U BIJELOM dresu je u 240 nastupa zabio 121 gol te je do danas među navijačima Hajduka ostao možda najbolji primjer za požrtvovnost i neumornu trku. Upravo je to ono što Zlatko Vujović očekuje od sadašnjih Hajdukovih igrača.

U ponedjeljak je proslavio 61. rođendan, ali po njegovom izgledu i držanju čini se da su godine za njega samo broj. Redovito trči po Marjanu, u odličnoj je formi te i danas djeluje kao da bi bio spreman ući u igru. Iako trenutno nije u Hajduku, i dalje sve detaljno prati.

Uoči subotnjeg okršaja s Dinamom na Poljudu (18:30) razgovarali smo s legendom Hajduka, a osim očekivanja vezanih uz derbi, Vujović se osvrnuo i na trenutno stanje u klubu, na Dinamo, reprezentaciju...

Sezona je za Hajduk počela na užasan način, što se uopće može reći na ispadanje od Gzire?

Čudo je da je Hajduk od takve momčadi ispao, pogotovo nakon 2:0 u prvoj utakmici. To je nešto što se događa jednom u sto godina. Trebamo to što prije zaboraviti. Ustvari, mislim da je već zaboravljeno i da smo okrenuti prvenstvu.

Je li smjena trenera nakon toga bila nužna jer opet je izgubljen kontinuitet?

Kontinuitet je bitan i smatram da je kod trenera Oreščanina bilo puno dobrih stvari, ali nakon takve blamaže drugačije jednostavno nije moglo. Ne želim ulaziti u detalje, ali bilo je internih problema još dok su bile pripreme, to ispadanje je samo jedan mali produkt svega što se događalo u danima koji su prethodili. Kad ispadneš u prvom pretkolu, ne postoji trener na svijetu kojeg ne bi maknuli. Jedino u slučaju da, recimo, imaš Mourinha ili ne znam koga i da mu plaćaš ogroman novac pa da tu odluku preispitaš. Ovo što se dogodilo je očekivano i normalno.

Novi trener Damir Burić započeo je pobjedama, ali je kasnije na gostovanjima doživio dva poraza...

Burić je pohvatao konce, bitno je da se kriza nakon Gzire nije produbila. Išlo je dobro, a ovo su sad neke, rekao bih, dječje bolesti. Po svemu što vidim kod momčadi i igrača, mogu reći da imamo dobru momčad. Nismo dobri kao Dinamo, ali opet, nismo ni toliko daleko. S Rijekom i Osijekom smo podjednaki, možemo se s njima nositi.

Kako gledate na dosadašnje igre u prvenstvu?

Nažalost, imamo dva poraza, u Koprivnici i Osijeku. Osijek je solidna ekipa, moglo je biti svega i s jedne i druge strane. Već sad se stvorila mala bodovna razlika, još Dinamo ima utakmicu manje. On je sad ušao u Ligu prvaka, taj rezultat govori dovoljno sam za sebe, ali čekaju ga teške utakmice i naporan ritam. Ne želim reći da će zbog toga gubiti korak, ali Hajduk to treba pokušati iskoristiti. Igrači moraju shvatiti da moraju dati puno više, i to ne njih nekoliko, nego svi.

Burić je nakon spomenutih poraza već doživio neke kritike, posebice zbog stila igre koji preferira. S pravom?

Kad nemaš rezultat, onda je najlakše reći da trener nema pojma. Laici su to uvijek tako shvaćali i to se neće promijeniti. Rezultati će doći, za njih treba puno rada i vremena, a on je tek stigao. U momčadi nema visinu, ali ima brzinu i treba ići okomito. 

Kakva su Vaša očekivanja za derbi?

Šteta za Hajduk je u tome što je poraz u Osijeku došao u nezgodno vrijeme, prije derbija. Većina računa na to da će Dinamo biti umoran jer su se ispraznili, ali ja ne vidim da su se oni previše potrošili. Bez obzira na igru, rezultat su uspjeli ostvariti. Imaju dvije momčadi, tko god da bude igrao na Poljudu, ne sumnjam da će gristi jer njima je pobijediti Hajduk draže nego ući u Ligu prvaka.

Na koji način je najbolje motivirati igrače nakon poraza u Osijeku? 

Ni poticanje, a ni kritika koja bi probudila "dišpet" nisu potrebni. Ako oni uoči derbija nisu svjesni što je u pitanju, što više reći. Trener će im reći što trebaju napraviti, njihovo je da odrade. Ako protivnik bude bolji, što se tu može, ali osjećaj da su dali sve od sebe puno će značiti i samim igračima i publici.

