AZIJSKA MMA organizacija Brave CF ove subote održat će priredbu na europskom tlu, točnije u švicarskoj Ženevi. Iako se na priredbi neće boriti nijedan hrvatski borac, zanimljiva nam je jer će nastupiti borac koji već dugo trenira u zagrebačkom American Top Teamu.

Riječ je o Ahmedu Labbanu, 33-godišnjem Libanoncu koji nekoliko godina živi i trenira u Hrvatskoj. Borit će se protiv domaćeg predstavnika Kevina Ruarta u "catchweightu" do 77 kilograma i zatvorit će preliminarni dio priredbe, nastupit će u četvrtoj borbi večeri.

Ahmed Labban dao je intervju za Index

Labban je prije borbe dao velik intervju za Index. Pričao je o svom protivniku i borbi koja mu predstoji, otkrio je zašto se nije borio više od godinu dana, kao i da bi volio nastupati u najvećoj domaćoj MMA organizaciji FNC-u. Otkrio nam je i kad, kako i zašto je došao u Hrvatsku, kako mu se sviđa život u Zagrebu, što misli o našoj zemlji i koliko planira ovdje ostati.

Što nam možete reći o svom protivniku i koja je Vaša najveća prednost nad njim?

Moj protivnik je jak, voli blisku borbu, jako udara i čvrst je, ali sam bolji od njega u svemu tome. Moja najveća prednost nad njim je to što se puno krećem, bacam razne kombinacije i tako ga mogu isfrustrirati.

Kad smo istraživali Vašeg protivnika, ljudi su u komentarima pisali da će ova borba biti "people's main event". Zašto?

Ne može biti glavna borba večeri "na papiru" jer nismo došli na tu razinu da se borimo za titulu prvaka, ali zbog načina na koji se borimo, ljudi će htjeti pogledati naš meč i zato su rekli da smo "people's main event".

Niste se borili od kraja 2023. godine. Zašto Vas dugo nismo gledali u kavezu?

Moja zadnja borba bila je prije godinu i pol kad sam izgubio od Jacka Granta. I prije te borbe bio sam ozlijeđen, samo sam pogoršavao situaciju. Pošteno smo se tukli, primio sam puno štete i nakon te borbe osjećao sam jake bolove, morao sam ići na dvije operacije.

Trebalo mi je vremena da se oporavim i vratim treninzima, nakon čega sam počeo dobivati sve više samopouzdanja i sada se osjećam potpuno spreman, jedva čekam natrag u kavez.

Trenirate u Hrvatskoj, gdje je najpopularnija MMA organizacija FNC. Želite li se boriti u FNC-u?

Volio bih se boriti u FNC-u, ovdje se osjećam kao kod kuće, živim tu već četiri godine i htio bih se boriti pred ljudima koji su mi bliski. Bilo bi stvarno predivno boriti se u organizaciji koja postaje sve veća svakog dana, nadam se da ću dobiti priliku.

Vaš nadimak je Shadow (Sjena). Tko Vam ga je dao i zašto baš Sjena?

Nadimak sam si dao sam. Kad sam bio amaterski borac, moji kolege su mi govorili da me ne mogu uhvatiti. Kad se već toliko krećem i nitko me ne može uhvatiti, pomislio sam: Zašto mi nadimak ne bi bio Shadow? Kad su me pitali koji mi je nadimak prije prve profesionalne borbe, samo sam ispalio Sjena.

Kad ste prvi put došli u Hrvatsku? Koji je razlog?

Prvi put sam bio u Hrvatskoj 2018. godine. Prije nego što sam došao, trenirao sam u Londonu i odlučio sam doći ovamo isprobati nešto novo. Tražio sam neku novu destinaciju za trening i odlučio se za Hrvatsku jer je relativno blizu Libanona, htio sam ići nekamo u Europu, da budem blizu kući.

Možete li usporediti život u Hrvatskoj i Libanonu? Koja je najveća razlika?

U Hrvatskoj mi se stvarno sviđa što je sve dobro organizirano, bolje nego u Libanonu. Imate prelijepu prirodu, nema previše ljudi, nema toliko gužve i ovdje sam pronašao svoj mir.

Koja Vam je najdraža, a koja najgora stvar kad pričamo o Hrvatima?

