RIJEKA je svladala Dinamo s 3:1 i osvojila Rabuzinovo sunce peti put u svojoj povijesti. U utakmici u kojoj je već prva minuta dala do znanja kako će se momčadi ponašati na terenu Bjelica je podbacio osmisliti i ponuditi rješenje za Bišćanovu postavku.

Sudar najboljih trenera 

U intervjuu prije utakmice pomoćni trener Dinama Nino Bule jasno je dao do znanja kako su očekivali da će Rijeka istrčati s petoricom igrača u zadnjoj liniji i da su već igrali protiv njih u takvom sustavu. Istovremeno je na suprotnoj strani Ante Tomić potvrdio kako će Rijeka biti strpljiva i u bloku čekati svoje prilike, što u prijevodu u pravilu znači da će sa svim igračima stajati iza lopte. Bilo je donekle zanimljivo imati takvu uvertiru u susret - ako jedna ekipa jasno daje do znanja kako će igrati, a drugima je to sasvim jasno i to su očekivali, kako jedni ili drugi mogu ponuditi nešto čime će predvidljivi tijek utakmice okrenuti u svoju korist? Što zbog bitno veće kvalitete u odnosu na suparnika, a što zbog činjenice da je znao kako će se Rijeka parkirati na svoju polovicu, ta zadaća je pala na Bjelicu, a on je u pripremi odradio jednu od najlošijih utakmica otkad je u Dinamu.

Igor Bišćan napravio je sve kako je trebao. Pa ako mu se sreća malo i osmjehnula, to sasvim sigurno nije slučaj s njegovom karijerom. Uspjesi s Olimpijom, Rudešom i Rijekom potvrđuju kako se radi o iznimno inteligentnom tipu s dobrim osjećajem za bilo i mogućnosti svoje svlačionice, koji se zna prilagoditi onome što ga očekuje. Pamćenje je selektivne prirode, ali teško je sjetiti se jesu li se ikad u finalu domaćeg Kupa na klupama sudarila dva bolja trenera od Bjelice i Bišćana. 

Dinamo iz gužve u gužvu

Rijeka se od samog starta postavila u vrlo konzervativnu 5-4-1 formaciju. Pritom su bočni vezni igrači igrali prilično usko kako bi blokirali pas prema visoko postavljenim Ademiju i Olmu u međuprostoru, dok su Dinamovim bekovima ostavili nešto više prostora. Problem Dinama u napadanju takvog bloka bio je prije svega geometrijski - Ademi i Olmo nisu mogli primiti loptu i nisu zahtijevali naročitu dodatnu pažnju Rijekinih stopera te su samo bespotrebno dovlačili višak braniča u te zone, čime su zagušili većinu svojih opcija u zadnjoj trećini.

Drugi problem bio je slaba i neefikasna suradnja Dinamovih krila i bekova. Desno je Atiemwen većinu vremena proveo na aut-liniji, čime je blokirao Stojanoviću mogućnost da iz drugog plana napadne dubinu po širini terena. S druge strane, Oršić je taj prostor Rrahmaniju otvarao mnogo češće i bolje, ali Dinamov Kosovar jednostavno nema ofenzivni repertoar koji bi zabrinuo Riječane. Konačno, takva postavka s puno igrača unutar suparničkog bloka ostavila je Dinamo na samo jednom igraču - Šunjiću, koji je mogao nakon povratne lopte promijeniti stranu i time pokušati uloviti Rijeku u raskoraku. Ovako je Dinamova lopta u napadu presporo dolazila do bekova ili krila koja bi u suradnji s Olmom ili Ademijem u brzom trokutu tražila višak. Rijeka je tri poteza unaprijed znala s koje strane će Dinamo pokušati napasti.