Kako Hajduk treba igrati protiv Dinama?

Hajduk mora svaku utakmicu igrati napadački, ali kad dođe ovakav Dinamo, ipak treba malo kalkulirati. Trebat će puno strpljenja i još više zalaganja. Želim vidjeti borbenost jer sumnjam da ćemo gledati lijepu utakmicu. Dinamo može priuštiti čekanje jer nama više treba pobjeda. Ali ako Hajduk žestoko napadne i pokuša stisnuti protivnike u njihov šesnaesterac, oni će znati uzvratiti. Bolji su, ali ne vidim zašto ih ne bismo pobijedili.

Rekli ste već da Dinamo ima ogromnu klupu, kakav je odnos snaga kad usporedimo samo prvih 11?

Razlika je i dalje velika, da ne kažem ogromna. Zašto? Opet su u Ligi prvaka, imaju ogroman novac, mogu sami izgraditi i stadion. Uzimaju najbolje mlade igrače, nebitno odakle su. Plate, dovedu i riješe stvar. Hajduk to isto ne može priuštiti i mora se snalaziti s budžetom koji ima od prodaje igrača. Tu je problem jer je nemoguće svake godine štancati igrače kao što su Vlašić, Bradarić i takvi. To je slučajno ispalo da su toliko dobri, sad je tu i Vušković koji tek dolazi. Prisiljenost da se brzo proda dobrog igrača uvjetuje kvalitetu ekipe, a Dinamu se ne žuri. On bez problema može dovesti dobre mlade igrače, koji onda ulaze u cijeli proces razvoja te one najbolje kasnije skupo prodaju. 

Neki igrači koje je Hajduk možda trebao prepoznati u posljednjih nekoliko godina su završili u drugim klubovima. Razlog je isti?

Može se reći da je igrač u nekoj dobi odličan za svoje godine, recimo s 13, 14 godina. To ne znači da će on biti vrhunski igrač, ovisi o mentalitetu, odnosu prema radu. Koliko je samo dobrih igrača propalo... S druge strane, imamo Šutala kao primjer. Dogodilo se da je sada proigrao, sazrio, tko je to mogao sto posto znati prije nekoliko godina? Trebalo bi imati bazen, koji je širok, i da igrači žele u Hajduk kao svoju prvu opciju. Roditelji igrača žele što prije naplatiti talent svoje djece, a uglavnom Dinamo dođe i "iskešira". Mnogi klubovi također žive "od danas do sutra", znaju da će im talenti otići i kad dođe ponuda, ne razmišljaju previše. Ne samo kod nas, svugdje u svijetu. Vodstvo Hajduka bi moralo naći neko dugoročno rješenje po tom pitanju. 

Nenad Bjelica onda ima daleko lakši posao?

Prije svega, Bjelica je odličan trener, na stranu sve ostalo. Kao dodatak na to njegovo znanje, uvjeti za rad su mu odlični. Kad Bjelica zatraži igrača za neku poziciju, on ga i dobije, i to igrača vrhunske kvalitete. Ovdje se nedostatak novca, a shodno tome i kvalitete može pokušati nadomjestiti jedino borbenošću. Dinamo je sada prošao uz ne baš uvjerljivu igru, ali ključni cilj je ostvaren i neće se ni postavljati previše pitanja. Sve to utječe na atmosferu u klubu.

Igrali ste u puno derbija, koji posebno pamtite?

Uoči svakog derbija protiv Dinama danima se nije spavalo. Bilo je svega, to su takve utakmice, ne mogu baš neku posebno izdvojiti. U jednoj sam utakmici isključen, uvijek je bilo borbe, kartona, pucalo je na sve strane. Željeli smo pokazali kvalitetu protiv najjačih. Ne podcjenjujem ostale ekipe u ligi, ali derbiji s Dinamom su posebni.

Imali ste bogatu karijeru, godinama ste bili na vrhunskoj razini. Kad biste baš morali izdvojiti jednu sezonu, koja bi to bila?

Teško pitanje. Izdvojio bih godinu 1981. Ne pamtim nijednu utakmicu ni rezultat iz tog perioda, ali tada sam dobio nagradu za igrača godine. Konkurencija je bila jaka, tu su bili Safet Sušić, Velimir Zajec koji je bio bod iza mene, ništa me nije veselilo kao to. Pogotovo jer je bilo uoči svjetskog prvenstva. 

Sudjelujete li trenutno u radu kluba na neki način?

