Tekst: Petar Vidov
Foto: Goran Perešin / Cropix

"SVEMIR. Posljednja granica..." Glasio je tako uvod u legendarnu uvodnu špicu "Zvjezdanih staza" koji su nekad davno recitirali Willam Shatner i (nešto kasnije) Patrick Stewart. Nažalost (ili nasreću) svemir kakvog danas poznajemo nije ni približno toliko zanimljiv kako su ga zamislili tvorci omiljenog štiva svakog pravog SF geeka, ali u beskrajnim prostranstvima neke prijetnje za ljudski rod ipak postoje.

Asteroidi svakodnevno udaraju Zemlju, tumači profesor splitskog PMF-a Dejan Vinković na predavanju koje je održao u zagrebačkoj Zvjezdarnici.  No, većina tih nebeskih tijela ne mogu izdržati prolaz kroz atmosferu, a i oni koji se uspiju probiti uglavnom su bezopasni. "Meteorit nikad nije ubio čovjeka. Znalo se dogoditi da padnu nekom na kuću ili auto, jednom je stradala krava, a jedan Španjolac je ostao bez prsta. Ali smrtnih slučajeva nije bilo", objašnjava sveučilišni profesor koji je fiziku završio na zagrebačkom PMF-u, doktorirao na Sveučilištu u Kentuckyju, a neko vrijeme proveo je i na Institutu za napredne studije u Princetonu.

Asteroid promjera 200 metara uništio bi cijelu Belgiju

Vinković, koji se specijalizirao upravo za astrofiziku, ne odbacuje mogućnost da će se Zemlja jednog dana suočiti sa stvarnom opasnošću od udara asteroida koji bi mogao razoriti dobar dio Zemljine površine. "Opasnost od nekakvog apokaliptičnog udara gotovo da i ne postoji. Asteroidi promjera jednog kilometra, koji bi značili propast civilizacije, pojavljuju se otprilike svakih milijun godina. Oni još veći, poput asteroida od 10 kilometara koji je uništio dinosaure pojavljuju se na skali od 100 milijuna godina. Asteroidi veći od kilometra su najopasniji i zbog toga su njihova kretanja prva mapirana i pomno se proučavaju. Puno su veći problem oni nešto manji asteroidi, promjera 200 do 300 metara", govori Vinković.

Udar takvog asteroida ne bi izazvao globalnu katastrofu, ali bi mogao uništiti jednu državu površine Belgije ili Švicarske. "Zato se sada grade novi teleskopi i znanost radi na tome da mapira kretanja takvih asteroida. Tijekom idućih desetak godina trebali bi mapirati sve asteroide koji mogu predstavljati opasnost za Zemlju, dakle veće od 140 metara, a onda ćemo pažljivo pratiti", kaže Vinković.

No, postoji kvaka. Mogućnost udara takvog asteroida treba predvidjeti dosta rano, inače bi jedina realna mogućnost bila evakuacija područja koja će pogoditi. "Ako imamo upozorenje nekoliko desetljeća unaprijed, onda bi nešto mogli napraviti. Ali ako znamo da će se udar dogoditi u narednih deset godina, evakuacija je jedina opcija", tumači Vinković. Problem je također i u načinu detekcije tih asteroida. Današnja znanstvena mjerila, nažalost, nisu još dovoljno precizna.

Zbog toga se i događaju slučajevi poput asteroida Apophis, koji je još nedavno zabrinjavao svjetske znanstvenike. Dogodila se situacija da su znanstvenici 27. prosinca 2004. godine izračunali kako postoji izgledna šansa da će Apophis udariti Zemlju 2029. godine. Šanse su se procjenjivale na 1:37. No, još istog popodneva su novi izračuni pokazali kako su šanse od udara zapravo praktički nepostojeće, te je razina opasnosti od udara asteroida na Torino skali sa četiri u samo nekoliko sati pala na nulu.

No, i tih nekoliko dana bilo je dovoljno da se počne širiti panika od nadolazeće katastrofe. Vinković za sve krivi medijski senzacionalizam i novinare koji u udaru asteroida vide izvrsnu priču. Ali mi nismo mogli ne primijetiti da dio odgovornosti u tom slučaju leži na znanosti. "S strane znanosti je sve jasno, ali greška znanstvenika u svakom je slučaju što ne znaju na odgovarajuć način komunicirati s javnošću. Potrebni su nam profesionalci koji će znati prenijeti tu informaciju. Točno je da ne možemo kriviti novinare zato što rade svoj posao i ako nemate dobru komunikaciju s medijima, naravno da će se takve stvari događati", kaže Vinković.

Pravog rješenja nema : "Teoretiziranje je jedno, a praksa nešto sasvim drugo"

Potencijalni udari asteroida u Zemlju tema su kojom se znanstvenici itekako ozbiljno bave. A jedan od razloga je sasvim sigurno i činjenica da u ovom trenutku zapravo nemamo pravi način da se obranimo od takve katastrofe. "Neke ideje postoje, ali teoretiziranje je jedna stvar, a sasvim je drugo kad nešto doista treba napraviti. Problem s asteroidima je što su nepravilnog, krumpirastog oblika i što se vrte u prostoru zbog čega ih je jako teško pomaknuti", kaže Vinković.

"U takvoj situaciji izračun mora biti sto posto točan. Ukoliko postoji i najmanja pogreška, javlja se mogućnost da upravo ta ljudska djelatnost, koja asteroid pokušava skrenuti s njegove putanje, usmjeri prema zemlju. A udar asteroida dugačkog 200-tinjak metara imao bi razornu energiju od oko 500 megatona. To je deset puta jače od najjače nuklearne bombe ikad detonirane. Najsličnija stvar koju je Zemlja iskusila u zabilježenoj povijesti bila je erupcija vulkana Krakatau, koja je iznosila oko 200 megatona", kaže Vinković.

A ukoliko se Zemlja ikad nađe u takvoj situaciji, jedno je sigurno - neki filmski akcijski junak neće nas moći spasiti. "Asteroid sigurno ne možemo uništiti onako kako je to činio Bruce Willis u filmu 'Armageddon', iako bi nam bila potrebna nekakva raketa koju ćemo poslati da ga ubrza ili uspori, odnosno promjeni mu putanju. Problem je jedino što takvu raketu trenutno nemamo, iako potrebna tehnologija postoji, a trebalo bi barem deset godina da je izgradimo i obavimo sve nužne pripreme za jednu takvu misiju", zaključuje Vinković.