Foto: Getty Images/Guliver Image

NEVJEROJATAN poraz Mirjane Lučić-Baroni u 1. kolu Wimbledona, kad je propustila 5:0 u trećem setu protiv Caroline Withoeft, još uvijek nam je teško objasniti. Teško je i Mikici, koja je nakon meča rekla da jednostavno ne zna što se dogodilo u tom kobnom trećem setu u kojem je na 5:0 imala i meč loptu.

Nakon što je Njemica spasila servis, u sljedećih pet gemova prepustila je Mirjani samo četiri poena i nakon dramatična zadnja četiri gema slavila 10:8. To je definitivno jedan od većih raspada u teniskoj povijesti, ali sigurno ne jedini i najteži. Bilo je tu kroz godine svega. Adriano Panatta je u 1. kolu Rima 1976. godine spasio 11 meč lopti i dobio meč, devet je spasio Nick Kyrgios baš u Wimbledonu prije tri godine, no to je samo kap u moru najluđih mečeva u povijesti u kojemu su tenisači i tenisačice gubili mečeve iz nemogućih situacija.

Prije Open “ere” titulu najvećeg luzera definitivno je držao, a i danas je drži, Amerikanac Budge Patty, koji je u 4. kolu Roland Garrosa 1958. godine vodio 5:0 i 40:0 u petom setu protiv Francuza Roberta Hailleta i onda spektakularno izgubio sedam gemova zaredom. No, to je bilo prije doba profesionalaca, iako Pattyju stvarno treba čestitati za ovaj pothvat, kojeg se ne bi posramio nitko s naše liste najvećih preokreta (ili raspada) u novijoj teniskoj povijesti.

Gabriela Sabatini - Mary Joe Fernandez, Roland Garros, četvrtfinale 1993. godine

Jedan od glavnih favorita za naslov i treća tenisačica svijeta, Gabriela Sabatini, protutnjala je do četvrtfinala Roland Garrosa. U prva četiri meča izgubila je samo 13 gemova i nakon samo 53 minute igre u četvrtfinalu je imala 6:1, 5:1 protiv Mary Joe Fernandez. Što se tada dogodilo, ni danas nikome nije jasno.

Rasterećena Amerikanka, koja sad stvarno više nije imala što izgubiti, počela je pogađati svašta, spasila je pet meč lopti u drugom setu i nekako ga dobila u tie-breaku 7:4.

“Bila sam strašno mentalno umorna, ali je bilo glupo odustati nakon takvog povratka. Govorila sam si samo ajde, ajde”, prisjeća se Fernandez.

U maratonskom trećem setu i sama je propustila četiri meč lopte, da bi sjajnim bekend winnerom iskoristila petu i slavila čudesnih 1:6, 7:6, 10:8.

“Ona često jako riskira, ali ovo što je danas napravila nisam nikad vidjela. Pogubila sam koncentraciju, ali Mary je tako dobro počela igrati da sam bila u šoku. Šteta, imala sam sve u svojim rukama”, pokušala je Sabatini epski raspad opravdati odličnom igrom Fernandez.

Jana Novotna - Steffi Graff, Wimbledon, finale 1993. godine

Iako nije toliko nedostižno vodstvo u zadnjem setu, poraz nesretne Jane Novotne smatra se najvećim “chokeom” u povijesti Wimbledona. Čehinja je igrala tenis karijere te godine. Osma nositeljica nije imala nikakvih problema u prva četiri kola, u četvrtfinalu je poderala Gabrielu Sabatini, u polufinalu Martinu Navratilovu, tada drugu igračicu svijeta, a u finalu ju je čekala Steffi Graf.

Iskusna Steffi dobila je prvi set 7:6, no onda je Novotna počela igrati briljantno i za 45 minuta vodila je 6:1, 4:1. Digla je Jana zid na mreži, Graf nije mogla apsolutno ništa i samo se čekalo da inspirirana Novotna privede meč kraju. I onda - debakl.

Ništa Steffi Graf nije morala odigrati da dobije pet gemova zaredom, sve joj je Novotna poklonila. Zaredale su se dvostruke pogreške, do tada fantastični voleji letjeli su na sve strane. U dno mreže, tri metra u aut, u tribine…Forhendi, bekendi, smeševi. Kako došlo, tako prošlo. Graf je slavila 7:6, 1:6, 6:4 i osvojila svoj 13. od 22 Grand slama u karijeri.

