Foto: Robert Belošević / Cropix

TAJ 11. lipnja 1996. zauvijek će ostati upamćen u povijesti hrvatskog nogometa - Hrvatska je tada pobijedila Tursku 1:0 golom Gorana Vlaovića u prvoj utakmici na Europskom prvenstvu u Engleskoj i svom prvom velikom natjecanju uopće.

Kasnije će izabranici Ćire Blaževića pobijediti tada još uvijek aktualne prvake Europe, Dance, i izgubiti od Portugala i Njemačke te se oprostiti od turnira u četvrtfinalu. Prisjećanje na te dvoboje, ali i očekivanja od Eura u Poljskoj i Ukrajini Vlaović je iznio u intervjuu za Index.

Gorane, kakva je bila atmosfera u reprezentaciji uoči te Engleske '96.?

"Svatko ima neki svoj doživljaj s tog natjecanja. Atmosfera je bila dobra, odlična. Većini nas bilo je to prvo veliko natjecanje. Oni stariji igrali su u Čileu '87., ja sam također nastupao za kadetsku reprezentaciju Jugoslavije, ali ovo je ipak bilo nešto posebno. Znali smo da je pred nama velika stvar.

S kakvim ambicijama je reprezentacija otišla na Euro nakon što je u kvalifikacijskoj skupini završila na prvom mjestu, ispred superjakih Talijana?

"Mi smo tamo išli kao autsajderi, ali smo bili svjesni naše kvalitete i snage. Znali smo da možemo zakomplicirati svakome."

Prva utakmica, pobjeda protiv Turske Vašim golom u 86. minuti utakmice. Pretpostavljam da ste i danas ponosni na taj gol?

"Bez imalo lažne skromnosti, jesam. Imao sam u klupskoj i reprezentativnoj karijeri dosta sjajnih trenutaka, ali taj je bez sumnje najveći. Ponosan sam i danas, 16 godina kasnije, što sam baš ja bio prvi koji je zabio gol za Hrvatsku na velikim natjecanjima. Tim više što se taj gol često vrti na najavnim špicama uoči utakmica s Turcima."

Nakon Turaka uslijedio je nokaut prvaka Europe - Dance ste isprašili s 3:0.

"Turska nam je dala na samopouzdanju. Pobijedili smo ih i uzeli tri startna boda iako je utakmica protekla u egalu, čak bih rekao kako smo mi bili malo podređeni. Ušli smo neopterećeni u dvoboj s Danskom, znali smo da ako i izgubimo imamo još jednu priliku za prolaz skupine. U tome i je bio ključ, odigrali smo maestralno, uvalili im tri gola i imali još nekih prilika, dok se ne mogu sjetiti nijedne njihove šanse."

Uslijedio je Portugal, Ćirino kalkuliranje sa sastavom i vapaj 'dajte mi Nijemce'. Koliko je bila dobra ta odluka?

"Što se tiče ispremiješanog sastava, kroz razgovore je bilo zajednički stav da se odmaraju neki igrači. Svi su potpuno pozitivno gledali na bilo koju opciju, tim više što se pružala mogućnost da svi igrači odigraju po jednu utakmicu. Igrao sam ja protiv Portugalaca, na terenu nije izgledalo tako loše kao što govori tih 0:3. Jednostavno, dogodile su se neke greške koje su Portugalci iskažnjavali i zasluženo su pobijedili."

Da se kojim slučajem i izbjeglo Nijemce, dojam je da protiv Čeha ne bi imali ništa lakši posao.

"Oni su meni igrali najbolje na čitavom turniru, bili su najveće i najugodnije iznenađenje prvenstva. Česi su nam u svakom slučaju manje odgovarali od Njemačke."

U četvrtfinalu je Hrvatska poražena od Njemačke 1:2 uslijed serije katastrofalnih sudačkih odluka Leifa Sundella. Kako danas gledate na taj dvoboj?

"Ne bih htio sada pričati o nekim teorijama zavjere i urotama. Greške su se dogodile, sudac ih je napravio, ali ne vjerujem da je bilo ikakve namjere. Nije rijetkost da u takvim utakmicama, kad se sastaju konstanta na velikim natjecanjima i debitant, sudac podsvjesno navlači na stranu velikana. Teško mi je tada to palo, posebno jer te greške su bile malo krupnije, poput njihova drugog pogotka i nedosuđenog crvenog kartona Klinsmanna, ali sada ne vrijedi plakati."

16 godina kasnije Hrvatska se priprema za svoj četvrti Euro. Kako vidite današnju reprezentaciju?

"Dosta sam zbunjen, ne znam što da mislim. Kao navijač i prijatelj stručnog stožera i većine igrača naravno da se nadam najboljem, ali dodatno su me zbunile ove dvije prijateljske utakmice. Protiv Švedske smo bili jako loši, razočaravajući, da bi onda protiv Estonaca naša nominalno druga momčad odigrala fenomenalno, naročito u prvom poluvremenu. Kad čovjek vidi takav nastup momaka od kojih će većina teško dobiti bilo kakvu minutažu, zapita se kakav nam je onda prvi sastav."

Skupina na Euru izuzetno je teška.

"Apsolutno, jer kraj Španjolaca tu su Talijani i Irci, koje nikako ne treba podcjenjivati. U takvom društvu prolaz će biti veliki rezultat, a glavna je poanta da se predstavimo dobrom igrom. Zapravo, najvažnije je da se ne osramotimo."

Što mislite o Bilićevoj odluci da prije Eura obznani kako odlazi s mjesta izbornika?

"Nije dobro to što je rekao, iako će se sad pojaviti neki koji će kontrirati. Pretpostavljam da je htio otkloniti špekulacije o tome ostaje li ili odlazi, ali s obzirom na naš mentalitet, ja u tome ne vidim ništa dobrog."

Gdje vidite najveće prednosti Hrvatske u odnosu na suparnike i što bi druge reprezentacije mogle iskoristiti u Bilićevoj vrsti?

"Teško mi je o tome pričati, iskustvo govori da se takve procjene redovito izjalove. Generalno se zna da je najveća naša snaga u momčadi, mi nemamo Messija ni Ronalda, igrače koji će sami pobjeđivati i u takvim okolnostima kolektiv koji će u svom zajedništvu izbaciti pojedinca mora biti glavni adut reprezentacije. Daleko od toga da mi nemamo vanserijskih nogometaša - tu su Jelavić koji samo treba nastaviti igrati kao u Evertonu proteklih mjeseci, zatim Modrić, u čije kapacitete nimalo ne sumnjam, iako njegova igra nije ekstravidljiva, ali je jako bitna. Nadalje, Srnini slobodnjaci mogu biti pogubni za protivnike, baš kao i Eduardove golgeterske sposobnosti, Mandžukićeva snaga...  U Hrvatskoj ima kvalitete, ali svih 11 mora dati doprinos kako bi ona isplivala na način na koji svi mi to očekujemo. Bit će problema, posebno u zadnjoj liniji, ali zato je tu Slaven. On s igračima provodi čitave dane, ne sumnjam da će ih znati riješiti."