DINAMO se nalazi na raskršću. Nakon što je nade u titulu oživio pobjedama i uvjerljivim predstavama protiv Slaven Belupa (1:0) i Lokomotive (3:0), remi u Varaždinu nanio je težak udarac ambicijama koje su pokopane u Puli, gdje je Istra deklasirala Plave i ispratila ih kući s tri komada u mreži.

Momčad na terenu izgleda mrtvo, Fabio Cannavaro ni izbliza ne djeluje kao čovjek koji može preokrenuti raspoloženje i momentum, a bitno drugačije raspoloženje nije ni među klupskim dužnosnicima. Nadaju se čudu, ali su u većoj ili manjoj mjeri pomireni s tim da će ove sezone titulu uzeti Hajduk ili Rijeka te su svoje resurse usmjerili idućoj sezoni, u kojoj moraju napraviti veliku rekonstrukciju momčadi.

Stiže novi sportski direktor

Jedno od ključnih pitanja trebalo bi biti završeno kroz nekoliko dana. Na mjesto sportskog direktora stiže Španjolac Eduardo Macia, a uz sebe bi trebao imati hrvatskog pomoćnika, primarno kao korektora za SHNL tržište koji bi mu pomogao pri adaptaciji. Ali, klub bi tim modelom i razvijao domaćeg čovjeka koji bi učio uz iskusnijeg SD-a i mogao sam u budućnosti preuzeti tu funkciju.

Macia je tijekom 25-godišnje karijere obnašao niz funkcija, uključujući pozicije skauta i sportskog direktora Valencije, glavnog skauta Liverpoola, tehničkog direktora Olympiacosa, glavnog skauta i sportskog direktora Fiorentine, sportskog direktora Betisa, šefa skauta Leicestera i Bordeauxa te direktora nogometa u Speziji.

Karijeru su mu u posljednje vrijeme zasjenile kontroverze s Bordeauxom i Spezijom, gdje je nakon dobivenih otkaza završio u sudskim sporovima, izborivši odštetu od oko dva milijuna eura od francuskog kluba.

Ostalo je da Macia dogovori uvjete s klupskom Upravom. U slučaju da negdje zapne, u klubu imaju i rezervne opcije. Riječ je o Talijanima Mauru Leu i Filippu Gitraldiju. Prvi je bio direktor nogometa u Romi, a prije toga skaut u istom klubu, Juventusu i Interu.

Giraldi je zadnji posao imao kao sportski direktor Nottingham Forresta, a prije toga je radio u Watfordu i Bresciji. Sva tri čovjeka imaju bogat CV i po tome sigurno spadaju među najbolje kandidate koje je Dinamo mogao dovesti.

Vječna zapomaganja za domaćim čovjekom postaju naporna. Kao što smo ranije pisali, gotovo nitko nije ponudio konkretno ime. Jedina dva provjerena kandidata, Ivan Mance i Goran Boromisa, bili su u razmatranju, ali bar zasad ih nećemo gledati u Dinamu.

Sportski direktor je samo prvi korak

U Dinamu su ozbiljno shvatili zadatak dovođenja novog sportskog direktora, ali još će važnije biti, kako smo pisali, posložiti ustroj kluba tako da u operativnom smislu funkcionira što je efikasnije moguće.

Problem u Dinamovoj liniji odlučivanja bio je jasan. Kada je Dinamovo proljeće osvojilo izbore, sportski procesi su se na neki način odvojili od Uprave u kojoj je i dalje bila Vlatka Peras i nije bilo dovoljno povjerenja u ključne sportske odluke.

Zbog toga se Velimir Zajec kao predsjednik kluba i Izvršnog odbora bavio sportskom politikom više nego što je predviđeno izbornim programom. Bila je to teška situacija za Upravu, koja je kao prvoodgovorna morala stavljati popise iako u njoj nije formalno bilo nijednog čovjeka zaduženog za sportski sektor.

Manenica je odlučio presjeći gordijski čvor pa je preuzeo odgovornost i povukao jedini normalan potez - vezao je sportske odluke uz Upravu kao najviše operativno tijelo. Preuzeo je odgovornost i bez sportskog direktora je otišao po Belcara i Mudražiju.

Dolaskom novog sportskog direktora očekuje se preustroj tog segmenta u klubu i reevaluacija svih koji rade u skautskoj službi, ali i nogometnoj školi. Izvršni odbor će i dalje imati svoju ulogu u tom procesu, ali onu koja je statutarno propisana - da mora odobriti poslove iznad tri milijuna eura.

Takav kontrolni mehanizam normalan je i uobičajen u najvećim svjetskim klubovima te se njime želi što više onemogućiti bilo kakvu vrstu malverzacije prilikom sklapanja vrlo vrijednih poslova.

Medeni mjesec je prošao. Pred Dinamom je puno posla

Faza medenog mjeseca i svođenja nekih starih računa odavno je prošla. Dinamo više nema pravo na prepuštanje ključnih sportskih odluka inerciji. Jedna sezona bez naslova i Lige prvaka ne bi trebala stvoriti veće potrese, ali dvije bi značile da klub mora značajno skresati budžet.

Osim preustroja sportskog sektora, za koji je sada svima jasno da je predugo zapušten, pred Dinamom je puno posla, uključujući novi statut čija izrada je davno najavljena. Sadašnji je skrojen po mjeri prijašnjih čelnika i praktički omogućava doživotni mandat onima koji su na vlasti.

Dinamo želi i mora svoj statut demokratizirati jer po trenutačnom članovi biraju samo 25 od 60 skupštinara. Osim toga, neformalne rasprave vode se i oko toga jesu li neka tijela suštinski dovoljno slična da nema potrebe da oba postoje. Primjerice, trebaju li Izvršni i Nadzorni odbor činiti jedno tijelo. Ili Uprava i Izvršni odbor.

Za izglasavanje novog statuta potrebna je dvotrećinska većina. Neki stari i naslijeđeni Barišićevi kadrovi boje se potpune demokratizacije kluba jer im je jasno da nemaju preveliku podršku među onima koji biraju. To znači da proljećari vjerojatno i dalje nemaju dovoljno ruku za takve izmjene te je vrlo upitno, s obzirom na sportski preustroj i rješavanje pitanja stadiona, kada će ta tema doći na dnevni red, barem u obliku javne rasprave.

Znalo se da će prijelazno razdoblje biti teško, ali je očito da su u Dinamu to debelo podcijenili, barem kada je u pitanju ono na terenu, gdje je Dinamo slagao momčad s budžetom većim od ostatka lige zajedno.

Prvi koraci u tom smjeru su napravljeni. I odabirom ozbiljnog sportskog direktora i sve većim inzistiranjem na jasnoj podjeli ovlasti i odgovornosti, kao i Maneničinim potezima kojima se ne skriva te preuzima odgovornost, ne oslanjajući se na PR-ovsko peglanje imidža.

Ali baš nitko ne može kriviti navijače koji nemaju povjerenja da sadašnja vlast može Dinamu donijeti i rezultatsku izvrsnost, a ne "samo" financijsku stabilizaciju, bolji odnos s navijačima ili demokratizaciju.

Energija oko kluba je loša i potrebni su dramatični rezovi i potezi koji će razdrmati i one koji ne rade svoj posao u uredima, ali i igrače koji na terenu ničim ne pokazuju da su vrijedni milijuna kojima ih Dinamo plaća.