. Miša je bio toliko bolestan da mu nikad nisam ni pokušala zabraniti da pije. Bilo kakvo naprezanje živaca bi ga ubijalo. Radila sam sve da mu olakšam život, da mu pokušam pomoći da zaboravi na svoju bolest i sretno proživi ostatak života", dodala je njegova treća supruga pa slavodobitno poentirala:

"Znate, prije mene Miša je sa svim svojim ženama živio najviše dvije godine. Sa mnom je živio dvadeset i dvije. Tako da sam mu trebala. Vjerojatno zato što nisam bila kuja."

S 51 godinom postao je svjetski prvak u brzopoteznom šahu

Neki su mislili da je Talju s tim padom forme došao kraj, ali on je klasnićevski proigrao nakon što mu je uklonjen teško bolesni bubreg. Od srpnja 1972. do travnja 1973. bio je neporažen u 86 uzastopnih mečeva, čime je postavio novi svjetski rekord, da bi ga već iduće godine podebljao novim nizom od 95 mečeva bez poraza.

Taj je rekord tek 2018. oborio aktualni svjetski prvak Ding Liren, koji je zaredao 100 mečeva bez poraza, ali je u tom nizu imao tek 29 pobjeda. Talj ih je u svojem rekordu imao 46.

Ni dolazak nove generacije i nove vrste šahista, koju su predvodili Gari Kasparov i Anatolij Karpov, nije poremetio Talja. Kao 43-godišnjak je 1979. pobijedio na Interzonalu u svojoj Rigi, a iste godine je podijelio prvo mjesto s Karpovom na vrlo jakom turniru u Montrealu.

S Karpovom, koji je od 1975. do 1985. bio prvak svijeta, imao je omjer od jedne pobjede, dva poraza i 19 remija, s tim da je više od pola tih mečeva odigrano tijekom Karpovljeve šampionske vladavine, čime je Talj dokazao da je i poslije više od 20 godina bio ravnopravan s najboljima na svijetu. Ogroman uspjeh ostvario je i 1988., kada je s 51 godinom postao drugi svjetski prvak u brzopoteznom šahu, skinuvši Kasparova s trona.

Bolest ga je iz tko zna kojeg pokušaja ipak pobijedila

Već iscrpljeni Talj je i nakon 30 godina u svjetskom vrhu mnogima bio nesavladiv, no nakon brojnih poraza pobijediti ga je ipak uspjela - bolest. Liječnici su 1989. pogrešno posumnjali da Talj boluje od raka. Iako su rezultati pretraga bili dobri, njegova supruga Engelina kaže da je tijekom njih Mihailu bila oštećena krvna žila.

"Vratio se iz bolnice i dva dana poslije sam išla prošetati sa Žanom. Miša je ostao kod kuće, nije volio šetati. Kad smo se vratili, nigdje ga nije bilo. Ušli smo u toalet i vidjeli Mišu prekrivenog krvlju u nesvjestici. Spasio ga je naš prijatelj, koji je dotrčao za tri minute", prisjetila je Engelina.

"Miša je opet bio hospitaliziran i podvrgnut operaciji. Pokrpali su mu oštećenu krvnu žilu i nakon deset dana pustili iz bolnice. Čim smo se vratili, puknula mu je druga krvna žila. Još jedna operacija je prošla loše, Miša je pokupio infekciju. Počeo je užasan život", dodala je.

Talju je dijagnosticiran hepatitis C i kronična stafilokokna infekcija, koji su tada bili gotovo neizlječivi. "Jedini lijek koji nam je bio lako dostupan je bio alkohol. Sve druge lijekove, antibiotike, lijekove protiv bolova morali smo nabavljati na raznorazne načine", kaže Engelina.

Talj je na samrti pobijedio Kasparova

Ali ni neizlječiva bolest i sigurna smrt nisu mogle odvojiti Talja od šahovske ploče. Pola godine nakon dijagnoze nastupio je na Svjetskom kupu u Švedskoj, gdje je završio na podjeli 10. mjesta od ukupno 16 igrača. Prvo mjesto su pak podijelili Kasparov i Karpov, što dovoljno govori o kakvom turniru se radilo.

"Mišina temperatura je na tom turniru bila iznad 40 stupnjeva, a mnogi igrači su smatrali da će im biti lak plijen. Na svojim rukama sam donosila Mišu u dvoranu i odnosila ga. Tijelo mu je bilo bolesno, ali i dalje je imao mozak genija. Mjesec dana prije smrti pobijedio je Kasparova. Ostao je uz šah do kraja svojeg života", rekla je Engelina.

I uistinu, Talj je na posljednjem turniru u svojem životu pobijedio Kasparova, tadašnjeg svjetskog prvaka. Bio je to brzopotezni turnir u Moskvi u svibnju 1992. godine. Talj je ležao u bolnici u glavnom gradu Rusije, ali je uspio namoliti liječnike da ga puste da igra. Ondje je završio kao trećeplasirani, a pobjedniku Kasparovu nanio je jedini poraz. Umro je mjesec dana poslije.

Kasparov se divio i Talju šahistu i Talju čovjeku

"Izgledao je užasno. Ali Talj je i dalje bio Talj. Do samog kraja je imao viziju. On je bio jedini kojeg sam poznavao da nije kalkulirao varijante, nego ih je vidio. Mi svi kalkuliramo: ja ću napraviti ovo, a protivnik će napraviti ovo. Ali Talj je kroz debele slojeve varijanti već oko osmog poteza vidio kako će se meč odviti. Običan čovjek mora kalkulirati, no posebni ljudi jednostavno vide sve.

To se pojavljuje kod velikih glazbenika, velikih znanstvenika. Talj je bio apsolutno jedinstven. Njegov stil igre je, naravno, neponovljiv. Ja sam brzo kalkulirao varijante, ali njegova vizija je bila jedinstvena", rekao je Kasparov o Talju, za kojeg je i kao čovjeka imao samo riječi hvale:

"Vodio je vrlo neobičan život. Nije razmišljao ni o čemu. Živio je u trenutku, a oko njega je uvijek bila ogromna energija. Pozitivna energija. Talj je bio jedan od rijetkih potpuno pozitivnih ljudi koje sam poznavao. Nije bio svadljiv. Šah je u svojoj prirodi vrlo svadljiva igra, ali on to nije bio."

I zaista, Talj nije ni najmanje bio svadljiv. Bio je dobronamjeran čovjek koji je najgori bio odnoseći se sam prema sebi. Ali život mu i nije dao puno izbora. On se sa svojim teškim bremenom nosio na objektivno pogrešan, ali čovjeku razumljiv način. I unatoč svemu tome, Talja se ne pamti kao bolesnika i pijanca. Talja se pamti kao najposebnijeg šahista svih vremena.