VEĆINA ljudi u Hrvatskoj ne zna što je dekubitus i koliko je opasan te da se od njega može razviti sepsa pa osoba može umrijeti, a liječenje stoji i do 400.000 kuna. Klinika za kirurgiju i Klinika za kožne i spolne bolesti KBC-a Sestre milosrdnice organizirale su stoga javnozdravstvenu akciju u kojoj su medicinske sestre prezentirale upotrebu suvremenih obloga za prevenciju i liječenje dekubitusa, kao i suvremena antidekubitalna pomagala te informirale javnost o ovoj bolesti.

"Dekubitus je oštećenje kože i ostalih tkiva koje nastaje kao posljedica pritiska i smanjene cirkulacije i zbog dugotrajnog ležanja. Dekubitus je pokazatelj kvalitete zdravstvene njege koju provode medicinske sestre u bolnicama. Dekubitus se može spriječiti pravilnom prevencijom. Važno je naglasiti da u nekim slučajevima, bez obzira na sve poduzete preventivne mjere - ne možemo spriječiti pojavu dekubitusa", objasnila je za Index glavna sestra Klinike za kirurgiju Elzika Radić.

Bolest se javlja u 4 stadija, a najteži je posljednji, četvrti kad je proces zahvatio sve strukture, mišiće, hrskavice, zglobove i kosti. Ovo je najgori stadij i najteže se liječi, a liječenje traje mjesecima ili godinama.

"Često završi smrću pacijenta unatoč svim mjerama"

"Ove rane imaju neugodni miris, prisutna je jaka sekrecija i bolnost. Često kirurzi postavljaju VAC terapiju. Rana se najprije kirurški čisti od nečistoća, ispunjava se spužvicama i sve se priključuje na VAC aparat koji kontinuirano izvlači sekreciju, bakterije, privlači rubove rane i pospješuje cijeljenje. U ovoj fazi učestale su lokalne i sistemske komplikacije. Bolesnici su uslijed dugotrajnog procesa imunokompromitirani i podložni bakterijskim infekcijama koje se liječe rezervnim antibioticima. Često završe smrću, unatoč svim poduzetim mjerama", objasnila je Radić.

U zadnje vrijeme, kaže, zaprimaju sve više bolesnika iz staračkih domova koji dolaze u izrazito zapuštenom stanju i s dekubitalnim ranama visokog stupnja. Liječenje dekubitusa financijsko je opterećenje za bolnicu koje se kreće, kaže, u rasponu od 13.500 do čak 400.000 kuna, ovisno o stupnju dekubitusa.

Bolest je navodi, izuzetno opasna pogotovo ako se razvije kod onkoloških bolesnika, imunokompromitiranih, dijabetičara...

"Njihov organizam je ionako oslabljen od borbe s bolesti, a onda još dodatno zadobiju dekubitus koji može uzrokovati sepsu te dolazi do zatajenja organa i organskih sustava a posljedično i smrti. Osim toga, bolesnici su zbog dekubitusa dodatno onesposobljeni i inaktivni u krevetu. Imaju bolove jer su to opsežne rane. Uglavnom zbog bakterijske infekcije trebaju liječenje antibioticima, socijalno su izolirani jer im rane sprječavaju fizičku aktivnost, ali i imaju neugodan miris", kazala je.

Sređena gospođa dovela mamu iz koje je toliko smrdjelo da je sestra povratila

Navela nam je i nekoliko slučajeva iz praske.

"Jednom je Hitna dovezla bolesnika koji je sam živio u blizini Zagreba. Hitnu su zvali susjedi. Bolesnik je bio u zapuštenom stanju i imao je velike dekubitalne rane po leđima i trtici. Medicinske sestre su dužne po prijemu kompletno pregledati kožu i sve evidentirati. Tako smo pristupile i previjanju i saniranju ovih rana. Prilikom previjanja rane na trtici, iz rana su izlazili crvi i bilo ih je posvuda po krevetu", ispričala nam je Elzika Radić.

Drugog slučaja se prisjetila kad su zaprimili gospođu u dobi od 70 godina i to zbog ukliještene kile. U pratnji s njom bili su njena kćer i zet, a bolesnica je živjela s kćeri.

