BRANIMIRA GLAVAŠA njegov stranački šef Ivo Sanader nazvao je "vizionarom novog HDZ-a". Njegova osječkog prijatelja Vladimira Šeksa proglasio je "najuspješnijim predsjednikom Sabora u povijesti".

Glavaš je izbačen iz stranke neposredno prije nego što je optužen za zločine u ratnom Osijeku. Šeks je smijenjen s mjesta šefa parlamenta: iznenada, neobjašnjivo, bez uvjerljivih argumenata. Je li riječ o još jednom osobnom obračunu Sanadera s neposlušnim stranačkim kolegom?

Vladimir Šeks neće biti predsjednik novog saziva Sabora pa niti novi ministar pravosuđa, o čemu je sanjario uoči predizborne kampanje. Bit će možda tek predsjednik saborskog Odbora za Ustav, poslovnik i politički sustav, što je - ruku na srce - dužnost koju je mogao obavljati i neki stranački ‘pikzibner’, a ne jedan od HDZ-ovih patrijarha. Štoviše, jedan od dvojice stratega koji su “izmislili” Sanadera i dovela ga na čelo stranke. Drugi je bio Luka Bebić, čovjek čija je lojalnost Sanaderu po tko zna koji put važnija od Šeksove stručnosti. Tako je potvrđena logika HDZ-ove kadrovske piramide: uz Sanadera nije bitno biti sposoban, nego beskrajno odan. Zato je u nemilost pala Kolinda Grabar Kitarović, a do zadnjeg trenutka u milosti su ostali Kirin pa Branko Vukelić, Berislav Rončević, Jadranka Kosor, čak i notorni Ratko Maček.

Šeks nekoliko puta prekršio zavjet lojalnosti

Šeks je u nekoliko navrata prekršio taj zavjet lojalnosti Velikom vođi. Prije svega, tijekom procedure za skidanje imuniteta Branimiru Glavašu. Tada je Klub zastupnika HDZ-a na Šeksovu inicijativu izglasao zaključak da se Glavaša pusti iz pritvora, da bi Sanader - u strahu od žestokih reakcija - ljutito ustvrdio da “ne može to tako”, preko noći poništio tu odluku, ostavivši Šeksa totalno zbunjenog, te još gore, poraženog i osramoćenog.

Bilo je to u proljeće 2006. godine. Šeks je priliku za osvetu iskoristio već u rujnu iste godine, kad je Sanader bio u Americi. Komentirajući famoznu aferu Verona predsjednik Sabora javno je kritizirao premijera zato što je odlučio otputovati na ono što se službeno zvalo “otvaranjem operne sezone u Veroni”, a u političkom vokabularu ostalo upisano kao dogovaranje prodaje Plive američkom Barru, naglasivši kako bi Sanaderu bilo bolje da je umjesto toga, na Dan državnosti otputovao u Vukovar. Premijer mu po povratku iz SAD-a nije ostao dužan, kritizirajući “zaboravljivog” Šeksa koji nije znao da su se državni vrh već ranije dogovorio da u Vukovar idu predsjednici Republike i Sabora. 

Samo da napakosti Sanaderu, Šeks čestitao Milanoviću na izboru za predsjednika SDP-a

Dvojica čelnika HDZ-a nisu razgovarala cijelo ljeto, kada je Šeks ponovno pronašao način da Sanaderu “digne živac”. Kad je Zoran Milanović izabran za predsjednika SDP-a, Sanader je odbijao preko usta prevaliti čak i kurtoaznu čestitku, huškajući čak i svog štitonošu Gordana Jandrokovića da popljuje budućeg izbornog suparnika. No zato je Šeks lijepo i kulturno čestitao Račanovu nasljedniku. Samo da napakosti Sanaderu.

Šeks je pošteno odradio izbore, pobijedio u svojoj Slavoniji, gdje se mjesecima pojavljivao češće nego cijelu proteklu godinu. No, Sanader je dočekao svoju osvetu. Odbacio je Šeksa kao predsjednika Sabora pa čak i kao budućeg ministra pravosuđa, što je bila izričita Šeksova želja. Neki to povezuju s konstantnim sumnjama u Šeksovu povezanost s optužbama protiv Glavaša i Tomislava Merčepa, ali najgore od svega jest činjenica da je Šeks pao na Sanaderovu testu lojalnosti.

U političkim krugovima pojavila se informacija da je Ivo Sanader dokaze protiv Šeksa zapravo prikupljao obilaznim kanalima preko njegova šefa kabineta Borisa Abramovića, koji se navodno jako zbližio s Biancom Matković, Sanaderovom šeficom kabineta, pa je tako otvoren put kompromitirajućim informacijama. Šeks je definitivno pao u nemilost.

U sličnu nemilost pao je i 1991. godine, kad je kao vođa HDZ-ove većine u Saboru odbio prihvatiti Tuđmanov prijedlog da u Vladu Franje Gregurića uđu Mladen Vedriš i Marina Matulović-Dropulić. Tuđman mu to nije oprostio i 1992. na Drugom saboru HDZ-a spriječio je Šeksov izbor za člana stranačkog predsjedništva, usporivši tako njegovo uspinjanje u kadrovskoj piramidi.

Šeks na udaru Franje Tuđmana

Nekoliko godina kasnije, Šeks se našao na novom udaru Franje Tuđmana kad su Ivić Pašalić i Nenad Ivanković u Vjesniku plasirali dokumente o tome kako je Šeks bio KOS-ov agent kodnog naziva Sova. Blagoslov za objavu tog unutarstranačkog obračuna dao je navodno sam Tuđman.
Osvetu protiv Pašalića Šeks je dočekao 2002. godine kad je u sumnjivom brojanju glasova na Petom saboru HDZ-a izgurao Ivu Sanadera za šefa stranke. On je, s Lukom Bebićem, bio siva eminencija novog HDZ-a, ali u tom periodu doživljavao je nove udarce, političke i osobne. Proces protiv Glavaša potaknuo je pitanje njegove uloge u ratnom Osijeku, u Indiji mu je poginuo sin, doživio je lakši srčani udar, ali svejedno je ostao u sedlu.

O suradnji sa Sanaderom govorio je s primjetnom zadrškom u glasu. Na pitanje je li zadovoljan njegovom podrškom u slučaju Glavaš, odgovorio je: “Razgovaramo svaki dan. Mislim da je njegova potpora sasvim u redu. Rekao je ono što sam ja i očekivao da treba reći”. Ne previše uvjerljivo demantirao je nagađanja kako Sanader jedva čeka priliku da ga se riješi: “Posrijedi je jedan nezreli pokušaj određenih krugova i pojedinaca koji bi me htjeli izbaciti iz kolosijeka i iživcirati me. Dakle, držati me pod parom i izazvati neku vrstu unutrašnje napetosti: između Sanadera i mene, između predsjednika Vlade i predsjednika Sabora, kao, zasigurno, najutjecajnijih ljudi u stranci i državi”.

Vladimir Šeks ponovno je degradiran. Neće više biti gospodar u svom bunjištu, u parlamentu, gdje je krojio Ustav i poslovnik, kontrolirao HDZ-ove zastupnike, ispunjavao želje šefova - od Tuđmana do Sanadera - odolijevao svim napadima i optužbama, vraćajući se svaki puta sve jači. Sada je sa saborskog trona sletio na razinu stranačkog pješaka, bez velikih izgleda da će se opet probiti na vrh. Pitanje je samo hoće li se (i može li se) osvetiti Sanaderu? Hoće li on biti slaba karika nategnute saborske većine?