Zlatna diskašica je jednako plemenito-metalnoj kopljašici kupila oruđe s kojim se upisala u olimpijsku povijest. Sara Kolak baca dva koplja, "Zmaj" i drugo naizgled čudnog imena "Thorkija", koje je Perkovićkin dar. Sandra objašnjava što ju je ponukalo da Sari prije tri godine pokloni koplje koje će postati zlatno:

 

"Osvojila je europsku juniorsku broncu, ali nije imala svoje koplje. Andreas Thorkildsen joj najdraži bacač, pa sam joj kupila njegovo koplje i naručila futrolu s natpisom "Sara Kolak Croatia", a sve sam začinila i Thorkildsenovim potpisom na futroli. Kud ćeš veće motivacije!"

 

Saru je svakako nadahnula, jer godinu dana nakon europske, s novim kopljem osvojila je i svjetsku juniorsku broncu.

 

Ali, ono što je slijedilo na Olimpijskim Igrama u Riju doista je "nevjerojatna priča", "bajka", "vjerovali ili ne", nazovite kako vam drago. Uz dužno poštovanje svim hrvatskim osvajačima medalja, Sarina priča je najveća i najljepša, te u konkurenciji najnevjerojatnijih na ovim Igrama. Dva puta u dva dana dizati osobni i nacionalni rekord, i to ne u centimetrima, nego u metrima, a što je ona napravila, fantastičan je doseg, ali to podebljati zlatnom medaljom je Čudo. 

 

A da bi se čudo ostvarilo, zaslužni su ova Podravka iz Ludbrega i Štajerac, točnije njen slovenski trener Andrej Hajnšek. Kojeg toliko voli i cijeni, da joj ne pada na pamet prihvatiti pozive head huntera prestižnih američkih sveučilišta, koji ju opsjedaju s primamljivim ponudama, ali kako ona kaže, iako stalno upozorava da je puno mladih talentiranih kopljašica koje od toga odustaju misleći da od toga ne mogu živjeti, "kako ću ga napustiti kad mi je drugi otac, koji se ne dere, potpuno mi je posvećen i živi za moje rezultate." 

 

Zbog njega i puno boljih uvjeta za razvoj i rad, bacačica riječkog Kvarnera preselila je u Celje. Prije dvije godine teško je ozlijedila rame i izgubila cijelu sezonu, ali u Sloveniji je s Hajnšekom uspješno okončala oporavak te krenula prema Riju. Trener, koji je prije juniorskog EP najavio Sarinu medalju, isto je ponovio i prije Rija, na što su mu se podsmijehivali, posebno jer je njegova bacačica u posljednji čas bacila normu za Igre. 

 

Smijuljenje je pak preraslo u podrugljivi cerek, kada je Hajnšek na to ispalio da ne samo što Kolak priprema za postolje, nego da on uči riječi Lijepe naše, kako bi ovaj slovenski trener pjevao hrvatsku himnu u čast olimpijskog trijumfa njegove bacačice. 

 

Njen plasman u finale slavio se s obje strane Sutle, ali Kolak i Hajnšek pripremali su daleko veće fešte za noć sa četvrtka na petak. U drugoj seriji osigurala je mjesto među osam najboljih, a u četvrtoj seriji bacala kao šestoplasirana. Tada ga baca suludih 66.18 metara i tako za skoro dva metra popravlja vlastiti i hrvatski rekord (64.30) koji je postavila tek dan ranije. 

 

Još važnije, ovim projektilom je za metar i 26 centi pretekla do tada vodeću Južnoafrikanku Sunette Viljoen, koja više nije mogla vratiti prvo mjesto. Svjetska rekorderka, Čehinja Barbora Špotakova neće biti zadovoljna broncom, jer mala iz hrvatskog "Centra svijeta" onemogućila joj je da postane prva atletičarka s tri uzastopna olimpijska zlata u istoj disciplini.

 

Za to vrijeme u dalekom Brazilu, Slovenac iz Celja počinjao je pjevati riječi pjesme Hrvata iz Zagreba na melodiju Srbina iz Vinkovaca...