"SAGOSENA prepustite meni." Ove je riječi hrvatskog reprezentativca Luke Stepančića s konferencije za novinare uoči današnjih polufinalnih utakmica Europskog prvenstva nekoliko švedskih medija izdvojilo u naslov. Norveška zvijezda i ponajbolji rukometaš turnira svakako će biti jedna od ključnih figura u obračunu Červarovih izabranika s Berge Boysima u stockholmskoj Tele2 Areni. Srednji vanjski PSG-a vodeći je strijelac turnira s 51 pogotkom, a moglo ih je biti i više da posljednju utakmicu drugog kruga protiv Slovenije nije proveo na klupi.

Čini se, međutim, da bi mnogi Šveđani večeras rado svjedočili ostvarenju Stepančićeve prijetnje. Iako s Norvežanima dijele povijest, kulturu, 1600 km granice, pa i jezik, Šveđanima nisu dobro sjele izjave norveških rukometaša nakon njihove pobjede u međusobnoj utakmici u skupini drugog kruga.

"Uvijek je lijepo pobijediti Švedsku", rekao je Torbjørn Bergerud, a ozlijeđeni Magnus Rød je dodao: "Izbacili smo ih turnira i sad mogu piti koliko god žele", aludirajući na incident s noćnim izlaskom četvorice švedskih reprezentativaca u Malmöu.

"Nama Norvežanima Švedska je uvijek bila neprijatelj. Naravno da je zbog toga zabavno dobro isprašiti Šveđane", rekao je prije nekoliko dana Sagosen, koji poput prave sportske zvijezde na ovom turniru drži vlastite konferencije za novinare.

Švedski mediji, dakako, nisu oduševljeni njegovim izjavama, ali švedski reprezentativci za njega imaju samo riječi pohvale. Vidjet ćemo na čijoj će strani večeras od 18:00 biti simpatije švedskih ljubitelja rukometa.

Dosta se ovih dana pisalo o renesansi norveškog muškog rukometa. Reprezentacija do 2017. godine nikad nije bila plasirana iznad sedmog mjesta na svjetskom prvenstvu, potom je dvaput osvojila svjetsko srebro, a nakon desetljeća osrednjih rezultata, Norveška je na Europskom prvenstvu 2016. godine igrala za brončanu medalju i u Krakowu izgubila od Hrvatske 24:31. Bio je to ujedno i najteži poraz Norveške na kontinentalnim prvenstvima.

Pomoćnici su stvorili igru Norveške 

Odluke koje su bile ključne za uspon norveške reprezentacije, piše švedski dnevni list Aftonbladet, donesene su prije mnogo godina. Iako su posljednja tri izbornika od 2001. godine, Gunnar Pettersen, Robert Hedin i Christian Berge, bila u glavnim ulogama na terenu, čini se da su presudne bile ideje dvojice pomoćnih trenera. Radi se o Eriku Andersenu i hrvatskom stručnjaku Željku Tomcu, koji već više od 30 godina živi u Norveškoj.

Prvo je Andersen pokrenuo projekt "ljevorukog desnog vanjskog" i od kandidata za nacionalnu momčad utemeljio B-reprezentaciju. Prije 10 do 15 godina Norveška je imala samo jednog ljevaka, Jana Thomasa Lauritzena, a na ovom turniru Berge je na raspolaganju imao trojicu (Reinkinda, Tangena i Røda). Tada je uvedena i praksa da se jednom godišnje nekoliko dana na okupu nađu sve muške reprezentacije, od kadeta do seniora.

Tomac je u reprezentaciju došao u Hedinovu mandatu 2010. godine i Aftonbladet piše kako je hrvatski stručnjak brzo spoznao da je norveška liga preslaba da bi igrače pripremala za iskušenja u reprezentaciji. Trebalo je sve potencijalne reprezentativce poslati u inozemstvo, ponajprije u njemačku Bundesligu. Pet godina kasnije Norveška je imala 22 rukometaša u stranim klubovima. Među 18 igrača koji nose norveški dres na ovom turniru samo trojica igraju u domaćim klubovima. U Bundesligi ih ima 11, u danskim klubovima tri, a Sagosen je u PSG-u. Kao što vidimo posljednjih godina, emigracija daje rezultate.

Željko Tomac i dalje radi u norveškoj reprezentaciji. Kratko je 2003. godine bio izbornik hrvatskih rukometašica, ali je morao otići nakon 14. mjesta na Svjetskom prvenstvu u Hrvatskoj. Možda je tada trebalo imati više strpljenja s njim.