Petev je letargiju i beskrvnost koje su se uvukle u momčad naviklu na batine u Europi, ali i na osvajanje hrvatskog naslova do rujna, a što se ove godine nije dogodilo, pokušao istjerati bombastičnim najavama o tome da za Dinamo mogu igrati samo oni koji su "spremni poginuti" te transfuzijom svježe krvi u vidu čak četiri tinejdžera u prvoj momčadi, ali 19-godišnjaci Benković, Knežević, Gojak i Ćorić nisu vjesnici onog što bi kroz koju godinu moglo uroditi europskim proljećem, nego potez očajnika.

 

Jer Petev nije Lyonu suprotstavio momčad iz junorske Lige prvaka zato što stvara novi Dinamo, nego jer su mu Antolić i Goncalo ozlijeđeni, Stojanović isključen, Schifo i Machado ispod razine LP, koju Dinamo ulaskom u skupinu tretira tako da najboljeg igrača Soudanija protiv Lyona odmara čuvajući ga za daleko važniju utakmicu, nedjeljno gostovanje kod Osijeka u HNL-u.

 

S druge strane, Lyon također za vikend čeka prvenstveni derbi protiv PSG-a, ali njegov trener Genesio nije na Maksimir izveo kombiniranu, nego najjaču momčad. Ovdje također razlog nije trenerska hrabrost, nego pragmatika. Aktualni Lyon nema veze s onim koji je u prošlom desetljeću tiranski vladao Francuskom, kada je osvojio sedam uzastopnih naslova, a u LP redovno dolazio do četvrtfinala. 

 

 

Daleko je slabiji i od onog koji je prije pet godina u Zagrebu zabio sedam golova. Lyon danas, nakon 13 kola Le Championnata već ima pet poraza i od vrha je udaljen čak deset bodova, dok mu mjesto koje vodi u Ligu prvaka bježi sedam poena. Njegovi takmaci u Francuskoj danas nisu PSG i Monaco, nego Guingamp i Rennes.  Kada znamo ovo, kao i da mu je pobjeda u Zagrebu, u kombinaciji s Juventusovim slavljem u Sevilli, donosila priliku prolaska skupine, jasno je zašto je susret s najbogatijim hrvatskim, dobio prednost pred dvobojem s najbogatijim katarskim klubom. 

 

 

Dinamo je s potpuno ispremiješanom momčadi i klincima na najvažnijim pozicijama (Livaković - Matel, Sigali, Benković, Pivarić - Šitum, Pavičić, Knežević, Gojak, Ćorić - Fernandes) oduševio navijače u prvom poluvremenu fajterskim i fakinskim pristupom, bez obzira što je Lyon bio bolji i opasniji, a Ferri je i pogodio prečku. Dodatnu prisilnu pretumbaciju Petevu je donijela i rana ozljeda Matela, umjesto kojeg je ušao Henriquez i zauzeo mjesto u špici, odakle se na krilo spustio Fernandes, a desni bok preuzeo Šitum. Neočekivano i dodatno promijenjena momčad bila je još borbenija i što je najvažnije, ambicioznija prema naprijed. Iako je Livaković jako dobro branio gol, glavna zvijezda prvog dijela bez premca je bio veznjak Amer Gojak. 

 

 

Zna se da je talent, ali sudeći po prikazanom protiv Lyona, definitivno zaslužuje dulji staž u prvoj momčadi, posebo uzimajući u obzir da je ovo najslabiji Dinamo u proteklih 15 godina. Pokretljivošću i energijom podsjećao je na Marka Roga, dok je po istim karakteristikama, ali i vicom u igri, pozitivnim bezobrazlukom i odbijanjem da ostane impresioniran velikom prilikom, u sjećanje prizivao jednog od najvećih miljenika Dinamovih navijača u zadnja dva desetljeća - Silvija Marića. Nije se ustručavao tuči prema golu, a slijedili su ga i suigrači, koji su se za razliku od toliko dosadašnjih europskih utakmica, borili.

 

Mada, nema previše smisla hvaliti momčad ili joj u zasluge pribrajati to što na utakmici najjačeg, najgledanijeg i najbogatijeg klupskog natjecanja na svijetu, konačno nije spustila gaće i naguzila se.

 

 

Dinamo je i pomlađen pokazao iste one boljke kao i kada je bio u "najjačem", iskusnom sastavu: Lijevi bok mu je rupa, na koju je i ovaj put išao baš svaki napad suparnika, odakle su išle sve akcije za najveće prilike, a od tamo je došao ubačaj za jedini gol na utakmici. Rafael, Ferri, Cornet, Valbuena, Lacazette, ustvari tko je god htio, prolazio je pored Pivarića kao da ga nema, a Dinamovom lijevom bočnom nije pomagao ni nedostatak bloka ofenzivnijih suigrača na toj strani, a s obzirom na brzinu i kombinatoriku kojom je Lyon lako prolazio Dinamove obrambene redove, kao i da je igrao ofenzivnom postavom i taktikom, svako pomaganje stopera Pivariću značilo bi katastrofu.

 

Do nje nije došlo, ali je do Dinamovog poraza, i to na način koji smo već sto puta gledali, u trenucima kada ostale momčadi utakmice prelamaju i dobivaju, Dinamo ih gubi jer igra do 70. minute, nakon čega mu opadaju trka, koncentracija i snaga. 

 

 

Dinamo je konačno u Ligi prvaka pokazao ono što je tamo odavno morao, ali do toga nije došlo zato što je momčad odjednom pronašla izgubljena muda, nego jer je nakon niza blamaža i poraza, konačno igrala rasterećeno. Bez pritiska, ali i bez prilike za prolaskom. 

Tablice vam donosi SofaScore - rezultati uživo