ANDREA YATES, žena koja je utopila svojih petero djece u kadi napunjenoj vodom učinila je to iz razloga što je mislila da ih je način njezina odgoja toliko upropastio da bi u budućnosti jedan od njezinih sinova postao serijski ubojica, a drugi homoseksualna prostitutka.

Dr. Phillip Resnick, psihijatar koji je radio na procjeni psihičkog stanja optužene, izjavio je kako je ista bila svjesna nezakonitosti svojih postupaka, no istovremeno nije bila svjesna činjenice da je njezin postupak pogrešan budući je mislila da time spašava svoju djecu od odlaska u pakao.

"Da nije intervenirala i oduzela im živote dok su još uvijek bili nevini, završili bi u paklu. Gospođa Yates mislila je da je ono što čini za svoju djecu ispravno." - izjavio je Resnick.

42-godišnja Yates našla se na ponovnom suđenju, budući je prizivni sud na temelju pretpostavke da su neka pogrešna svjedočenja mogla utjecati na odluku porote, poništio njezinu presudu iz 2002. godine, a kojom je osuđena na doživotni zatvor.

Yates, koja je optužena za samo tri ubojstva svoje djece, i po drugi put se izjasnila nevinom po navedenim optužbama, braneći se neuračunljivošću, odnosno teškom psihičkom rastrojenošću.

Ako bude osuđena, Yates će u zatvoru provesti ostatak života. U suprotnom će biti prebačena u državnu bolnicu za mentalno nestabilne osobe, pri čemu bi na sud dolazila na povremena saslušanja, kako bi sudac na kraju mogao donijeti odluku o njezinu konačnu puštanju na slobodu.

Njezini odvjetnici kažu kako njihova klijentica pati od neuračunljivosti koja se definira kao teško mentalno stanje pri kojemu osoba nije svjesna toga da su njezini zločini nešto što je za osudu, nešto što je pogrešno.

Porota koja će odlučiti o sudbini ubojice petero djece, u utorak je imala priliku vidjeti video zapis u trajanju od 14 minuta, a na kojemu je snimljen Resnickov intervju s optuženom, snimljen 14. srpnja 2001. godine.

Nakon što su joj pročitana imena i dob njezinih petero djece (7-godišnji Noah, 5-godišnji John, 3-godišnji Paul, 2-godišnji Luke te kćerkica Mary stara tek 6 mjeseci), optužena Yates odgovarala je na pitanja o utapanju svoje djece.

"Stalno su radili gluposti i nisu bili poslušni. Kada bi nam Rustyjeva majka došla u posjet, nisu se prema njoj lijepo ponašali te bi ju nazivali svakakvim imenima. Nisu činili stvari koje se sviđaju Bogu." - objasnila je svoje viđenje stvari Yates, dodavši kako se njezina djeca nisu "razvijala kako treba" te kako "nisu bila poštena".

"Nisam mrzila svoju djecu." - u intervjuu je izjavila optužena, pri čemu je na pitanje je li ih voljela, odgovorila kako jeste, iako "ne na pravi način".

Kako objašnjava psihijatar, Yates u početku nije pokazala grižu savjest budući je bila "previše psihotična" te je u takvom stanju još uvijek bila uvjerena da je njezin čin bio ispravan. No, nekoliko mjeseci kasnije, a tijekom kojih je uzimala lijekove koji su ublažili njezinu psihotičnost, shvatila je kako je "nepotrebno svojoj djeci oduzela život".

Suđenje Andrei Yates počelo je u veljači 2002. godine, pri čemu je obrana svoje početne argumente i tada zasnivala na temelju činjenice da optužena ima cijeli medicinski dosje teškog mentalnog oboljenja te da nije svjesna onoga što čini.

S druge strane, tužba je tada iznijela svoje argumente prema kojima je Yates zadovoljavala zakonski standard prema kojemu je dovoljno uračunljiva kako bi joj se sudilo.

Kao znak Yatesine uračunljivosti optužba je tada navela i činjenicu da je optužena neposredno nakon počinjenih ubojstava policiji izjavila kako je čekala da njezin suprug Rusty Yates ode na posao, budući je znala da bi ju on spriječio u njezinu "grijehu".

Tijekom suđena otkriveno je da je Andrea Yates patila od šizofrenije i postporođajne depresije, pri čemu je nekoliko puta pokušala počiniti i samoubojstvo.

Nakon što je u lipnju 2001. ubila svoju djecu, Yates je nazvala policiju te službeniku s druge strane telefonske linije kazala kako je utopila svoju djecu.

Bivši suprug optužene Yates u međuvremenu se ponovno oženio, pri čemu i dalje stupa u obranu svoje bivše supruge kao nevine.

B.S.