POSTOJE znanstvena otkrića koja ne mijenjaju samo naše znanje, već i način na koji doživljavamo sebe i svoje mjesto u svemiru. Jedan takav trenutak bio je kada su svemirske letjelice prvi put poslale slike Zemlje. Drugi bi mogao doći uskoro: otkriće života na drugom svijetu.

>> Nađeni mogući znakovi života na dalekom planetu: "Ovo je možda prijelomni trenutak"

Ta se mogućnost sada ozbiljno razmatra nakon što je na planetu K2-18b otkriven trag plina koji se na Zemlji stvara isključivo djelovanjem jednostavnih morskih organizama.

"Ovo je jedno od temeljnih pitanja i možda smo vrlo blizu odgovora", kaže prof. Nikku Madhusudhan s Instituta za astronomiju Sveučilišta u Cambridgeu, koji vodi tim koji je detektirao navedeni plin. 

No takva otkrića otvaraju nova pitanja. Ako doista pronađemo život na drugom svijetu,  kako će to promijeniti nas?

Od letećih tanjura do egzoplaneta

Ljudi oduvijek pričaju priče o bićima s neba. Početkom 20. stoljeća neki su astronomi tvrdili da vide ravne crte na površini Marsa, što je izazvalo nagađanja o postojanju napredne civilizacije. U razdoblju Hladnog rata, vanzemaljci su u zapadnoj pop-kulturi često prikazivani kao prijetnja.

No današnje najjače indicije o životu nisu stigle s Marsa ni Venere, nego s planeta udaljenog oko 124 svjetlosne godine od Zemlje, koji kruži oko zvijezde u našoj galaksiji.

Radi se o teškoj zamislivoj udaljenosti. Zvijezda najbliža našem Suncu udaljena je nešto više 4 svjetlosne godine, naša galaksija ima promjer od oko 100.000 svjetlosnih godina. Koristeći današnju tehnologiju, čovječanstvu bi trebalo oko 188.000 godina da stigne do K2-18b.

NASA je donedavno tražila život gotovo isključivo na Marsu, ali...

Još donedavno NASA je život tražila gotovo isključivo na Marsu. No sve se promijenilo 1992., kada je otkriven prvi planet izvan Sunčeva sustava. Otad je pronađeno gotovo 6000 takvih planeta, tzv. egzoplaneta. Mnogi su plinoviti divovi poput Jupitera ili Saturna, dok su drugi prevrući ili prehladni za postojanje tekuće vode, koja se smatra ključnom za život.

Ali mnogi egzoplaneti nalaze se u tzv. "zlatnoj zoni", na udaljenosti "baš taman" da bi život mogao postojati. Madhusudhan vjeruje da ih samo u našoj galaksiji ima na tisuće.

Najmoćniji teleskop u povijesti otkrio najsnažniji znak života izvan Zemlje dosad

S pojavom egzoplaneta znanstvenici su počeli razvijati instrumente za analizu njihove atmosfere, kako bi u njima pronašli tzv. bio-potpise, odnosno molekule koje na Zemlji stvaraju isključivo živa bića. To je zahtijevalo promatranje mikroskopskih količina svjetlosti koje prolaze kroz atmosferu dalekog planeta.

Najveći iskorak dogodio se lansiranjem svemirskog teleskopa James Webb (JWST) 2021. godine, najmoćnijeg teleskopa ikad izgrađenog. Upravo je JWST sada detektirao plin na K2-18b, što se smatra najsnažnijim znakom života izvan Zemlje dosad.

No čak i JWST ima ograničenja. Ne može dovoljno jasno promatrati manje planete poput Zemlje, pogotovo ako su blizu matične zvijezde. Zato NASA već planira novi projekt, Habitable Worlds Observatory, koji bi 2030-ih trebao moći proučavati planete slične našem.

Paralelno se gradi i Europski iznimno veliki teleskop (ELT), koji će promatrati nebo iz čileanske pustinje. Njegovo golemo ogledalo promjera 39 metara omogućit će detaljan uvid u atmosfere planeta.