Rijekini golovi su slučajni, ali Bišćanova karijera nije

Pri objektivnom analiziranju Dinamovih nedostataka u prvom dijelu, reći da je to razlog zašto je gubio 0:2 bilo bi maliciozno nabacivanje argumenata u krivom kontekstu samo kako bi ga se popljuvalo. Prva dva gola osvajača plod su slučajnosti, izoliranih incidenata koji su u potpunosti van zamisli jednog ili drugog trenera, faktor x u sportu protiv kojeg se najčešće ne može puno toga napraviti. Ali Igor Bišćan je točno takvu utakmicu htio i nadao joj se. Utakmicu u kojoj će u potpunosti zatvoriti suparniku sve opcije i nadati se da će, zahvaljujući Dinamovoj greški ili otvorenom prostoru u kontranapadu, zabiti jednu od ne prevelikog broja situacija koje će tako dobiti. S obzirom na to da su mu dvije najkvalitetnije poluge u veznom i prednjem dijelu momčadi dvije odbačene Dinamove karike, i s obzirom na ogromnu razliku u budžetu i kvaliteti ovih ekipa, takav pristup bio je sasvim logičan.

Bjelica ispravno odgovara, ali previše sili

Na poluvremenu je Bjelica povukao dva odlična poteza. Uveo je Gavranovića i Leovca umjesto Rrahmanija i Atiemwena, čime je prešao na klasični 4-4-2 sustav, s izrazito visoko postavljenim bekovima. U takvoj postavci Gavranović i Petković zaokupili su Rijekine stopere, što je bočne igrače ostavljalo izloženijima nego dosad. Ademi i Šunjić na povratnoj lopti bili su i dobra brana protiv kontranapada, kao i dodatni igrač u dubini koji može okrenuti stranu. Zbog toga što su bili prilično usko postavljeni nastojeći braniti ulaske Oršića i Olma u sredinu, Halilović i Kvržić nisu uspijevali dovoljno brzo izaći i zatvoriti Leovca i Stojanovića koji su se de facto pretvorili u dodatna krila i Dinamo je konačno imao čiste koridore i ventile za izlaz u zadnjoj trećini terena. Pri tome se oslonio na velik volumen napada i hrpu centaršuteva, ali s obzirom na dva napadača i dva krila koja su zatvarala takve lopte, takav pristup bio je i logičan. Konačno, taj pristup, uz veliku pogrešku Batinića, skoro je vratio Dinamo u susret i Bjelica je apsolutno ispravno pročitao utakmicu na poluvremenu.

Ono što se činilo bespotrebnim je uvođenje Hajrovića umjesto stopera u zadnjih 10 minuta. Dinamo je dobio igrača viška bez naročite koristi koji je samo radio gužvu tamo gdje su dotad puno lakše prolazili. Istovremeno je izgubio bitno na obrambenoj stabilnosti i Rijeka je lakše i češće izlazila iz bloka, što je rezultiralo Kvržićevim golom, jednim od najljepših u povijesti finala. Petnaest minuta u onakvom Dinamovom naletu sasvim je dovoljno za izjednačenje, a tom izmjenom Modri su izgubili momentum koji je bio u potpunosti na njihovoj strani. 

Iako je pred nama zadnje prvenstveno kolo, ovo je bilo svojevrsno zaključenje ovogodišnjeg izdanja domaćeg prvoligaškog nogometa. Bjelica je za Modre ostvario sezonu iz snova - uvjerljivo i premoćno osvojeno prvenstvo uz najbolji rezultat u posljednjih 50 godina veliki su uspjeh trenera od kojeg Hrvatska s pravom očekuje velike stvari. S druge strane, Bišćan je iz kadra koji ima na raspolaganju izvukao maksimum. Osvojen Kup i drugo mjesto nešto je što bi svaki navijač Rijeke prije sezone bez razmišljanja potpisao, s obzirom na to da su mnogo sličniji po ulaganjima Osijeku i Hajduku nego Dinamu. Ako se problem koji Armada s njim ima izgladi i ako mu Mišković omogući da barem malo osnaži kadar, Rijeka bi nakon Keka ponovno mogla imati trenera za velike stvari. 

>>> Pogledajte kako je Rijeka noćas dočekala šampione, naša kamera bila je tamo.