Gabriela Sabatini - Kimiko Date, Miami, polufinale 1995. godine

Kao da ništa nije naučila iz legendarnog meča protiv Fernandez, Gabriela Sabatini je tri godine kasnije bila u identičnoj situaciji protiv Japanke Date, koja je te 1995. godine već imala 25 godina, danas ima 46 i još igra tenis. Da, da, Sabatini je i u ovom meču imala 6:1, 5:1 i tri meč lopte, da bi u još jednom totalnom raspadu izgubila meč 1:6, 7:6, 7:6.

Izluđivala ju je Japanka. Inače dešnjakinja, u dva navrata je dvaput lijevom rukom pogodila savršen lob i s ozlijeđenim ramenom dobila meč u tri seta.

Jana Novotna - Chanda Rubin, Roland Garros, 3. kolo 1995. godine

Evo opet sirote Jane Novotne. Nadamo se samo da po završetku karijere nije držala seminare o samopouzdanju. Gotovo dvije godine nakon čudesnog raspada protiv Steffi Graf, Novotna se ponovno našla na naslovnicama. Pogađate, ne zbog pobjede. Peta nositeljica Roland Garrosa bila je veliki favoriti protiv Chande Rubin u 3. kolu.

Nakon dva teška seta, Novotna je napokon slomila Amerikanku i imala 5:0 i 40:0 u trećem setu. Dobro ste pročitali. Pet - nula. Četrdeset - ništa. Kao i Patty s početka teksta, samo što je ovdje ipak bila riječ o profesionalkama i stotinama tisuća dolara. Kako se to može propustiti? Pa, eto, pitajte Novotnu.

“Lako je uvijek kritizirati i govoriti trebala si ovo, trebala si ono. To je tenis, sve je moguće i može se dogoditi svakome”, pravdala se Novotna.

Jana, ne zajebavaj nas. 5:0 i 40:0?? Chanda Rubin pustila je ruku, spasila devet (!!!) meč lopti i dobila 7:6, 4:6, 8:6.

“Prošao mi je kroz glavu taj njezin meč protiv Steffi. Ma, odlučila sam igrati kao da je meč počeo pa što bude. Moram priznati da ovo nisam vidjela nikad u karijeri”, rekla je Rubin.

Ivan Ljubičić - Wayne Fereira, Australian Open, 3. kolo 2002. godine

“Mislim da nisam nešto posebno kriv. Odigrao sam dobar meč, mogu biti zadovoljan”, mrtav-hladan rekao je Ljubo nakon što je prosuo 6:4, 6:4, 5:1 protiv Fereire u Melbourneu. Objasnit će nam Ljubičić valjda jednom što je točno mislio s tom izjavom, nakon što je ovaj meč završio 6:4, 6:4, 6:7, 3:6, 5:7. Imao je i 40:15 na svojem servisu kod 5:3 u trećem setu.

U petom je gubio brejk, pa ga vratio i na 5:5 izgubio servis. Iako nije dramatično kao neki drugi mečevi, Ljubo, 2:0 u setovima i 5:1 u trećem? Joj, joj...

Kim Clijsters - Serena Williams, Australian Open, polufinale 2003. godine

Početak 2000-ih godina je, nakon Graf i društva, bilo vrijeme fantastičnih igračica. Kim Clijsters, Serena, Venus, Justin Henin-Hardenne… Bile su to velike igračice i velika rivalstva. Jedno od njih bilo je ono Clijsters i Serene, koje su se sedmi put susrele u polufinalu Melbournea.

Jelena Janković - Anastasija Miškina, Wimbledon, 3. kolo 2005. godine

Ajde, Miškina je barem izjednačila kozmičke odnose godinu dana kasnije u Wimbledonu, iako je i tada smrdjelo na još jedan debakl. Za samo 19 minuta igre dobila je prvi set 6:0 i povela 5:3 u drugom, prosula tri meč lopte i izgubila set 7:5 od Jelene Janković.

Osokoljena velikim obratom, Jankovićka je povela 5:1 u trećem setu i onda - stala. Ruskinja je došla na 5:5, propustila sedam brejk lopti, ali na kraju priče ipak dobila meč 10:8 u trećem setu.

Mary Pierce - Jelena Lihovčeva, Moskva, četvrtfinale 2005. godine

Za kraj ovog cirkusa stanimo svi minutu i suosjećajmo s Jelenom Lihovčevom. Možda nije riječ o velikom turniru, ali ovo što je ona uspjela prosuti uz bok je Kurhajcovoj i njezinom porazu od Davenport. Jelena Lihovčeva je protiv treće nositeljice i tada jedne od najboljih igračica na Touru nakon više od dva sata tenisa imala 6:0 u tie-breaku trećeg seta. Šest vezanih meč lopti.

Deset minuta i osam briljantnih poena kasnije, Pierce je dobila meč 7:5, 4:6, 7:6 u možda i najvećem povratku u novijoj teniskoj povijesti.