SAKUPLJANJE povratne ambalaže u Hrvatskoj, iako su naknade među najnižima u Europskoj uniji, vrlo je efikasan sustav kojeg građani itekako koriste.

Prema podacima Ministarstva za zaštitu okoliša, u 2023. je čak 77% izdane povratne ambalaže bilo i vraćeno u trgovine, a građane je početkom ove godine posebno pomamila i uredba kojom je povećana naknada za povrat sa sedam na 10 centi.

"Sakupljanje boca meni pokrije dio mjesečnih troškova za voće i povrće. Nisu to enormni iznosi, do 80 eura uspijem sakupiti", priča nam Damir Trputec, Zagrepčanin o kojem je Index već pisao. On već neko vrijeme svakodnevno obilazi kontejnere po kvartovima oko Španskog i sakuplja svu povratnu ambalažu koju pronađe. 

Inače, u povratnu ambalažu spadaju plastika, staklo, metal ili višeslojna ambalaža koja je volumenom jednaka ili veća od 0,2 litre i manja od tri litre. Na sebi ima i oznaku povratne ambalaže, a na njoj bi uvijek trebao biti označen i kod koji se onda u trgovinama skenira.

Iako su se naknade za povrat povećale za 41%, 10 centi po boci i dalje je jedna od najnižih naknada u cijeloj EU. U državama na sjeveru Europe one se penju i do 40 centi po boci. 

"Genijalno mi je što je u Zagrebu uvedeno razvrstavanje otpada, ali se ljudi često ne drže pravila", tumači nam Damir dok otvara kontejnere i traži ambalažu koju onda može odnijeti u obližnju trgovinu i zamijeniti za novac.

Nisu sve boce iskoristive

Svojom štipaljkom koju je dobio na poklon od susjede Damir nam je pokazao i kako traži boce po kontejnerima. Neke su u vrećicama koje on onda otvara, ali pronalazak boce ne znači uvijek i da će je moći iskoristiti. Ove trikove naučio je s vremenom, kaže.

"Evo, ja sam sad našao neku flašu, ali u čemu je problem? Nema koda za povratnu ambalažu. Znači, mućak - idemo dalje", objašnjava.

Koliko će boca naći, varira. Ponekad u dva sata uspije pronaći tek pet boca, što je pola eura, a dobrim danom proglasit će svaki kada pronađe dvadesetak boca. Tu su i "džoker bodovi", kako ih on zove, kada uz kontejnere pronađe vrećicu s jestivim namirnicma. Međutim, kako su trgovine uvele dnevno ograničenje od 80 boca, Damir kod kuće sačuva sve boce koje su "iznad ograničenja" do idućeg dana.

"Ispred dućana često vidim redove ljudi s bocama. Iako me to s jedne strane žalosti, raduje me kad vidim nekoga tko donosi boce u skupljem automobilu. Znači da su ljudi ekološki osviješteni", objašnjava.

Ljeti je gotovo nemoguće

Boce je najbolje sakupljati navečer kada padne temperatura, tumači nam Damir, a ljeti je ovaj pothvat ponekad i nemoguć.

"Užasno je ljeti, dižem se ranom zorom u četiri-pet ujutro pa glavinjam okolo", kaže, a tvrdi da je čak i zimi lakše, tada se samo mora dovoljno toplo odjenuti i staviti rukavice.

"Evo, na ovoj boci već unaprijed znam da neću ništa dobiti pa je ni ne gledam", pokazuje nam Damir plastičnu bocu ulja. "Ona nema povrat ambalaže."

Ponekad, kada na prognozi najavljuju kišu, Damir otvori kontejnere kako bi kroz rupice na dnu prošla kišnica i isprala smrad i prljavštinu.

"Svašta ljudi bacaju u žute kontejnere, i što treba i što ne treba", kaže. Redovito prati i vrijeme kada gradska Čistoća odnosi smeće, pa se tome i prilagođava.

U bogatijim kvartovima više boca

"Ti kontejneri pokazuju i nekakvu socijalnu strukturu kućanstava. Ovom zanimacijom sam počeo gledati i koji su kvartovi bogatiji, jer se tamo kupuje više boca bezalkoholnih pića koje se onda bacaju", kaže.

Teoretski se ovim pothvatom mjesečno može zaraditi i do 240 eura, pod uvjetom da osoba svaki dan u mjesecu uspije pronaći 80 boca. Realnije brojke znatno su niže, no Damiru i dalje podmiruju znatan dio mjesečnih troškova.

"Meni je to i razbibriga i zarada, ne podcjenjujem to. Gledam to kao nešto što je dobro za prirodu", kaže.