MANDŽUKIĆEVIM lobom i skokom te Sammirovim penalom Dinamo je ostvario kapitalnu prednost (3:0) pred uzvrat finala Kupa, dodatno podcrtanu crvenim kartonima Pandži i Jurici Buljatu.

Miše, zašto je Hajduk bolje igrao sa osam nego deset igrača na terenu?

Od samog početka utakmice, vidjelo se kamo sve to vodi: ne samo zbog krajnje "zanimljivog" kriterija nove hrvatske sudačke zvijezde, nego zbog Hajdukovog stava. Bili su spočitavali protivnicima da protiv njih ginu, dok Dinamu skidaju gaće, ali večerašnje Hajdukovo izdanje je bilo ne samo spuštenih gaća, nego i "naguženo".

Nakon utakmice je to istakao i najiskusniji Hajdukovac Hrvoje Vejić ("Napravili smo niz velikih taktičkih grešaka"), a na početku je i Miše vidio da mu se sprema potop pa je u prije 10. minute igre na zagrijavanje poslao trojicu igrača. Kako to djeluje na igrače na terenu, nije potrebno mnogo nagađati. Ipak, za igru Pandže i Linića (ne samo zbog kartona koje su fasovali) nema opravdanja ni u nesigurnosti u vlastitu kvalitetu ili nepovjerenju trenera u njihovu vrijednost.

Želimo strane suce - iz Daruvara

Zanimljivo bi bilo nakon Marićeve kartonijade pitati Dinamovog dišu Vrbanovića sjeća li se uopće one nedavne inicijative o stranim sucima, pored ovakve "hrvatske kvalitete". Samo možemo reći ono što od kada je hrvatske neovisnosti poslije utakmica s Dinamom govore treneri Zadra, Šibenika, Segeste, Belišća: "Ovako jakom Dinamu nije bila potrebna sudačka pomoć". Točno tako, ne samo iz tog razloga, nego i stoga što je Hajduk večeras, u finalu kupa - utakmici kojom se mogao iskupiti navijačima za slobodni pad posljednjih mjeseci, bio "za jednu ligu" slabija momčad od Dinama.

Je li ovo bio Hajduk š.d.d ili onaj iz vremena Croatije?

Možda Dinamo ne igra kao Barcelona, niti je Hajduk Real, ali obzirom na razliku u prikazanom, svakako podsjeća na madridski Clasico od prije dva tjedna. Bez obzira na manjak igrača na terenu, Hajduk i prije deficita večeras nije pokazao baš ništa i po svemu podsjeća na one momčadi Bilih koje su prije desetak godina (ili prije par sezona i vremena Lige za ostanak) dolazile na Maksimir odigrati prvenstvene derbije i finala Kupa čisto da ispune obavezu.

Slijede" "Dani Dinama" u Splitu...

Nakon prvog poluvremena je naravno bilo samo pitanje s koliko golova u Hajdukovoj mreži će se okončati večerašnji susret. Nakon što su početkom drugog dijela zabili i treći gol, Dinamovci su se vidljivo opustili i usporili igru - u čemu je prednjačio Sammir. Posljednjih 20 minuta Hajduk je propustio tri velike prilike uljepšati rezultat, ali Hajduku koji je u silaznoj putanji posljednja dva mjeseca teško da bi i dva gola minusa bila dovoljna za nadoknaditi u Splitu.

Opravdano smo ljuti na Hajduk, jer nisu bili na razini prigode ("ne pruža se svakom igraču prilika igrati u finalu Kupa" govorio nam je dan prije finala Miše), ali bio bi grijeh ne istaći sjajnu igru Dinamovog trokuta Bišćan - Badelj - Mandžukić. Ne samo zbog akcije za prvi gol, pri kojoj je povratnik demonstrirao moć koja mu je i omogućila transfer u Liverpool, Badelj iskazao rijetko viđenu inteligenciju i osjećaj za prostor i igtu, a Dinamov najvrijedniji eksponat šukerovski nos za gol, nego i zbog njihovog cjelokupnog učinka večeras.

... i olakšanje zbog izostanka gadljive medijske pripreme za derbije

Završnica sezone će za splitske navijače imati rijetko gorak okus jer će im Dinamo nasred Poljuda slaviti prvenstvo i kup u razmaku od par dana, ali će zato svim "objektivnim" ljubiteljima nogometa donijeti pravo olakšanje jer tko bi podnio još 17 dana bolesnog i bezumnog forsiranja "atmosfere" i seciranja sudaca, momčadi, klubova, navijača i "kucanja na vrata zaboravljenih asova" u svrhu konstruiranja štimunga oko uzvrata finala i posljednjeg kola.

S tim u vezi, treba prekinuti s nakaradnom praksom igranja dvije finalne utakmice Kupa, jer draž tog natjecanja i je u jednoj utakmici nakon koje odlaziš sa štitom ili na njemu, naročito kada se nakon prve utakmice pobjednik već zna. Kakv dišpet, kakvi bakrači, dajte nam da se malo pred ljeto odmorimo od "draži" našeg nogometa i derbija, prije nego nam se potpuno zgade.

Zvonko Alač
Foto: Ronald Goršić, Drago Sopta (Cropix)