NOVAK ĐOKOVIĆ bio je gost emisije "(Ne)uspjeh prvaka: Specijal sa Slavenom Bilićem" u kojoj je 24-erostruki osvajač Grand Slam naslova govorio o karijeri, izazovnim počecima, odricanjima, obitelji, upornosti koja ga nije napustila i ciljevima.

Bilić je na početku emisije istaknuo Novakove riječi da svakim početkom nove godine postavlja sebi prioritete i ciljeve za sezonu. Također, svjestan je godina te bi ovu sezonu volio uživati u plodovima svog rada, ali i pronaći balans između toga i ultimativnog natjecateljskog pobjeđivanja. Je li to moguće, pitao ga je Slaven, na što je Đoković odgovorio kako još ne zna odgovor, ali je na putu da ga sazna.

Novu motivaciju pronašao je u očinstvu

"Tenis mi je primarna stvar u životu tri desetljeća. To je ono što najbolje poznajem u životu, to je ono što najbolje znam raditi u životu i kada sam prije deset godina postao roditelj, stvari su se promijenile. Na bolje. Dobio sam novu dozu motivacije. Osjetio sam da želim još više da bih učinio sretnijim svog sina, svoju ženu, svoje roditelje. Kada sam postao otac, to je otišlo na neku novu dimenziju i taj nalet sam iskoristio u rezultatskom i profesionalnom smislu, to mi je dalo krila i poslije toga sam imao fantastičnih nekoliko godina, onda sam se povrijedio, prošao kroz različite faze..."

Istaknuo je 2018. godinu kao ključnu i presudnu kada je čak razmišljao ostaviti tenis po strani na neko vrijeme, no: "Vratio sam se i postao ponovno broj jedan."

O balansu je rekao:

"Tražim ga u toj mjeri da tenis više nije u toliko većem postotku za mene prioritet. Želim biti otac, muž, želim biti druge stvari, jednostavno da nadoknadim nešto što sam žrtvovao jer stvarno, možda je ta riječ malo gruba, ali jesam žrtvovao toliki niz godina."

"Bili smo u Beogradu, bilo je poteškoća..."

Naglasio je kako želi pronaći, koliko je za njega moguće, optimalni balans da i dalje radi ono što voli. Istaknuo je:

"Ali da nisam tip osobe koji može igrati profesionalni tenis, da ga igram natjecateljski i da ga igram samo da bih ga igrao. To ne. Moram igrati i osjetiti da sam i dalje na tom nivou gdje bih eventualno mogao osvojiti Grand Slam i biti jedan od najboljih. Ako to ne bude tako, onog trenutka zarekao sam se sebi, onda je to kraj."

Pričao je kako je rano morao preuzeti veliku odgovornost, rano je morao odrasti, ali rano je naučio i prepoznavati šanse u životu. Majka je bila stup obitelji, a otac pokretačka snaga. Iako je otac trenirao skijanje i sam Novak je pokazivao interes za nekoliko sportova, oba roditelja su mu, kako je naglasio, dala izbor:

"To je jedan od jako definiranih trenutaka u mom životu kada sam imao deset godina. Bili smo u Beogradu, pošto smo puno stanova izmijenili tada u to vrijeme, kraj devedesetih, bombardiranje, nismo imali stalni boravak, bilo je puno poteškoća za njih i tenis je užasno skup sport. I danas je, a pogotovo tada."

Nastavio je kako je njegov otac jednom stavio na stol deset maraka i rekao kako je to sve što imaju:

"U tom trenutku se u meni probudio taj očinski instinkt da moram i s 12 godina postati odrasla osoba. Shvatio sam njegovu poruku, ali usprkos svemu tome on je bio spreman, podržao me sto posto i rekao stvorit ćemo novac, stvorit ćemo uvjete, stvorit ćemo kako god. Ako nema sad jasnog puta, stvorit ćemo ga i samo mi moraš reći jesi li ti spreman za ovo?"

"Volio bih više igrati u zemljama bivše Juge"

Tri najveća uspjeha za Đokovića su Wimbledon, Davis Cup i Olimpijske igre 2024. godine. Bilić i Đoković dotaknuli su se Novakova velikog motiva igranja za reprezentaciju kao i činjenice da u individualnom sportu kao što je tenis taj motiv može biti još izraženiji.

Za mnoge najveći tenisač svih vremena rekao je kako su u timskim sportovima česta i timska natjecanja, što mu je lijepo za vidjeti, ali i da pomalo zavidi tom osjećaju kada se tim okuplja svakih mjesec, dva:

"Pa igraju utakmice pred domaćom publikom, to je stvarno lijep osjećaj. Meni isto više nedostaje igranje u svojoj zemlji. Osjećam stvarno povezanost ne samo s narodom u Srbiji nego i s narodom u svim članicama bivše Juge, u svim zemljama. Osjećam i ljubav, pripadnost, želju i strast da nastupam pred njima. Volio bih, ali nemam prilike..."

"Olimpijske igre jesu stvarno moj najveći uspjeh", rekao je Novak Đoković i nastavio:

"Ovisi iz koje perspektive gledaš. Ja gledam iz jačine emocija, meni je to sve u životu. Kada pomislim na Olimpijske igre prošle godine, znoje mi se ruke i krećem se tresti. Također sam se isto tresao za one poraze koje sam imao na Olimpijskim igrama jer su to najveći porazi u mojoj karijeri, najbolniji, najemotivniji."

O ciljevima

Podijelio je i zanimljivu informaciju o ciljevima:

"Jedna stvar koju imam sigurno u glavi, koja mi daje motivaciju, su Olimpijske igre 2028. godine u Los Angelesu, igranje za reprezentaciju i Grand Slamovi."

Poseban trenutak dogodio se neposredno prije snimanja ove epizode serijala. Ekipa koja radi na emisiji uručila je Novaku Đokoviću dres Luke Modrića. Vidno dirnut tim činom, Novak je zahvalio riječima:

"Ovo je jedan od ljepših poklona koje sam dobio u zadnje vrijeme."