Sve više otkrića, ali i sve više pitanja

Prof. Madhusudhan se nada da će u iduće dvije godine imati dovoljno podataka da konačno potvrdi prisutnost bio-potpisa oko K2-18b. No čak i ako uspije, to neće odmah značiti da smo pronašli život.

Tada će se otvoriti nova rasprava: Je li taj plin doista biološkog porijekla ili postoji neko neživo objašnjenje?

"Što više vremena astronomi provedu s teleskopima, to će imati jasniju sliku kemijskog sastava tih atmosfera," kaže prof. Catherine Heymans, škotska astronomkinja, pa dodaje: "Nećemo moći sa sigurnošću reći da je to život, ali ako se isti uzorak pojavi na više planeta, povećat će se naše povjerenje u tu hipotezu."

Slično kao što su male tehnološke inovacije dovele do stvaranja interneta, tako bi se moglo dogoditi da najveća znanstvena, kulturna i društvena promjena u povijesti čovječanstva nastupi tiho, gotovo neprimjetno, odnosno da tek kasnije shvatimo da je ravnoteža nepovratno promijenjena.

Istraživanja u našem Sunčevu sustavu

Definitivniji dokaz života bio bi pronalazak živih organizama unutar našeg Sunčevog sustava, što bi omogućile robotičke sonde s prijenosnim laboratorijima. Neki bi uzorci možda mogli biti vraćeni na Zemlju i podvrgnuti detaljnoj analizi.

Interes za traženje života u Sunčevu sustavu posljednjih je godina porastao, a već su planirane nove misije. ExoMars rover Europske svemirske agencije 2028. bi trebao bušiti ispod površine Marsa u potrazi za fosiliziranim tragovima života. Kineska misija Tianwen-3 također je planirana za 2028., a cilj joj je vratiti uzorke na Zemlju do 2031.

NASA i ESA uputile su sonde prema ledenim mjesecima Jupitera kako bi istražile postojanje oceana ispod njihove zaleđene površine. No nijedna od tih misija nije izravno opremljena za pronalazak života, već za prikupljanje podataka koji će pomoći budućim misijama da to pokušaju.

NASA-in Dragonfly trebao bi 2034. sletjeti na Saturnov mjesec Titan, svijet s jezerima i oblacima od ugljikovih spojeva, okružen narančastom izmaglicom. Uz vodu, upravo su ti spojevi ključni sastojci za nastanak života.

"Ako imamo toplinu, vodu i organske molekule, šanse za razvoj života dramatično rastu," kaže Dougherty.

Što ako nismo sami?

Ako se potvrdi postojanje jednostavnog života, to neće značiti da negdje postoje i napredna bića. "Od jednostavnog do složenog života je ogroman korak, a odatle do inteligencije još veći," kaže Madhusudhan.

"Na Zemlji je za pojavu višestaničnih oblika života trebalo jako dugo vremena. Ne znamo treba li za to baš identičan planet s oceanima i kontinentima kao što je naš, ili to može nastati i drugdje", dodaje dr. Robert Massey iz Kraljevskog astronomskog društva.

"Svako novo otkriće u astronomiji dodatno nas pomiče sa središta svemira. I otkriće života bi nas još više odmaknulo od te ideje da smo posebni", navodi. No za neke bi to moglo biti i ohrabrenje, a ne prijetnja.

"To bi bila golema transformacija"

"Kad bismo gledali nebo, ne bismo više vidjeli samo fizičke objekte, zvijezde i planete – vidjeli bismo živo nebo. Društvene posljedice toga bile bi ogromne", navodi astronom.

"To bi bila golema transformacija u načinu na koji gledamo sebe u svemiru. Temeljno bi promijenilo ljudsku psihu -  kako gledamo jedni druge i svijet oko sebe. Svaka jezična, politička ili geografska barijera bi nestala jer bismo shvatili da smo svi jedno. To bi nas zbližilo", kaže Madhusudhan.

"To bi bio sljedeći korak u našoj evoluciji", zaključuje.