"Oboje su bili lijepo obučeni, kćer našminkana, nalakiranih noktiju. Bili su zabrinuti za postupke i operaciju koja je slijedila te smo ih umirivali i objašnjavali.  Međutim, sobu je ispunio strašno neugodan miris i čudili smo se o čemu se radi. Kad smo bolesnicu skinuli u krevetu da joj obučemo pidžamu, ostali smo šokirani. Bila je sva u ranama. Čitava natkoljenica bila je jedna duboka rana puna staroga gnoja. Tkivo mišića se raspadalo. Kost kuka je virila iz rane i mogla se vidjeti. To je tako neugodan miris i ako se može usporediti, izgleda kao kad usred ljeta ostavite komad svježeg mesa tjedan dana na suncu", istaknula je Radić.

Kaže kako je jedna od sestara morala otići povratiti.

"Bez obzira na to koliko dugo radite i koliko mislite da možete podnijeti, uvijek nas nešto može iznenaditi. Uglavnom, cijelim odjelom proširio se nesnosan miris. Morali smo isprazniti nekoliko soba u blizini jer je bilo neizdrživo za ostale bolesnike. Molili smo dežurnog kirurga da prije operacije kile, napravi kiruršku obradu dekubitalnih rana kod bolesnice - što je i učinio. Rane smo ispirali s nekoliko litara hidrogena i skidali mrtve dijelove tkiva kako bismo koliko-toliko osigurali humane uvjete", ispričala nam je.

Jedna žena tužila bolnicu jer joj je mama imala dekubitus

Ispričala nam je za još jedan slučaj dekubitusa kod bolesnice koju je dovela Hitna zbog operacije žuči.

"Imala je nekoliko dekubitalnih rana trećega stupnja. Sestre su odmah sve pregledale, dokumentirale i slikale dekubitus te priložile u dokumentaciju. Pristupilo se i liječenju dekubitusa. Idući dan kćer je podigla tužbu protiv bolnice, tražeći odštetu jer smo krivi za dekubitus. Naravno da ovaj pokušaj nije uspio jer je za razvoj dekubitusa trećega stupnja potreban duži period", rekla nam je Elzika Radić.

U rizičnu skupinu koja najlakše može dobiti dekubitus su, navodi, svi koji leže u istom položaju bez okretanja, od 2-12 sati. Najrizičniji su bolesnici u komi, paraplegičari, neurološki bolesnici bez osjeta (ne osjećaju, bol, pritisak, neugodu), stariji od 70 godina, dijabetičari, kirurški bolesnici nakon operacija, stanja koja zahtijevaju mirovanje (prijelomi), onkološki bolesnici, pothranjeni, dehidrirani, inkontinentni, oni koji koriste pelene, a dekubitus se može razviti i kod male djece.

Zato je, kaže, važno mijenjati položaj tijela svaka 2 sata. Stalno provjeravati izgled kože i uočavati crvenilo. Održavati kožu čistom i suhom (svakodnevno pranje neutralnim sapunom, posušiti kožu, masirati hidratantnom kremom), na kritična mjesta kao što su trtica, pete, laktovi, lopatice, koljena, postaviti zaštitne obloge prije nego nastane crvenilo, postaviti na krevet antidekubitalne madrace, onemogućiti pritisak postavljanjem jastuka na kritična mjesta. Paziti da bolesnik uzima dovoljno tekućine i osigurati visokoproteinsku i vitaminsku prehranu.

Lani su u bolnici imali 98 slučajeva dekubitusa

Budući da je ona dužna Uredu za kvalitetu bolnice, svaki mjesec podnijeti izvještaj o dekubitusu, tako je u 2018. godini evidentirala da su na kirurgiji imali 98 slučajeva dekubitusa.

"Od ovoga ukupnog broja, na našoj klinici evidentirali smo 5 dekubitusa koji su nastali na kirurgiji. Tri su bila drugoga stupnja i dva prvoga. Svi su za nekoliko dana bili sanirani primjenom suvremenih obloga za rane. Ostala 93 bolesnika s dekubitusom su već došli na našu kliniku, bilo od kuće, bilo iz drugih ustanova. Ovi podaci govore u prilog dobre prevencije koju provode sve medicinske sestre. Trudimo se osigurati izvrsnost u radu", navela je.

Na kraju je rekla kako su zbog osvještavanja javnosti o opasnosti od dekubitusa organizirali ovu javnozdravstvenu akciju u bolnici te građanima dijelili edukativne letke o dekubitusu i voće, jer je prehrana bogata proteinima i vitaminima bitna u prevenciji dekubitusa.

"Cilj ove akcije je upoznati javnost, obitelj i sve koji skrbe o bolesnicima o važnosti prevencije dekubitusa u njihovim domovima i ustanovama. Nakon javnozdravstvene akcije, organizirano je predavanje za medicinske sestre na temu 'Dekubitalni ulkus-neželjeni događaj tijekom hospitalizacije'", istaknula je.