Foto: AFP

PREDSTAVLJANJE atletičara koji će nastupiti na ovogodišnjem Hanžeku (04. rujna, stadion Mladosti kraj Save) nastavljamo s Dylanom Armstrongom i Amantlom Montsho.

Dylan Armstrong – na Hanžekoviću još jedan okršaj vrhunskih bacača kugle

Tradicionalno Hanžekovićev memorijal okuplja najbolje bacače kugle na svijetu. Uz Majewskog, olimpijskog pobjednika, potvrđen je i dolazak Dylana Armstronga, tako da će naši najbolji bacači kugle Neđad Mulabegović i Marin Premeru imati okršaj sa najboljim bacačima na svijetu. Uvijek pri vrhu, nikad na vrhu. Tako bi se u jednoj rečenici mogla opisati dosadašnja karijera Kanađanina Dylana Armstronga, jednog od najboljih svjetskih bacača kugle.

Najbliži tom vrhu Armstrong je bio na prošlogodišnjem Svjetskom prvenstvu u Daeguu, gdje je hicem od 21.64 osvojio drugo mjesto. Na Svjetskom dvoranskom prvenstvu u Dohi 2010. bio je četvrti (21.39), a istu poziciju zauzeo je s 21.04 i na Olimpijskim igrama u Pekingu. Na nedavnim Igrama u Londonu je bacio u finalu 20.93 i zauzeo peto mjesto. Inače, prije nego li se posvetio bacanju kugle, Armstrong je bacao kladivo. Na Svjetskom juniorskom prvenstvu 2000. u Čileu, onom istom na kojem su zlatna odličja osvojile Blanka Vlašić i Ivana Brkljačić, Armstrong je uzeo kladivaško srebro. Najbolji rezultat u toj disciplini mu je 71.51. Daleko vredniji mu je, dakako, osobni rekord u bacanju kugle. Prošle godine je u Calgariju hitnuo kuglu do 22.21, što je rezultat koji ga drži na 13. mjestu vječne ljestvice.

Ove godine s 21.50 drži osmo mjesto na svijetu. "Bilo bi lijepo jednom ući u knjige", govorio je uoči OI u Londonu Dylan Armstrong. Aktualni svjetski doprvak je pritom zacijelo mislio na osvajanje zlatne medalje na nekom velikom natjecanju. Veliki izazov će mu, međutim, biti i nastup na Hanžekovićevom memorijalu. Trebat će pobijediti Tomasza Majewskog i Reesea Hoffu...

Amantle Montsho - svjetska prvakinja i tragičarka iz Londona

Iz Mauna, gradića na sjeveru Bocvane stiže Amantle Montsho, najveća sportska zvijezda te države s juga Afrike.  Njena atletska priča počela je na očevoj farmi, gdje je trčala za životinjama, da bi jednog dana njen djed rekao svom sinu - ona trči kao dječak.  Počela je pobjeđivati na lokalnim školskim utrkama, da bi sa 16 godina, nakon završene osnovne škole počela raditi u trgovini. I trčati u slobodno vrijeme. Ipak, našli su način kako bi Amantle mogla nastaviti karijeru. Svakih par tjedana otišla bi u atletski kamp u glavnom gradu Gabaroneu.

U Ateni, kad je imala 21 godinu, postala je prva olimpijka u povijesti svoje zemlje. Dvije godine kasnije došlo je do ključnog momenta u karijeri - preselila je u IAAF-ov kamp u Senegalu, na drugom kraju Afrike.

Već 2008. postala je afrička prvakinja na 400 metara, da bi dvije godine kasnije pobijedila na Igrama Commonweltha, a slavila je i u Splitu, na Kontinentalnom kupu u vremenu 49.89. Senzacija iz Bocvane se probila u svjetski vrh, a najveći uspjeh u karijeri stigao je u Daegu. Za tri stotinke, s odličnim vremenom 49.56 pobijedila je još jednu zvijezdu Hanžeka - Allyson Felix i stigla do svjetskog zlata. 

Tada se rulet stotinki okrenuo u njenu korist, ali isto tako je ostala kratkih rukava u Londonu. Ostala je bez toliko sanjane medalje. Srebro joj je pobjeglo pet, bronca za tri stotinke.  Na Igre je morala bez trenera Anthonyja Koffija. "Ona mi je poput kćeri", govorio je trener koji nije uspio dobiti vizu. "Sa mnom u Londonu, sigurno bi došla do medalje. Uništili su sve što smo radili šest godina...Zamislite da Real igra finale Lige prvaka bez Josea Mourinha na klupi", ljutio se njen trener.  O Amantleinom četvrtom mjestu čak su se svađali i u parlamentu Bocvane. No, sve je to prošlost. Njena sadašnjost jest - Hanžek.