Radio sam s Marijanom Pušnikom, kasnije i s djecom u Akademiji, ali trenutno nisam u klubu.

Kakva je bila suradnja s Pušnikom?

Ja sam se tu stvarno zauzeo, ali nisam imao dovoljne ovlasti kod igrača da im neke stvari objasnim i pokažem. Primijetio bih da me dosta igrača baš i ne sluša, oni misle za ono što rade da je najbolje. Nije kod svih, ali najčešće se radilo o strancima. Onda shvatiš da nema smisla trošiti se na njih, pogotovo kad imaš druge igrače koje želiš nečemu naučiti i biti uz njih. Ne treba meni igrač puno pričati, ja odmah na njemu vidim je li zainteresiran ili nije. Kad vidim da igrač "hoće", onda meni nije problem ni ostati cijeli dan s njim. S takvim bih jedva čekao odraditi trening. 

Rekli ste da stranci nisu bili ozbiljni. I sada ih ima dosta u klubu.

Stranci su potrebni, ali samo ako su bolji od domaćih. Ako se nagomila puno stranaca, može se dogoditi da zaigraju u samo nekoliko utakmica i da ih kasnije nema. Sada je priča oko Gyurcsa aktualna, ima on svojih kvaliteta. Ipak, vidi se da je on igrač tipa "nemoj me dirat', neću ni ja tebe", neće da ukliže... Obukao se, kako mi kažemo, "u široke gaće". Moraš pokazati da ti je stalo, gristi, uklizati. Njemu je najdraže proći po krilu, centrirati, ali samo da ga ne diraju. Moraju u klubu naći karakterne igrače. Šteta za Adama jer sam očekivao puno više od njega, baš veliko razočaranje. 

Kojeg biste od stranaca izdvojili kao pogodak za Hajduk?

Definitivno Jaira. U trkačkom smislu se puno popravio, grize, ima sprint koji može ponavljati. Kad Caktaš ima loptu, a Jairo mu svaki put sprinta, to volim vidjeti. Nije dovoljan samo on, treba još takvih. Eduok je došao, nametnuo se, zabija... Nije isti tip igrača kao Jairo što se trke tiče, ali je tehnički malo bolje potkovan. U svakom slučaju, treba izabrati stranca koji je duplo bolji od domaćeg, iz financijskih razloga. 

Izgleda da su u napadu oslonac stranci, ima li domaćih?

Ima nekoliko dobrih igrača. Ustvari, igrača s visokim potencijalom koji tek trebaju dosegnuti traženu razinu. Hoće li to dostići, ovisi ponajviše o njima samima.

Caktaš je u prošloj sezoni bio izvrstan, sada mu igre nisu na toj razini...

Svaki igrač u životu ima svojih pet minuta, što ne znači da ih neće imati opet. Svojim radom on zaslužuje dobre rezultate, ali sada su se promijenili i trener i sustav, a i protivnici više paze na njega. Sada samo treba još više raditi, Mijo je karakter i opet će biti pravi. Teško da će dostići brojke iz prošle sezone, ali nije samo Mijo Hajduk, neka iskoči netko drugi.

Kako ocjenjujete rad Uprave kluba?

Brbić je već napravio jako puno. On nije napravio ništa za što bi mu se moglo reći da ne valja, radi se pošteno, ozbiljno i transparentno. Ja sam uvjeren u to da bi u okolnostima od prije 20-ak godina, kada su neki drugi vodili klub, on napravio čuda. Onih koji kritiziraju iako nisu kompetentni uvijek će biti. Trebamo biti realni i postati svjesni koliko je Dinamo trenutno financijski jači, a to je danas ključno. Glavni problem su prevelika očekivanja iz sezone u sezonu. Doći ćemo na željenu razinu, ali to ne ide preko noći, najlakše je kritizirati.

Reprezentacija uskoro igra u Splitu...

Široka tema, svega tu ima. Treba pružiti priliku tome da se slabi odnosi napokon riješe. Hajduk je predao svoje zahtjeve, a kad se to riješi, tek onda krećemo od nule. Ono što nije dobro neka se ispravi. Ako to ne bude slučaj, nema daljnje priče jer ne smije postojati netko kome se pogoduje, sve mora biti ravnopravno. 

Što se napada tiče, reprezentacija je tu dosta tanka. Tko bi mogao biti rješenje u budućnosti?

Mandžukić više ne igra, Kramarić i Rebić su nestalni, često su i ozlijeđeni, Perišić polako zalazi u godine... Petković mi se dopada, vidim da zna, da je karakteran, mislim da uz još rada može biti pravi.