HRVATSKA rukometna reprezentacija plasirala se u četvrtfinale Svjetskog prvenstva. Nakon pobjeda protiv Slovenije i Islanda, u utorak u 18 sati protivnik će Hrvatskoj biti Mađarska. Momčad Dagura Sigurdssona favorit je protiv Mađara po kladionicama te je polufinale i borba za medalje sad već jako blizu. O uspjesima hrvatske reprezentacije razgovarali smo s bivšim dugogodišnjim reprezentativcem Ivanom Čupićem, koji je na kraju prošle sezone završio karijeru.

Kako ste vidjeli hrvatsku igru protiv Slovenije?

Vidio se teret koji je nosila naša momčad na početku nakon sjajne pobjede protiv Islanda. Naši su imali samo dva dana da se oporave i pripreme za utakmicu sa Slovencima. Uspjeli smo razbiti taj pritisak i na kraju zasluženo pobijedili.

Slovenci su bili dosta "nabrijani" na ovu utakmicu. Vidjeli smo i naguravanje pred poluvrijeme.

Pa i to naguravanje je dio sporta. Emocije su to, svatko želi pobijediti. Postalo je uobičajeno da se malo zaiskri između nas susjeda. Nije to bila mirna utakmica, ali smo je mi mirno priveli kraju.

Slovenci su pričali da su Hrvatima pomogli suci. Jesu li?

Tko gubi, ima pravo ljutiti se. Uvijek nakon utakmice ima netko tko je zadovoljan i tko je malo manje zadovoljan. Suci su u rukometu pod velikim pritiskom i gledaju drugim očima čim netko igra doma. Gledao sam puno utakmica na ovom prvenstvu i mislim da se dobro sudi. Ima nekih grešaka, ali suci su ljudi od krvi i mesa. Mi smo bili bolji taman za ta dva-tri gola.

Njihov golman nije uspio ništa obraniti. Mi smo tu utakmicu prelomili i okrenuli na svoju stranu. Suci nisu bili faktor, kao ni u jednoj utakmici. Dok sam igrao za Hrvatsku, i ja sam se milijun puta ljutio na suce, ali nema ništa od toga.

Ideš dalje i prihvatiš da nekad netko nema dobar dan, pa i suci. Emocije su tu, pritisak je velik, puna je dvorana, nije lako ni igračima ni izbornicima ni sucima. No pričati da su sad Sloveniju masakrirali suci bilo bi preuveličano.

Što Vam se posebno svidjelo kod Dagura Sigurdssona kao izbornika?

Dosta ljudi je govorilo da je on hladan jer je Islanđanin. Ali vidio sam kod njega emociju, da živi s ekipom i da je maksimalno u utakmici. Pokazao je da je čovjek od krvi i mesa i da mu je jako stalo da Hrvatska uspije.

Jučer smo na karakter i mišiće pobijedili, ali i takvih utakmica mora biti na turniru. Generalno, sve počinje od obrane i golmana Kuzmanovića i Pešića u tandemu. Našao je tu odlično rješenje u odsustvu Mandića. Golmani nas drže svaku utakmicu na visokom nivou i lakše nam je igrati.

Igrali ste na krilu. Kakva su Vam ova naša današnja krila?

Desna krila su nam odlična. Glavaš i Šoštarić ne promašuju, a uzimaju teške šuteve i izvode sedmerce. Jedan i drugi su u odličnoj formi i to prezentiraju u svakoj utakmici. Jelenić i Mandić bili su odlični u obrani i nadam se da će tako nastaviti. Nadam se da će se Šoštarić i Glavaš nazabijati još do kraja turnira.

Slijede nam vrlo dobri Mađari u četvrtfinalu.

U jednoj su utakmici šanse 50:50. Sve će biti bitno, svaka sitnica. Vjerujem da mi pred domaćom publikom u dobroj atmosferi s ovakvom obranom i golmanima možemo biti blagi favoriti. Mađarska je odlična reprezentacija s istim izbornikom već tri godine. Znaju se dobro i igraju po istim klubovima. Neće biti lako, ali vjerujem da mi možemo do polufinala.

Mađarski igrači nešto su sporiji. Može li im obrana 5-1 stvoriti velike probleme?

Naša obrana može svakome stvoriti probleme. To je naš as u rukavu, koji Dagur nije koristio na Olimpijskim igrama. Protiv Islanda je bilo super, protiv Slovenije također jako dobro. Vidimo da nam se golmani jako dobro snalaze. Mamić je odradio sjajan posao na prednjem, ali izbornik će odlučiti s kakvom ćemo zonom igrati protiv Mađara.

Ulaznice su jako skupe, idu i do sto eura za četvrtfinale. Kako to komentirate?

Kao i svaki Hrvat, volio bih da ulaznice budu jeftinije. No to su neke stvari koje se odlučuju na razini Saveza i IHF-a pa je zato teško komentirati. Svatko bi volio da je jeftinije, pogotovo sad kad vlada mala euforija. Bilo bi pristupačnije doći ljudima, pogotovo ako žele dovesti djecu u dvoranu. Skup je to izlet, no dvorane su pune pa su time i opravdane cijene.

Kako ste se kao igrač nosili s euforijom?

Navijači mogu biti u euforiji, za nas koji se bavimo rukometom, važno je da se o njemu priča. Za igrače je važno da su sami u svom hotelu i da imaju svoj mir. Bitno je da mogu samo razmišljati o treninzima i utakmicama. Kroz takve stvari se vidi da nam je ekipa sazrela i da idu korak po korak. To je pozitivna stvar.

Vidjeli smo neke senzacije na ovom prvenstvu, poput Brazila i Portugala, koji su ušli u četvrtfinale.

Brazil je senzacija, ali Portugal već četiri-pet godina ima ozbiljnu ligu u klubovima. Reprezentacija im je sjajna, ima dosta mladih igrača od kojih odskaču braća Costa. Španjolci su u smjeni generacija. Dosta je tu bilo igrača koje smo prvi put vidjeli.

Idu u novi olimpijski ciklus. Razvijat će se kroz godine koje dolaze. Šveđani su imali problema s ozljedama, kao i Norvežani. Norveška je igrala doma, ali ozljede su se osjetile. Šveđanima nije bilo trojice najboljih igrača na rosteru.

Svjetsko prvenstvo ima 32 reprezentacije, a u drugi krug su prošle dvije koje nemaju nikakve šanse. Kako to komentirate?

Proširilo se prvenstvo po uzoru na nogomet, ali nogomet je puno globalniji sport nego rukomet. Mislim da rukometu to širenje prvenstva nije dalo nikakav efekt da se sad počeo razvijati u nekim zemljama jer su one došle na Svjetsko prvenstvo i izgubile svaku utakmicu po 10-15 razlike.

Takve slabije reprezentacije posluže više za nas i ostale jače reprezentacije kao trening-utakmice. Moglo bi se istrpjeti da donosi popularizaciju sporta i značajno bolju gledanost. Ali nije se to proširenje pokazalo kao uspješno.