IZ DINAMA svakodnevno dolaze novosti u vezi promjena u igračkom kadru. Zagrebačka momčad sljedeće sezone izgledat će neprepoznatljivo u odnosu na ono što su navijači navikli posljednjih godina, a Zvonimir Boban vodi prijeko potrebnu smjenu jedne od najuspješnijih generacija u povijesti kluba. Ona je završila sporazumnim raskidom ugovora s Brunom Petkovićem, koji se nakon odlaska Mislava Oršića pretvorio u samostalno prvo lice uspješnog europskog razdoblja koje je počelo u prvom mandatu Nenada Bjelice na klupi Plavih.

Odavno je bilo poznato da odlazi i Petar Sučić, potvrđen je transfer Martina Baturine, a uz Petkovića je iznenađujuće otišao i Marko Pjaca, dok je Stefanu Ristovskom istekao ugovor s klubom. Dinamo je tako u kratkom roku ostao bez cijelog kostura momčadi i najutjecajnijih igrača koji su godinama vodili igru Plavih, izuzev Pjace koji se vratio prošlog ljeta.

I dok takav remont dobro kotira među većinom navijača Plavih, kao posljedica loših igara u prošloj sezoni, tako drastičan rez i kompletna kadrovska rekonstrukcija ostavlja i veći prostor za pogreške u slučaju da se ne odradi adekvatan posao po pitanju ulaznih transfera.

Očekuje se i odlazak Arijana Ademija, čime će dosadašnja vojska senatora spasti samo na Josipa Mišića i Kevina Theophilea, igrače za koje je procijenjeno da još uvijek mogu za Dinamo pružiti igre iz svojih najboljih dana za klub.

Što se tiče ulaznih transfera, profil igrača koji Boban traži je očit - mladi, dinamični i motorični igrači prioritet su zagrebačkog kluba, što se može vidjeti i u poslovima poput Matea Lisice i Gabrijela Vidovića. Na tom tragu su i mogući dolasci Morisa Valinčića, Mattea Pereza Vinlöfa i Diona Drena Belje, čime bi se krvna slika u svlačionici trebala bitno promijeniti i pomladiti.

Neki drugi Dinamo

Međutim, takav pristup ima svoje prednosti i mane. Iz konteksta dolaska Marija Kovačevića na klupu, činjenica je da će novi Dinamov trener imati malo autoriteta u svlačionici koji bi se mogli protiviti njegovim odlukama. Puno puta u prošlosti, primjerice pod trenerom Sergejem Jakirovićem ili Fabiom Cannavarom, treneri su po dolasku u klub imali ideju nametnuti svoj stil nogometa na Dinamovu momčad, koji je u ovom slučaju trebao biti moderan, napadački, s puno trke i mehanizama, te u nešto višem tempu.

Razlika između Jakirovića i Cannavara bila je ta što je Jakirovićeva prilagodba igračima produžila njegov mandat na klupi i u konačnici mu donijela naslov prvaka, dok je Cannavaro inzistiranjem na svojim idejama vrlo brzo otišao iz zagrebačkog kluba.

Kada je trener Sandro Perković na kraju sezone vratio Plave na tvorničke postavke i prilagodio igru poznatom "Dinamovom" sustavu iz zadnjih godina, momčad je proigrala, no neefikasnost protiv Lokomotive u konačnici je Plave koštala naslova prvaka te je prethodno napravljena šteta bila prevelika.

Trener Kovačević ne bi trebao imati tih problema. S novom momčadi dolazi i prilika za nametanje nove filozofije, koja će uz motoričnije igrače u teoriji biti lakše primjenjiva. Činjenica je da je Kovačević prvi Dinamov trener nakon dugo godina koji ima priliku napraviti velike pomake u samoj igri, dok su njegovi prethodnici odluke morali donositi u kontekstu postojećeg sustava.

Kvaliteta i iskustvo su dva neodgovorena pitanja

Na taj način imat će odriješene ruke za stvaranje konkretnog utjecaja. To je jedna od prednosti potpunog remonta, no bitno je i postaviti pitanje kako će isti biti odrađen. Unatoč neuvjerljivim igrama prošle sezone, činjenica je da je u Dinamu s nedavnim odlascima došlo do bitnog pada u kvaliteti.

Taj Dinamov posebni sustav i izgrađeni mentalitet kroz godine sjajnih igara u prvenstvu i Europi dokazano je donosio rezultate te stoga tako velika čistka odjednom može imati negativne posljedice na inicijalne rezultate i igru momčadi.

Dovođenje mladih igrača s velikim potencijalom je sigurno prava strategija, no takvi transferi u pravilu najbolje završe kada mladi igrač dođe u izgrađenu, stabilnu sredinu s nekoliko veterana koji preuzimaju odgovornost i olakšavaju pritisak, pogotovo u klubu poput Dinama gdje se gleda svaki igračev korak.

Dinamo se u kratkom roku riješio gotovo svih takvih igrača, zbog čega su i neki navijači odlazak Pjace vidjeli kao korak previše. Riječ je o igraču od 30 godina, koji je dokazanom kvalitetom i iskustvom mogao preuzeti jednu od tih sada upražnjenih uloga.

Što je s Europom?

Stoga, iako je Bobanova transferna politika pohvalna, treba napraviti mjesta i za igrače koji od prve minute mogu donijeti iskorak u kvaliteti. Na tom tragu je dolazak Dejana Ljubičića i mogući transfer Belje, koji je prošle sezone 19 puta zabio i pet puta asistirao, a pokazao je da dobru formu može replicirati i u Europi. Točnije, u Konferencijskoj ligi gdje je u deset utakmica imao pet golova i tri asistencije. Dinamu treba još takvih igrača.

Ove sezone direktnim plasmanom u Europa ligu igrat će minimalno osam utakmica na dva fronta, tako da će svakako trebati igrače koji mogu raditi iskorak na toj razini. U Europa ligi svaka pobjeda nosi 450.000 eura, a remi 150.000 eura. U slučaju da Dinamo završi među prvih osam u skupini dobit će dodatnih 600.000 eura, a ako završi od 9. do 16. mjesta to je 300.000 eura.

Povijesna generacija ne smije postati mit

Određeni novac Dinamo će dobiti i iz marketinškog poola, a bitno mu je i da ostvari dobar rezultat zbog klupskog koeficijenta, budući da mu se iduće sezone briše povijesna sezona 2020./21. kada je izboreno četvrtfinale Europa lige. Manji koeficijent znači i teži ulaz u Europu kroz kvalifikacije, što također značajno utječe na prihode kluba.

Puno toga u Dinamu ovisi o ovom prijelaznom roku. Kovačević ima priliku pokrenuti novu priču, ali isto tako ima i jedinstveno težak posao pred sobom. Boban mora osigurati da novi trener ima adekvatne alate za rad kako upravo smijenjena generacija ne bi postala mit u Dinamovoj povijesti. Postavljeni su visoki standardi s domaćim i europskim uspjesima i dobrim temeljima da se s dobrim odlukama taj ciklus ponovi.