ISTRAŽILI smo odakle dolazi voće i povrće koje kupujemo u trgovinama i na tržnicama.

Na tržnicama nije uvijek istaknuto podrijetlo

Otišli smo do Trešnjevačkog placa u Zagrebu jednu subotu ujutro. Tržnica je vrvjela ljudima, a uglavnom su kupci bili ljudi srednje i starije dobi. Obilazeći tržnicu, gledali smo je li istaknuto porijeklo plodova koji su na prodaji te odakle su.

Sve, osim banana kojima porijeklo nije bilo istaknuto, može se, čini se, kupiti s hrvatskih polja. Podrijetlo proizvoda ili OPG je gotovo svugdje istaknut pa biste trebali znati što kupujete. Bilo je voća i povrća iz Podravine, Dugog Sela, Vrbovca, Aljmaša i mnogih drugih mjesta po Hrvatskoj.

Ono što smo primijetili je da neki prodavači ističu da je voće nešpricano, a na mnogim štandovima možete i degustirati plodove prije nego što ih kupite. Također, prodavači dozvoljavaju da sami birate, primjerice, rajčicu po rajčicu koje želite.

U utorak ujutro uputili smo se i na drugi, vrlo popularni zagrebački plac - Dolac. Ono što smo primijetili je da ovdje podrijetlo proizvoda nije u tolikoj mjeri bilo izraženo kao na prethodnom placu. Proizvodi kojima je bilo istaknuto podrijetlo dolazili su s područja Zadra, Slatine, Zagorja i Jastrebarskog, dok je na drugima pisao OPG koji ga prodaje. 

Činilo se i da je neka rasprodaja bila u tijeku jer su mnogi prodavači nudili popuste za veće količine određenog voća ili povrća.

U trgovinama je podrijetlo šaroliko

Nakon što smo obišli tržnice, s istom namjerom, obišli smo i veće trgovačke lance u Zagrebu. Zanimalo nas je prodaju li i oni voće i povrće domaće proizvodnje te koja je razlika u cijenama. Iako ima voća i povrća hrvatskog podrijetla, ima i dosta inozemnih proizvoda.

Naišli smo na sortu rajčice grappolo koja je porijeklom iz Hrvatske, no naišli smo na rajčicu beef i romu porijeklom iz Španjolske i Italije. Paprika se nabavlja, osim iz Hrvatske, i iz Španjolske i Srbije. 

Osim navedenog, sa španjolskog tržišta jedemo i jabuke, dinje, češnjak, grožđe i nektarine, dok marelice stižu čak iz Moldavije. Negdje smo naišli na češnjak iz daleke Kine, a brokula je doputovala iz Poljske. Jabuke i grožđe u pojedine trgovine dolaze s talijanskog tržišta. 

Razlike u cijenama

U pravilu, cijene na tržnici jesu nešto skuplje od onih u trgovinama, no trenutno se mogu pronaći neki proizvodi i u sličnom cjenovnom rasponu. Iznimka su akcije i popusti koje trgovački lanci redovito imaju pa se tako, naprimjer, kila lubenice može kupiti za 50 centi, dok je na tržnici euro i pedeset centi. 

Ipak, domaće šljive (za koje tvrde da su nešpricane) na tržnicama se mogu kupiti za dva do dva i pol eura, a u trgovini ćete ih kupiti od 1.09 eura do 3 eura po kilogramu. Rajčica na placu košta od 1.80 do 2-2 i pol eura, a u dućanima koje smo obišli je po redovnim cijenama uglavnom oko 2 eura iz Nizozemske, Španjolske, Italije.

Kilogram nektarina je uglavnom 3 eura na tržnici, a u dućanu su oko 2 eura. Češnjak je cjenovno identičan u dućanu i na tržnicama koje smo obišli, a kilogram bude oko 7 eura. Ipak, ranije smo spomenuli kako se i na placevima mogu pronaći dobre prilike za kupnju. Naprimjer, ovo pakiranje cherry rajčice bilo je tek 80 centi, a četiri patlidžana prodavala su se za euro.

Pitali smo neke kupce gdje preferiraju kupovati i zašto. Lucija (30) kupuje voće i povrće uglavnom u trgovini jer je, tvrdi, cjenovno pristupačnije. Kaže da ne osjeti preveliku razliku u kvaliteti voća i povrća s tržnice i iz supermarketa. 

"Prilično skupo zna biti na tržnici, kao zdravije je na tržnici, ali ne vidimo neku razliku", rekla je Ivana (54). Kaže da sve ovisi od koga kupujete jer i neki prodavači na tržnici znaju biti i preprodavači. Ipak, dodaje da oni puno toga imaju u vlastitom vrtu pa u supermarketima kupuju tek poneku voćku ili povrće koje ne uzgajaju. 

Zanimala nas je i druga strana pa smo porazgovarali i s prodavačima na tržnici. Jedna prodavačica rekla nam je da ona generalno ima posla. "Ne mogu se žaliti", dodala je. Druga nam je rekla da posao ipak nešto slabije ide zbog supermarketa. "A kod mene je baš sve domaće", tvrdi.