Oliver Bierhoff postiže drugi, "Zlatni gol", kojim je Njemačka pobijedila Češku u finalu Eura 1996. na Wembleyu. Iste reprezentacije su na tom EP-u igrale i u skupini-

Screenhsot: Youtube

ŠPANJOLSKA i Italija u nedjelju će u finalu Eura u Kijevu imati reprizu meča kojeg su na istom natjecanju prije samo tri tjedna igrali u Gdanjsku.

Ali to nikako nije izdvojeni slučaj kada je u pitanju EP. Štoviše, od 1988. do 2012., čak se četiri puta dogodilo da se u finalu sastaju momčadi koje su igrale u skupini. Međutim, ovo itekako ruši tezu o "Skupinama smrti", jer kao što ćemo podsjetiti, u ovim slučajevima u finalu se nisu nalazile reprezentacije koje su prošle grupu za koju bi se prije natjecanja "konsenzusom" utvrdilo kako je najteža.

1988. Nizozemci se u minhenskom finalu osvetili "Ukrajincima" za poraz na startu u Kolnu

Evo na početku najboljeg primjera: Nitko na Euru koje se igralo u Njemačkoj ne bi stavio ni "marku" da će u finale doći iti jedna reprezentacija iz bitno "slabije" od dvije skupine (tada je na Euru igralo samo osam selekcija), a kamoli da će se tamo susreti SSSR i Nizozemska. U Skupini A bili su domaćini Nijemci (dvije godine kasnije svjetski prvaci), Talijani (brončani na tom SP-u) i jake generacije Španjolske i Danske.

Drugu grupu sačinjavali su "Rusija", kako smo tada svi zvali reprezentaciju koju danas, kada se tako i zove, Otto Barić zove po imenu iz '88: Sovjetski Savez. Ipak, ne bi pogriješili ni da smo ih zvali Ukrajina, jer osim izbornika, ukrajinske legende Valerija Lobanovskog, šest najvažnijih igrača bili su Ukrajinci (Protasov, Belanov, Mihajličenko, Zavarov, Litovčenko, Demjanenko...)

Zatim Englezi, koji će na idućem SP-u postići najbolji rezultat od '66 i doći do polufinala. Ali, na ovom Euru su se osramotili kao nikada do tad: Tri utakmice i tri poraza. Dolazimo i do dva potpuna autsajdera: Irske, kojoj je to bilo prvo veliko natjecanje u povijesti i Nizozemske. Oranje je prije ovog Eura posljednji put na SP-u ili EP-u nastupalo '76. Iako je i njih vodio sjajni Rinus Michels, a na terenu Gullit, Rijkaard i Koeman, nitko nije očekivao veliki rezultat, posebno nakon što su izgubili prvu utakmicu skupine od SSSR-a.

Međutim, tada Michels u momčad uvodi Marca van Bastena, koji u pola sata zabija hat-trick Englezima, a Kieft par minuta prije kraja gol Ircima i Nizozemska je u polufinalu, gdje u epskoj hamburškoj bici pobjeđuje Njemačku (2:1) za finale sa SSSR-om!

"Rusi" su suvereno prošli skupinu, kao i polufinale protiv Talijana (2:0) i eto ih u finalu protiv Nizozemske, koju su pobijedili u skupini. Međutim, jedna loša ofsajd zamka za Gullitov zgoditak i najljepši gol u povijesti finala Eura, koji je iz mrtvog kuta zabio Van Basten, donose Nizozemskoj jedini trofej u povijesti.

1996. Nijemci Čehe u skupini uvjerljivo pobjedili, u finalu im je trebao "zlatni gol"

Prvi Euro na kojem je nastupala Hrvatska i na kojem je igralo 16 reprezentacija, ostao je upamćen i po senzacionalnom prolasku Češke do finala. Opet nije izgledalo da će tako biti nakon prve utakmice skupine u kojoj je bila zajedno s Njemačkom, koja ih je uvjerljivo pobijedila 2:0 golovima Ziegea i Mollera. Češka je jedva osigurala prolazak skupine - dvije minute prije kraja posljednje utakmice protiv Rusije, golom Vladimira Šmicera za 3:3. Osim ovih reprezentacija, u skupini je bila i loša Italija.

Znamo kako su Nijemci prošli Hrvatsku u četvrtfinalu, a Česi su svladali Portugalce sjajnim lobom Karela Poborskog. U polufinalu su jednima i drugima trebali penali. Česima protiv Francuza nakon 0:0, a Nijemcima kontra Engleza poslije 1:1 u regularnom dijelu.

Finale na Wembleyu ponudilo je potpuno drugačiju utakmicu od one u Manchesteru: Češka je povela u 60. minuti golom Patrika Bergera iz penala, ali 20 minuta njemački izbornik Bertie Vogts uvodi Olivera Bierhoffa. Ako je Van Bastenov gol osam godina ranije bio najljepši u povijesti finala Eura, onda možemo reći da je visoki njemački napadač najbolja zamjena otkad se igraju finala EP-a. Odmah po ulasku zabija izjednačujući, a pet minuta nakon početka produžetaka i zlatni, pobjednički gol, nakon kojeg se više nije igralo.

2004. Portugal nije mogao protiv tvrde Grčke na otvaranju, ali ni u finalu Eura, gdje je Grčka završila zahvaljujući - Portugalcima!

Prije osam godina bilo je "sad ili nikad" za ostatke portugalske "Zlatne generacije" (Luis Figo, Rui Costa, Fernando Couto), kojima je Felipe Scolari pridružio Simaa, Manichea i Cristiana Ronalda, koji je prvu utakmicu EP-a protiv Grčke počeo na klupi.

Grčki izbornik Otto Rehhagel je na terenu imao Zagorakisa, Karagounisa i Charisteasa, oko kojih je sagradio momčad koja je definitivno najsenzacionalniji pobjednik Eura u povijesti ovog natjecanja. Ni Češka '76, Nizozemska '88 ili Danska '92, ne mogu se usporediti po iznenađenju, bolje reći zaprepašćenosti, koju je izazvao grčki trijumf na Euru.

Pohod je krenuo u Portu protiv domaćina. Golovima Karagounisa i Basinasa, Grčka je sve do 93. minute imala kapitalnu prednost, a "rezervni" Ronaldo tek na kraju sudačke nadoknade smanjuje na konačnih 2:1.

Grci su u zadnjem kolu skupine izgubili od Rusa i ne bi prošli skupinu da Portugal u posljednjoj utakmici nije pobijedio Španjolsku! Doduše, Portugalcima je pobjeda trebala za prolazak skupine, ali time su u nokaut fazu odveli svoje prve i posljednje krvnike na prvenstvu.

Do finala Portugal eliminira Erikssonovu Englesku i Advocaatovu Nizozemsku, dok Grci pobjedama 1:0 izbacuju Francusku i posebno tragično, Češku, koja je igrala najljepši nogomet nasuprot grčkom "užasu" i koja je do u četiri utakmice do tada, imala četiri pobjede.

Na lisabonskom Stadionu Svjetla tog se 4. srpnja 2004. smračilo svim ljubiteljima nogometa, jer Grčka je opet pobijedila 1:0 (Charisteas) igrajući "armirano-betonsku" obranu, a u napadu se pouzdajući na rijetke kontre i tako osvojila titulu.