Sviđa mi se što su ljudi topli, srdačni i jednostavni, lako se komunicira s njima. Minus je to što se svi žure, nestrpljivi su, a bilo bi im bolje da ponekad uspore i stanu na loptu.

Jeste li imali loša iskustva s Hrvatima?

Iskreno, teško je reći. Ljudi su me upozoravali da u Hrvatskoj ima rasista, ali, vjerujte mi, uopće to nisam osjetio. Sve druge zemlje u kojima sam bio su više rasistički nastrojene, Hrvatska uopće nije rasistička država. Ovo je najmirnija zemlja u kojoj sam bio. Bio sam na raznim mjestima u Hrvatskoj i nitko se nije loše ponašao, svi su jako susretljivi i srdačni.

Kako Vam se generalno sviđa život u Hrvatskoj?

Tu mogu naći svoj mir, zemlja je prelijepa. Ima puno parkova, predivne prirode, more, planine... Što se tiče raznih aktivnosti, većinu energije trošim u dvorani, a kad idem van s prijateljima, volim igrati biljar, pikado, nekad idem kuglati.

Volim provoditi vrijeme vani, ići šetati u Maksimir i na Jarun, a i van Zagreba ima puno mjesta gdje mogu boraviti u prirodi. Obožavam ići na Sljeme.

Nikad nisam skijao, ali volim sjesti u kafić i provoditi vrijeme na planini sa svojim prijateljima, opustiti se i ne razmišljati ni o čemu. Upoznao sam sjajne ljude u dvorani, počeo sam držati treninge, pa sam imao puno učenika koje smatram prijateljima.

Kako Vam ide hrvatski jezik?

Jezik je težak, ali za sve treba vremena. Volim hrvatski, samo ga trebam vježbati svaki dan.

Na skali od 1 do 10, kako biste ocijenili svoje znanje hrvatskog jezika?

4.

Već neko vrijeme živite ovdje, jeste li razmišljali o tome da podnesete zahtjev za državljanstvo? 

Zašto ne? Bila bi mi čast da budem Hrvat jednog dana. Ne žuri mi se, uživam ovdje i državljanstvo bi mi bilo bonus.

Jeste li probali hrvatsku i balkansku hranu? Što Vam se najviše sviđa?

Prije nego što sam postao vegan, probao sam ćevape, jako su ukusni. Burek sa sirom mi je također bio odličan, a probao sam ribu u Opatiji, svidjela mi se. Nisam probao puno hrvatskih jela jer je većina njih sa svinjetinom, koju i prije nisam jeo, ali sam probao sataraš, to mi se svidjelo, jako je ukusan.

Sarma mi je jako fina. Mama mog prijatelja često mi napravi vegansku sarmu, umjesto mesa idu orasi, ni ne osjeti se razlika. Generalno volim vašu hranu. Moram naglasiti i da si sam često kuham. Jedno od najdražih jela mi je curry slanutak s rižom.

Koje ste sve poslove radili u Hrvatskoj? Čime se bavite osim borbama?

Vodim treninge kickboksa u ATT-u Zagreb, to mi ne uzima puno vremena jer i sam treniram. Kad sam bio ozlijeđen i nisam trenirao, vozio sam taksi jer mi je to bilo najlakše. Moram napomenuti da su ljudi (putnici) bili sjajni. Svi su me vidjeli kao vozača, ne kao borca, a jako lijepo su se ophodili prema meni. Upoznao sam razne ljude dok sam vozio taksi, 95 posto njih je bilo sjajno.

Koliko planirate ostati u Hrvatskoj?

Dobro mi je ovdje, sretan sam i ne razmišljam o budućnosti. Dok god mi je dobro, ostat ću živjeti ovdje.

Biste li drugima preporučili život u Hrvatskoj?

Preporučio bih svima da probaju, ali ne bi se svima svidjelo ovdje. Ja Hrvatsku vidim drugačije, ovo je za mene mjesto gdje mogu naći svoj mir. Neki moji prijatelji došli su ovdje raditi, ali se nisu predugo zadržavali. Svima bih preporučio da dođu ovdje turistički, vidjeli bi da je ovo prekrasna zemlja. Uvijek bih preporučio Hrvatsku.